Kuhar, a ne chef

FOTO Jole Mašić spretan je s kuhačom i za CNC strojem: Netko voli čitati knjige ili ići u planinu, a ja ogulim dvi kapule…’



Foto: Šibenski portal

Joško ‘Jole’ Mašić prvo konkretno jelo skuhao je početkom stoljeća, odnosno 2000-ih godina. Bila je to pašticada u kojoj su se, kako kaže, njegovi prijatelji ‘gušili’, ali on nije ništa osjetio jer je bio – prehlađen. No, ljubav je ostala i Jole već 20 godina u kontinuitetu kužinaje, ali ne onako chefovski profesionalno, već na špakeru za sebe i svoje najbliže. I jako mu dobro ide…

Dočekao nas je Jole u svom stanu na Baldekinu s aperitivom, domaćim orahovcem iz kućne radinosti. I odmah nas upozorio da pustimo novinarski posao. Jer, bitno je druženje. Ipak, u svom crnom kuharskom odijelu počeo je vaditi meso i pripremati ga za friganje na maslacu.

‘Nema smisla spremati samo za sebe. Meni je drago da su oni još živi što ja spremam’

Pitamo ga čime se točno bavi…

– A čime, proizvodnjom. Kao sav normalan svijet – odgovara lakonski te dodaje da radi za preciznim CNC strojem, a nas zanima zašto baš kuhanje budući da su Jolini Facebook i Instagram profili mahom napunjeni slikama s hranom.

– To je fetiš. Ajde, to je hobi. Kako to? Iz potrebe, želje, ljubavi, slobodnog vremena. Krenulo je od malih nogu jer me je život prisilio. Kad moraš, onda i naučiš. Kako kažu, što se mora, nije teško – veli Jole.

Nema najdraže jelo, a sprema kako kome padne na pamet pa ispunjava želje. Prvo svom sinu Roku, talentiranom plivaču, a onda i svojoj ekipi.

– Nema smisla spremati samo za sebe. Meni je drago da su oni još živi što ja spremam, a moj Roko također jako voli kuhati. Inače, preferiram isključivo domaću spizu – dobacuje strojar i kuhar dok puni teletinu sa sirom i salamom.

‘Meni je drago da su oni još živi što ja spremam, a moj Roko također jako voli kuhati’
‘To je fetiš. Ajde, to je hobi. Kako to? Iz potrebe, želje, ljubavi, slobodnog vremena’

Ne znam kuhati, ali spremam 16 različitih vrsta šugova

Kaže kako ne crta po pijatima jer nije profesionalac, a s nikakvim namirnicama mu nje problem raditi.

– Kad uhvatiš ruku, onda ti nije ništa problem. Sve to ide u rekordnom vremenu ako znaš potez unaprijed što ćeš napraviti. Pašticada se kuha dva dana, ne možemo skratiti taj proces. Ona je samo protokol i priprema je više nego kuhanje. Ne može ni biti brže, dok je špikuješ, upacaš, ostaviš preko noći – veli Jole.

Krenuo je naš domaćin spremati i umak od šampinjona. I onda slijedi priča o ljubavi prema hrani.

– Ma vjeruj mi, došao sam do stadija da mi nije uopće teško kuhati. Ja sam tada sretan jer me opušta. Netko voli čitati knjige, otići u planinu, ja ogulim dvi kapule i onda krene mašta. Koja mi je namirnica najdraža? Khm… Baza je uvijek ista. Ako ćemo u teći, onda treba dobro kapule staviti. Ma znaš šta je jedan rekao: ‘Ne znam kuhati, ali spremam 16 različitih vrsta šugova’ – smije se Jole kojega nitko nikad nije učio kuhati. Sve je bila metoda pokušaja pa promašaja. I naposljetku uspjeha.

‘Koja mi je namirnica najdraža? Khm… Baza je uvijek ista. Ako ćemo u teći, onda treba dobro kapule staviti’

Sa Šnicelom gaji poseban odnos

Kao što je bitan kuhar u kužini, jednako je bitan i mesar. Jole ima svog Matu Slavonca kojemu je nadimak Šnicel. Već je, smije se, 10 godina u Dalmaciji i kad nauči plivati, bit će pravi Dalmatinac.

– Inače, on je prva ruka do noža i bržola do vrata. Ljudima je jasno o čemu pričam. A jesam li promašio? Kako ne. Moraš se zafrkati da bi bilo dobro. Dvije stative, ali treći je gol. I onda upišeš kako ide – priznaje kuhar amater.

Vrhunska mu je, kaže, situacija doma gdje kuha devetogodišnjem sinu koji ne bira što će jesti. Sin je plivač, a Jole se brine da ga dobro natovari spizom.

Interesira nas bi li mijenjao posao i bi li bio kuhar kad bi se to dogodilo…

– Pa i ne znam. Moguće da bi. Masu ljudi mi je reklo da radim nešto što volim. Ja volim jedno i drugo. Pitanje je što je isplativije. Možda kužina, ali trebao sam prije 20 godina otići u tom smjeru – odgovara nam Jole u kuti sa svojim imenom i titulom chef koju mu je poklonio prijatelj za rođendan.

‘A jesam li promašio? Kako ne. Moraš se zafrkati da bi bilo dobro. Dvije stative, ali treći je gol. I onda upišeš kako ide’

Kad ono Barbieri ide u penziju?

Na televiziji nerijetko zna pogledati svjetske chefove koji su postali zvijezde, ali kaže da je to velika edukacija te da je danas kuhanje umjetnost.

– Ne triba se rugati s time. Ja ću ode napraviti desetak pijata vrhunske sipe i boba, a on će to plasirati u malom pijatu, s malim količinama. Oni imaju ideje, a meni je žao što nisam nikad ušao u takvo nešto – napominje rođeni Šibenčanin.

Jole u tom trenutku dovršava jelo, teleće zagrebačke odreske, krumpire i toć od šampinjona te stavlja na stol pred ekipu. Nazdravlja se, a svi prvim zalogajem hvale njegove kuharske bravure. Nakon što su svi smazali hranu, Jole priznaje…

– Ma znaš šta? Pokojni Bourdain mi je bio faca. Živio je pravim životom. A danas-sutra, kad bih mogao birati posao… Kad ono Barbieri ide u penziju – zapitao se u šali Jole.

‘Kad ono Barbieri ide u penziju’

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.