Privatni život teško je odvojiti od poslovnog

Danira Rupić u 35 godina porodila je nekoliko tisuća žena: ‘Ovaj posao nikad nisam doživljavala kao težak, a najgore je kad si nemoćan’



Foto: Privatni album

Danira Rupić glavna je primalja na Odjelu ginekologije i porodništva u šibenskoj bolnici, porodila je nekoliko tisuća žena, a baš svaki porod na kojem je bila u 35 godina staža posebno je iskustvo.

– Nikada, ali baš nikada porođaj nije rutinski i uvijek je radost novog života iznova prisutna. Sve ove godine provedene u rađaonici zaista sam uživala radeći s trudnicama i novorođenčadi. Posao primalje je odgovoran posao, ali ja ga nikad nisam doživljavala kao težak. Čak i rad na Odjelu ginekologije nisam doživljavala tako, iako se radi o potpuno drugačijem poslu koju podrazumijeva rad s teško bolesnim ili operiranim pacijenticama – priča nam Danira koja u šibenskoj bolnici radi od 1984.godine.

Nakon završene Škole za primalje u Splitu, zaposlila se na Odjelu ginekologije i porodništva OB Šibenik te uz rad završava Studija sestrinstva u Splitu i završava Studij primaljstva u Rijeci. Radila je kao primalja u rađaonici, na ginekološkom odjelu, kao odgovorna primalja rodilišta i konačno glavna primalja Odjela. U Medicinskoj školi kao vanjski suradnik predavala je nekoliko strukovnih predmeta te vodila učeničku praksu u bolnici.

Svoje zanimanje ne idealizira, ali svih ovih godina dala je sve od sebe kako bi u poslu koji je izabrala bila izvrsna.

– Iskreno, ne znam kako sam odlučila biti primalja i što me privuklo ovom zanimanju jer zapravo sam bila dijete kad sam birala struku. Vjerojatno je to ljubav prema maloj djeci. Svoje zanimanje ne idealiziram, ali trudim se dati sve od sebe kako bih posao koji sam izabrala obavljala ne dobro, već izvrsno. Obrazovala sam se gotovo cijeli radni vijek, pohađala tečajeve i edukacije, bila koordinatorica UNICEF-a za promicanje dojenja i predsjednica HKP za našu županiju – priča nam.

Posao medicinske sestre i primalje posao je koji se ne radi od 8 do 15 i onda ‘isključi’, privatni dio života teško je odvojiti od poslovnog, iskreno će naša sugovornica, jer pacijenti su joj uvijek u mislima.

– Uvijek sa sobom nosiš pitanje jesi li napravio sve kako treba, što se događa s nekom pacijenticom ili djetetom nakon traumatičnog poroda. Uvijek se neke misli vrte. Nije lako, posebno na odjelu ginekologije gdje se liječe pacijentice s teškim dijagnozama koje su najčešće naše nekadašnje rodilje i koje se nas primalja sjećaju iz sretnijih dana. Tako se stvara jedan posebno emotivni odnos s čim se zaista nije lako nositi – iskreno će Danira.

Svatko ima boljih i lošijih dana, ali u ovom poslu važno je da se primalja uvijek potrudi napraviti pozitivno ozračje i atmosferu povjerenja. Važno je individualno pristupiti svakoj rodilji, zadobiti njezino povjerenje, promatrati stanje, pratiti stanje djeteta u porodu,  informirati pacijenticu o napredovanju porođaja u domeni svojih ovlasti, te voditi dokumentaciju o svemu učinjenom. Pacijentice ne smiju vidjeti strah na njihovim licima, s njim i stresom nose se kako tko zna. Svi su različiti pa se različito i nose sa stresom. Danirin ispušni ventil su šala i smijeh, obitelj i putovanja.

– U našem poslu najljepši trenuci su oni kad majka nakon višesatnih trudova i muke u svoje ruke uzme tek rođeno dijete i privije ga na svoja prsa bez straha i sa osmijehom. Najteže je kad si nemoćan, kad više ništa ne možeš učiniti za teško bolesnu pacijenticu. Često se na poslu imenom i prezimenom prisjetimo nekih naših pacijentica i teških momenata koje smo zajedno prošle – govori nam.

Proteklih mjeseci, kao i cijeli svijet, morali su se prilagoditi radu u uvjetima pandemije. Odjel je funkcionirao bez problema, priča nam, a pacijentice su se lako  prilagodile novonastaloj situaciji u kojoj posjeta nije bilo.

– Imali smo izdvojene ambulante, rađaonicu i operacijsku salu za eventualno pozitivne trudnice. Osoblje je prošlo obuku, a početni strah brzo je nestao. Imamo postupnik za sve situacije i zapravo je čitava bolnica bila odlično organizirana. Posjete na odjel kao i prisutnost pratnje na porodu nisu bile dozvoljene, ali niti tu nismo imali nikakvih problema Ljudima ne morate objašnjavati, oni znaju da su trudnice, rodilje i babinjače, kao i novorođenčad ranjiva skupina i tako su se i ponašali. Hvala im što su nam uvelike olakšali rad – iskreno će.

Danira je kroz više od tri desetljeća porodila tisuće žena, a s mnogima je ostala u kontaktu. Rodila su se brojna prijateljstva, a brojne pacijentice se sjete nje ka dim se rađaju unuci.

– Predstave se i zamole da ‘pripazim’ njihovu djecu što ja rado učinim. Drago mi je što sam mnogima ostala u dobrom sjećanju, a isto tako mi je žao ako nekome ipak nisam – poručuje Danira.

Dan primaljstva obilježava se 5.svibnja, tjedan kasnije i Dan sestrinstva, a kako je Danira i medicinska sestra i primalja svima onima koji se odluče izabrati ovo zanimanje predložila bi  jednu stvar.

– Neka duboko zavire u svoje srce i vide koliko imaju empatije i ljubavi za djecu, bolesne ljude i starce, koliko drže do svojih roditelja, baka i djedova i što čine za njih. Jer najgore što se može povezati s ovim zanimanje su oni koji su tu ‘zalutali’ – kaže nam za kraj.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.