U POSJETI: Mi smo jedna velika hrvačka obitelj

U svijetu sporta kao bomba je odjeknula vijest kako hrvanje, jedan od najstarijih sportova na svijetu, kojim su se bavili još stari Grci, od 2020. godine više neće biti član olimpijske obitelji. Olimpijske medalje u hrvanju, koje je na programu OI još od 1896., tako će se posljednji put dijeliti 2016. u Rio de Janeiru. Međutim, bio olimpijski ili neolimpijski sport, hrvanje u Šibeniku ima dobru perspektivu. O tome svjedoče i brojne medalje koje članovi Hrvačkog kluba Šibenik redovito donose s raznih natjecanja. Do tih se uspjeha, naravno, nije došlo preko noći, već napornim treninzima i odricanjem. Pod budnim okom trenera Zvonka Eraka, mladi šibenski hrvači tri puta tjedno treniraju u dvorani Miminac, te tu i tamo u dvorani OŠ Petar Krešimir IV. Iako je trenutno tzv. mrtva sezona, bez natjecanja, i dalje se trenira punim intenzitetom. U to smo se uvjerili i sami, posjetivši hrvače na jutarnjem treningu u OŠ Petar Krešimir IV. Poredani u krug po velikoj strunjači upravo su se zagrijavali. Naš dolazak malo ih je omeo, ali bi im trener Zvonko glasnim uzvikom brzo vratio koncentraciju.

 NIJE MI CILJ STVARANJE ŠAMPIONA, NEGO ZDRAVIH LJUDI

hrvanje2

– U klubu trenutno trenira oko 30 dječaka svih uzrasta. Najmlađem, Jakovu Soži je osam, a najstarijem, Duji Bogdanoviću, 18 godina. I mi se kao i svi ostali klubovi u Šibeniku suočavamo s istim problemom, a to je da nam djeca po  završetku srednje škole odlaze uglavnom na studij u druge gradove, pa samim tim prekidaju s treningom. Ali, s tim sam se unaprijed pomirio – priča nam trener u pauzi između dvije vježbe zagrijavanja, koje, usput rečeno, u prosjeku traje oko 40 minuta. Tek nakon toga slijedi ‘pravi’ hrvački trening. U HK Šibenik Erak je trener nekih sedam godina. Prije toga je, naravno, bio vrlo uspješan hrvač, a i sada je vrlo aktivan na veteranskim natjecanjima. Ali, o tome nešto kasnije.

– S treniranjem djece nisam krenuo s ciljem stvaranja  olimpijskih pobjednika i svjetski prvaka, nego zdravih mladih  ljudi. To mi je najvažnije, da sutra budu pozitivni kao ljudi. Taj zdravstveni element mi je najvažniji – objašnjava Erak.

Dodaje kako je hrvanje bazičan sport gdje djeca dobiju sve što im je potrebno za bavljenje drugim, ‘popularnijim’ ekipnim  sportovima.

– Danas roditelji, na žalost, daju djecu u neke sportove vrlo rano, a da nemaju osnovu, često i zbog pogrešnih motiva. A u hrvanju dobivaju sve – snagu, fleksibilnost, izdržljivost.

Kaže se pametan kao šahist, jak kao dizač utega, izdržljiv kao maratonac, fleksibilan kao gimnastičar. Hrvanje je pak kombinacija svega toga po malo – kaže Erak.

Koliko je važno dobro se zagrijati, biti dobro utreniran, i koliko je hrvanje, mada na prvi pogled izgleda poprilično grubo, zapravo bezopasan sport, govori i podatak kako se u Zvonkovom dugogodišnjem trenerskom mandatu nitko od njegovih štićenika nije ozbiljno ozlijedio.

U HK Šibenik se, uostalom kao i u svim hrvatskim klubovima, preferira grčko-rimski stil. Za one koji ne znaju, postoji i slobodni stil. U njemu su, za razliku od klasičnog, grčko-rimskog, dozvoljena i hvatanje za noge.

– Smatra se da, ako se 200 hrvača bavi slobodnim stilom, onda se njih 300 bavi grčko-rimskim, to je taj neki omjer. Ali da bi djeca u Hrvatskoj imala što više natjecanja organiziraju se  i prvenstva u slobodnom stilu. Osim toga, hrvanjem se sve više bave i djevojčice, koje se natječu isključivo u slobodnom stilu. Mi za sada imamo jednu djevojku u klubu, a volio bih da ih je i više – kaže Erak. Dodaje kako su svi jedna velika obitelj.

ZAJEDNIČKE PROSLAVE ROĐENDANA

hrvanje3

– Recimo, kada netko slavi rođendan, svi skupa odemo negdje na pizzu. Tako izgrađujemo momčadski duh, a usput se dobro i zabavimo – objašnjava Erak, ističući kako su njegovi hrvači redom uspješni u školi.

– Svi su odlični ili vrlo dobri učenici. Uvijek im ističem kako je škola na prvom mjestu, a tek onda hrvanje. –

Kako smo kazali, šibenski hrvači treniraju uglavnom u bivšem Partizanu, iako im za njihov sport, više odgovara sportska dvorana OŠ Petra Krešimira IV.

– Vjerujem da ćemo se dogodine u potpunosti preseliti ovdje na Šubićevac jer ovdje imamo baš adekvatnu hrvačku strunjaču, 12X12 metara. Ali ja sam zahvalan terminima u Mimincu. Za hrvače vrijedi da u što skromnijim uvjetima rade, to su bolji – ističe Erak koji još dugo ne namjerava ići u trenersku penziju, iako, kako kaže, ima plan i program da ga kada dođe vrijeme neko naslijedi.

hrvanje1

– Trenutno sam jedini hrvački trener u Šibeniku, ali u klubu imam dvoje, troje momaka koji imaju ambiciju upisati se na Kineziološki fakultet gdje bi se specijalizirali baš za  hrvanje – kaže šjor Zvonko. Kako smo kazali, iako je nedavno napunio okruglih 60 godina, šjor Zvonko se i dalje redovito natječe. I to s velikim uspjehom. Naime, 2005. u Beogradu je osvojio naslov svjetskog veteranskog prvaka, a to je ponovio i 2009. u Poljskoj. Lani je, pak, u Budimpešti osvojio svjetsku veteransku broncu. Sljedeće svjetskog prvenstvo u hrvanju za veterane održava se početkom listopada u Sarajevu, pa Erak i tamo cilja na najviše domete.

– Znam svoje vrijednosti i, bez lažne skromnosti, u svojoj kategoriji spadam u sami svjetski vrh veteranskog hrvanja. Tako i u Sarajevu idem po medalju, po mogućnosti zlatnu. Za ovo SP pripremam se dva puta dnevno, od lipnja pa sve do rujna. Ako ujutro radim hrvanje, popodne trčim ili radim s utezima, i obratno, i tako tri dana zaredom, pa slijedi dan odmora. Naravno, s približavanjem prvenstva, rast će i intenzitet treninga, s tim da zadnjih desetak dana nastupa  lagano opuštanje kako bi se sve to akumuliralo – objašnjava Zvonko Erak plan i program za osvajanje novog svjetskog veteranskog odličja. Međutim, svi ti pusti treninzi, bilo s djecom, bilo oni na sebi, uopće mu ne padaju teško. Dapače, uživa u njima.

– Hrvanje je u meni, totalno sam posvećen njemu i ne mogu niti jedan dan zamisliti bez treninga – ističe Erak koji je na hrvačkim strunjačama bio uspješan i kao senior. Bio je prvak bivše države, kao i državni prvak do 22 godine. S HK Lika dva je puta osvajao naslov ekipnog prvaka Jugoslavije, te bio dva puta treći u Europi.

Za kraj opet smo se vratili treniranju novih generacija šibenskih hrvača.

– U klubu imamo jako puno talentirane djece, što potvrđuju i rezultati. Tako recimo imamo braću Niku i Tonija Bujasa koji su državni prvaci u svom uzrastu, baš kao i Lovre Tabula. Tu je i Luka Čančar, izuzetno talentiran hrvač koji će, vjerujem,  ako nastavi naporno trenirati, ostvariti zapažene rezultate. Ali, kako sam već kazao, od rezultata mi je puno važnije da se ta djeca bave sportom, da ih odgajam u sportskom duhu, da vode brigu o zdravlju. I zato bih svim roditeljima preporučio da svoju djecu upišu u bilo koji sport – zaključio je Erak kojeg smo ostavili da radi ono što najbolje zna – stvara nove hrvače i zdrave mlade ljude.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.