Suzi Vatavuk, bivša ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije, oglasila se po prvi put otkako je policija protiv nje pokrenula istragu zbog sumnje da je oštetila tu ustanovu za oko 615 tisuća kuna. Naposljetku je i Državno odvjetništvo protiv nje podignulo optužnicu zbog zlouporabe položaja i ovlasti, a Vatavuk se na svom privatnom Facebook profilu obratila novinarima koji su pisali o njezinom slučaju. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
‘Draga i manje draga piskarala, razni I.Š. i M.M. , Vi glasnici važnih vijesti, kreatori našeg mišljenja, upravljači masama…Kako god da si tepate kad Vas okrzne bljesak ogledala.
Neću ulaziti u bespuća Vaših cijenjenih umova, mada, tamo sigurno postoji pravna podloga za objavljivanje mojih slika iz arhive i stavljanje mog imena i prezimena uz potpuni javno dostupni tekst na stranicama uvažene državne institucije. Savladali ste copy paste i umetanje slika i imena. Svaka čast. To je to istraživačko piskaranje?!
U tom tekstu na stranicama uvažene državne institucije originalno nema imena i prezimena koje ste hrabro ( i zanimljivo, nepotpisano) dodali , a krenulo Vas je posli i funcutski ‘nako : dodaj i sliku, mala/ mali, slika vridi tisuću riči! Bravo! Što mislite , zašto svega toga u javno dostupnom tekstu nema?
Znam da se Vaše plemenite ideje zbog kojih ste si dali toliko truda vrte oko one – da tako bolje služite javnosti.
Samo se nadam da uspijevate oprati tu dušebrižnu plemenitost sa sebe nakon radnog vremena i mirno biti ono što mislite da jeste : pametni i knjiški ljudi , rokeri, alternativci, ili samo (konačno !) važni…
Ali i nakon temeljitog pranja, negdje Vam unutra zvoncka ona često uporna i nikad nam ne previše draga istina : niste Vi ničiji učitelji javnog ophođenja i ne služite samo tome da Vas ima, a ima Vas ajmemen’koliko . Za ono što najčešće radite, copy paste i najobičnije blaćenje -previše.
Vi ste, izgleda , većinom diplomirani kreatori tračeva i javnog blaćenja koji nekažnjeno prolaze uz svetu mantru Javnost ima pravo znati!
Kako brzo zaboravljate ono o čemu sam sa nekima od Vas raspravljala: Upitajmo se, prije svega , koja je korist toga što obljavljujemo za javnost?
Nema je. Ovaj put ni malo.
Kad i ako je bude, javnost će znati .
Dakle, ni ne očekujem da se zapitate o mogućoj šteti.
Te štrace koje će se i po sudu vući, kao što sam ja, to sigurno i ne zaslužuju. I ona njihova ( moja) bezvezna dica.
Šta nije mislila prije. E.
Šta ste postigli?
Selsku zabavu i podrigušu uz lošu glazbu .
A zakleli bi se da u to ne spadate.
Krivo.
I, šta ćemo sad? Kako tko. Ja ću, očito, na sud, a jako je dobro da to sad zna i svaki prodavač , mesar i smetlar i konobar, da ljudi budu oprezni kad poslužuju ili samo sretnu tu štracu. Nikad ti ne znaš. Sudovi su spori, a da ta raspamećena štracetina baulja okolo samo tako! Cokćem i u Vaše ime.
Ali, šta možemo, događa se. Petak je. Uživajte.
PS mogli ste uzeti po afričku šljivu da se bar uspijete potpisati. Ili bilo što , najbolje znate što Vam uobičajeno upali.
S.V.’
