Za nekoliko dana bit će točno tri godine od kada je na Baldekinu, tik iza spomenika Dražena Petrovića, otvoreno košarkaško igralište. Od tada je na njemu odigrano na tisuće basketa, kroz ‘kavez’ je prošlo na stotine haklera, kako onih malih, tako i onih velikih. Osim amatera, znaju se tu okupiti i profi igrači, kojima košarke nikad dosta, na Draženovom igralištu promovirana su i dva Eurobasketa, odigrani su brojni turniri, čak je i Severina zaigrala na njemu.
Bila noć ili dan, ljeto ili zima, vruće ili hladno, uvijek ćete zateći nekoga kako ubacuje loptu kroz obruč.
– Jednom smo se oko jedan sat iza ponoći vratili s nekog gostovanja, i to zimi, a na Draženovom igralištu trajala je žestoka partija basketa. Bila sam oduševljena, jer to je Šibenik, basket iza ponoći! – kaže Linda Antić Borak, nekadašnja uspješna košarkašica, a danas uspješna trenerica ŽKK Šibenik.
Oduševljena je, dodaje, tim igralištem, koje je, složila se s nama, postalo svojevrsni čuvar basketaške tradicije Šibenika.
– Istina. Posljednjih godina ta je tradicija, čini mi se, pomalo izumirala, ali otvaranjem igrališta na Baldekinu basketaši su se vratili – kaže Linda.
Da je izgradnja Draženovog igrališta bio pun pogodak slaže se i Josip Milaković Jota, tajnik Škole košarke Dražen Petrović. On najbolje zna koliko je za stasanje novih generacija košarkaša važno imati jedan ovakav ulični teren.
– Zahvaljući između ostalog i Školi košarke Dražen Petrović, u posljednje vrijeme u nekoliko su šibenskih kvartova uređena košarkaška igrališta, ali ovo je daleko najpopularnije. Kada zatopli uvijek je krcato, red se zna čekati i po nekoliko sati. Što ne čudi, jer lokacija ne može biti bolja. Osim toga, Baldekin je mitsko mjesto šibenske košarke i basketa – ističe Jota.
A kako bi što više budućih generacija uživala u njemu, Milaković drži kako igralište treba što bolje čuvati.
– Možda ne bi bilo loše da se iza ponoći, ure, kada odu zadnji basketaši, igralište zaključa i onda ponovo otključa ujutro, recimo u sedam, osam sati. Jer, u noćnim satima zna postati poligon za bicikle i role, čime se uništava podloga – predlaže Jota.
Da, igralište na Baldekinu i samo je neka vrsta spomenika, ‘živog’ spomenika, i kao takvog treba ga čuvati i štiti. Volio bi to i Dražen, koji je, sigurni smo, sretan što je iza njegovih leđa, na njegovom Baldekinu, košarkaška lopta u stalnom pokretu.
(foto: arhiva Šibenskog portala/facebook)
