– Slušati hrvatsku himnu i gledati hrvatsku zastavu kako se diže u tvoju čast, neopisiv je osjećaj. Taj ponos ne možeš opisati i koliko god se trudio zadržati emocije, ne možeš. Taj osjećaj je ono što me motivira da se i dalje borim, da i sa 62 godine na leđima ne odustajem. Vjerojatno ću i umrijeti na strunjači. –
Tako govori Zvonko Erak, od jučer svjetski veteranski prvak u hrvanju. Trener u Hrvačkom klubu Šibenik do naslova je došao na Svjetskom prvenstvu u Grčkoj, u grčko – rimskom stilu, u kategoriji do 76 kilograma. Ovo mu je, inače, treća titula svjetskog veteranskog prvaka. I najdraža.
– Što si stariji, to je veći izazov. Još uvijek sam vrlo emotivan, evo, samo što ne zaplačem. Lijepo je kada si nagrađen za silan trud koji ulažeš – priča šampion, ispričavši nam ukratko kako se pripremao za svjetsko prvenstvo.
– Tri, četiri mjeseca trenirao sam dva puta dnevno, a nedjeljom bih se ‘odmarao’ tako što bih vozio biciklu do Solarisa i nazad i onda otplivao još 700 metara. Naravno, jako sam pazio i na prehranu, tako da sam bio fantastično pripremljen. Osjećao sam se moćno, a to se odrazilo i na moje borbe. Sve četiri dobio sam bez izgubljenog boda, s tim da sam u finalu protiv Bugarina morao malo taktizirati, jer sam obnovio ozljedu lože. Međutim, i s tom ozljedom znao sam da moj suparnik nema izgleda, jer, bez lažne skromnosti, kraj njega sa izgledao poput Apolona – u polušali će Erak.
A od kada je stigao u Hrvatsku, čestitke ne prestaju stizati. Na aerodromu u Zagrebu dočekali su ga kći i unuku, koji je krenuo didinim stopama. Naime, počeo je trenirati u Hrvačkom klubu Zagreb.
– Ljudi zovu sa svih strana i hvala im na tome. U mom klubu su također svi jako ponosni na mene i spremaju neku malu feštu, da se svi skupa proveselimo. Ovo je medalja za sve vas, za cijeli Šibenik – zaključio je Zvonko Erak, trostruki svjetski prvak.
