Željko Silov Six šibenska je malonogometna institucija. Trener je to iza kojeg stoje rezultati, koji je u svakom klubu u kojem je radio ostavio trag, i to pozitivan. Na žalost, ‘malonogometni Mourinho’, kako mu mnogi tepaju, nije prošle sezone uspio ostvariti dugogodišnji san, da s Crnicom uđe u elitni rang hrvatskog futsala. Kako kaže, u tome su ih spriječili razne igre izvan parketa. Na koncu je, razočaran mnogim stvarima, podnio neopozivu ostavku na mjestu trenera Crnice, ali nije dugo bio bez posla. Naime, angažirao ga je prvoligaš Murter, pa je Six tako ipak došao do 1.HMNL, ali zaobilaznim putem. O tome, kao i o crničkim danima, Silov otvoreno govori u intervjuu za Šibenski portal.
Vodstvo Crnice kaže kako ih je neugodno iznenadio način na koji ste podnijeli ostavku, da niste to trebali učiniti preko medija?
– Smatram da sam ispravno postupio. Kad brod potone prvi ide kapetan, a ja sam sebe smatrao najodgovornijom osobom što se nismo uspjeli plasirati u prvu ligu. Nisam ostvario zacrtani cilj. Teško sam to primio. Prolazi i treći mjesec od završetka kvalifikacija, a ja i dalje analiziram uzroke poraza. Jer neulazak u prvu ligu za mene je poraz. Mislim da smo svojom kvalitetom sigurno zaslužili prvu ligu. Ali, eto, nismo uspjeli, nisu nam dali.
Tko vam nije dao?
– Spomenuo sam vam u razgovoru uoči početka kvalifikacija da ćemo proći u 1.HMNL ako ne bude igara ispod stola. A garantiram da ih je u ovom slučaju bilo. Da smo dobili Potpićan 5:0 u Šibeniku, tamo bismo izgubili 6:0. U Labinu nije bilo kontrolora suđenja, snimka utakmice nije nam ni nakon tri mjeseca dostavljena, to je nemoguće. A na snimci se sve vidi, vidi se što nam se radilo. Mi tu utakmicu jednostavno nismo smjeli dobiti. Cijeli klub je živio za to. Milijun puta sam rekao da je moj san ući u najviši rang s Crnicom, vratiti prvu ligu na Baldekin. Ali, uplele su se ‘više sile’.
Mislite li danas da ste možda prenaglili kada ste podnijeli ostavku? Žalite li sada?
– Ponavljam, takva sam osoba koja ne bježi od odgovornosti. To je moj klub, moja ekipa, i mislim da sam morao napraviti taj korak da bi se krenulo dalje. Ovih su dana u Crnici imenovali novog trenera, mog prijatelja i dobrog stručnjaka Robertina Jelovčića. Mislim da će uspjeti. Mislim da je Crnici trebalo osvježenje na klupi. Vjerujem da mi vrata moga kluba nisu zatvorena. Uostalom, imam u njemu odraditi još neke stvari i uvijek ću biti tu ako im treba pomoći. Želim im svu sreću u daljnjem radu, ali do ovoga je moralo doći.
Mislite li da će se Crnici opet ukazati ovakva prilika za ulazak u 1.HMNL? Mogu li u novoj sezoni uspjeti u tome?
– Čujte, mi sportaši kažemo da je lakše osvojiti nego obraniti. A mi smo lani osvojili prvo mjesto u drugoj ligi. Za ponoviti to treba se poklopiti milijun stvari, ali zašto ne. Mislim da će Crnica opet ići visoko, da će se opet boriti za prvu ligu. Kakve sam je sreće, ne bi me čudili da se ove sezone ne igraju kvalifikacije. Prema mojim informacijama zapad i sjever neće igrati, dakle za prvu ligu borit će se dva kluba, prvak juga i centra. Vjerujem da će Crnica uspjeti. Iza mene je preko 250 bodova u pet, šest godina rada u drugoj ligi. Druga liga je jako teška, zahtjevna. Traži puno rada, odricanja. Vrijeme će pokazati.
Vi ste svoju prvu ligu ipak izborili preuzimanjem klupe Murtera? Kako je došlo do te suradnje?
– Već dugo vremena sam u jako dobrim odnosima sa svojim prijateljima iz Murtera. Od nedavno se promijenila uprava kluba, došli su mladi ljudi, što mi se jako sviđa, koji imaju jedan dugoročan projekt. Klub ima i jako kvalitetnu omladinsku školu i ima jako dobru perspektivu. Poznat sam kao osoba koja voli mlade ljude, sportaše i upravo radim na okupljanju mladih snaga iz cijele naše županije. Znam da mi ta mladost sigurno neće okrenuti leđa, da će tijekom 40 minuta na terenu dati sve od sebe.
Murter je proteklih sezona bio sudionik play offa. U predstojećoj sezoni, čini nam se, ambicije su puno skromnije. Čeka vas težak posao?
– Istina. Ovo će biti sezona stabilizacije, jer se kao mogućnost spominjalo čak i odstupanje iz 1.HMNL. To bi bila greška, jer se u prvu ligu jako teško vratiti. Na sastanku na kojem smo dogovorili suradnju ljudi iz uprave kluba su istaknuli da će se zahvaliti svim starijim igračima. Tako su otišli Stojkić, Subotić, Jezdičić, dakle igrači koji su ih jako puno koštali. Pred mene nije postavljen nikakav imperativ po pitanju rezultata, već samo rad, rad, rad. Ono na čemu ćemo svi skupa raditi jest povratak domaće, znači murterske publike, nema više igranja utakmica u Zadru, treninga u Splitu i slično. Toga kod mene neće biti, želim da ovaj klub bude zaista murterski, da na prvenstvenim utakmicama bude 200 ljudi na tribini. Imamo iznimno talentiranu mladu generaciju i napravit ću sve da ostvarimo barem onaj minimalni cilj, a to je ostanak u prvoj ligi. Ponavljam, neće bit lako, bit će gorkih dana, možda ćemo s kojeg gostovanja vratiti i s punom mrežom, ali sve je to jedna škola. Ja ću to istrpjeti, a vjerujem da će strpljenja imati i ostali u klubu. Poslije kiše dolazi sunce. Ovo je za mene najveći sportski izazov u dosadašnjoj karijeri. San mi je bila prva liga, sada mi se taj san ostvario, doduše zaobilaznim putem, i bit će po onoj, ‘ili Six jesi, ili Six nisi’.
