Šibenik je svoje prvo kazalište dobio je 1870. godine kada je na današnji dan u novoj zgradi, u povodu svečanog otvorenja, predstavu ‘Kip od mesa’ Teobalda Ciconija u izvela talijanska putujuća kazališna družina ‘La drammatica compagnia Vittorio Alfieri’. Vrlo značajna godina kazališnog života u Šibeniku bila je 1874. Te se godine prvi put s pozornice čula naša riječ te se afirmirala naša drama.
Iako je planova bilo i puno prije, upravo je inicijativa građana predvođena bogatim posjednicima, intelektualcima i obrtnicima urodila plodom. Šibenska općina prihvatila je prijedlog za izgradnju kazališta.
S obzirom da je općina bila u lošoj financijskoj situaciji izgradnju kazališta prepustila je građanima, odnosno Društvu šibenskog kazališta koje je osnovano 1864. godine. Zamišljena dvorana kazališta bila je dovoljno prostrana i vrlo skladna, zapravo reprodukcija u malom venecijanskog kazališta ‘Teatro Fenice’. Autor projekta bio je Trogiranin Josip Slade, a prema nekim navodima Pavao Mazzoleni uspio je ‘incognito’ doći do nacrta.
Potpuno uređeno kazalište 18. siječnja 1870. godine dobilo je odobrenje za korištenje. Predviđeno je za 500 osoba, a ispod svake druge lože postavljeni su medaljoni s imenima i stiliziranim portretima talijanskih pjesnika i skladatelja, Dantea Aligheria, Carla Goldonija, Gioachina Rossinija, Vincenza Bellinijs i brojnih drugih.
Strop kazališta oslikao je Antun Zuccaro, alegorijskom slikom s likovima velikih Šibenčana – Nikole Tommasea, Antuna i Fausta Vrančića, Martina Kolunića Rote i Andrije Medulića, dok je u sredini žena kao personifikacija Dalmacije, oslonjena o grb Šibenika.
S obzirom da se kazalište gradilo sredstvima građana nazvano je Društvenim kazalištem (Teatro Sociale da Sibeniko). Taj naziv je imalo do 1872. god. kada je na skupštini kazališnog društva donesena odluka o preimenovanju u ‘Kazalište Mazzoleni’ u čast Šibenčanina, pjevača svjetskog glasa Frana Mazzolenija, inače brata osnivača i glavnog voditelja Pavla. Značajno je istaknuti da za razliku od drugih kazališnih zgrada koje su u nas izgrađena na kraju 19. stoljeća, ova u Šibeniku sagrađena je sredstvima građana bez ikakve pomoći Vlade i Općine.
Kazalište je izravno pogođen topničkom granatom 18. rujna 1991. godine u Rujanskom ratu istoga dana kada i kupola šibenske Katedrale. Deset dugih godina ni umjetnici ni građani nisu mogli boraviti u toj zgradi kojoj je eksplozija poremetila statiku krovišta. Kako unutrašnjost šibenskog teatra počiva isključivo na drvenoj konstrukciji, konzervatori, projektanti i svi drugi stručnjaci vodili su tada tešku bitku s vremenom kako bi iznašli način i sredstva za temeljitu obnovu kojom će biti sanirane ratne rane, ali i spašen od urušavanja oslikani plafon kazališne dvorane.
Obnova, uz koju se provodila adaptacija i rekonstrukcija kazališnih prostora, nije tekla glatko. Trajala je punih šest godina, a progutala je oko 32 milijuna kuna. Novac su osigurali Grad Šibenik, Ministarstvo kulture, mnogi donatori – poduzeća, institucije i građani Šibenika. Obnovljeno Kazalište otvoreno je 12. studenoga 2001. godine.
U povodu 150. godišnjice otvaranja Šibenskom kazalištu čestitku je uputio gradonačelnik Željko Burić.
– Hrvatsko narodno kazalište, naš hram kulture, ponos je grada Šibenika. Koliko je važno našim sugrađanima svjedoči činjenica da su kazališnu zgradu prije 150 godina vlastitim sredstvima izgradili upravo Šibenčani. Brojne generacije odrasle su uz šibensko kazalište, na njegovim daskama ili kao vjerna publika. Neizostavan dio ove naše kulturne ustanove je i Međunarodni dječji festival koji je i u prošlosti i danas Šibenik otvarao svijetu te nas uz maštu i kreativnost učio prihvaćati različitost. U ovoj obljetničkoj godini šibenske kulture kada slavimo 150. rođendan kazališta i jubilarni 60. MDF, svim kazališnim djelatnicima, sadašnjim i bivšim, te svima koji su svojim angažmanom pridonijeli radu HNK u Šibeniku iskreno čestitam i od srca zahvaljujem – kazao je gradonačelnik Burić.
