Povodom Međunarodnog dana Muzeja, u suradnji s Udrugom za očuvanje kulturne i povijesne baštine ‘Don Juraj Gospodnetić’ iz Bosanskog Grahova u atriju Muzeja održano je predavanje Marije Krnčević Rak ‘Tradicijske igre Dinare’
– Kad sam pripremala predavanje, proučila sam Furčićeva tri sveska i našla sam dosta igara koje se poklapaju u našim krajevima i na Dinari. To i nije neobično jer je dolazilo do raznih migracija stanovništva koje se spuštalo prema moru, a osim toga donedavno je običaj bio da se do Petrovog dana stoka seli iz naših krajeva na Dinaru. Igre su se međusobno prenosile tako da se na Dinari igralo i na balote i na šijavicu – kazala nam je Marija Krnčević Rak, kustosica u Muzeju grada Šibenika.
Ranije danas ispred Muzeja je predstavljeno pljočkanje, tradicionalna igra najsličnija našim balotama. Od stare pastirske igre i razonode pastira danas se pljočkanje razvilo u pravo organizirano sportsko natjecanje sa pisanim pravilima.
Krešimir Sarić iz Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine don Juraj Gospodnetić istaknuo je kako se intenzivno bave zaštitom i očuvanjem igara, prvenstveno pastirskih igara koje su vezane uz kamen.
– Pljočkanje, kamena s ramena, potezanje konopa, skok udalj, ali i tradicijska glazba baština su koju pokušavamo zaštititi. Nemamo ustanova ili muzeja koji bi nam pomogli pa sve radimo preko naše udruge i idemo ka tome da se to danas prezentira kao tradicijski sport za što su potrebna jedinstvena pravila – kazao je Sarić.
Početkom 90-tih godina 20. stoljeća zahvaljujući pojedinim entuzijastima pokrenuta je inicijativa o organizaciji i institucionalizaciji pljočkanja u Istri.Gdje danas postoje brojni klubovi kao i Istarski pljočarski savez. Tako je ova od davnina poznata pučka, pastirska igra sačuvana kao dio tradicijskog naslijeđa.
Udruga se povezala s Istarskim pljočkarskim savezom koji je nositelj tog kulturnog dobra, a večeras je u muzeju bio i Milivoj Macenti, član Europske asocijacije tradicijskih igara i sportova.
– Najvažnija je edukacija mladih kako bi se tradicija nastavila. Igre su postale vidljive nakon rezolucija UNESCO-a o kulturnoj i nematerijalnoj baštini. Sve su to niskobudžetne igre za koje trebate samo ledinu, koji kamen i malo dobre volje – kazao je Macenti.