U zoru na današnji dan prije 73 godine, dok se okupatorska vojska još uvijek nalazila u prostoru tvrđave Barone, bataljuni 1. dalmatinske, 3. prekomorske i dijelovi 19. sjeverodalmatinske divizije ušli su u Šibenik i već u 9 sati sa sjevernog ulaza u grad počeo je mimohod osloboditeljske patizanske vojske.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Šibenik je, naime, nekoliko puta mijenjao uprave, odnosno okupatorske vlasti. Prvo preuzimanje grada pokušale su ustaše odmah po osnivanju NDH, no već nakon četiri dana Šibenik su okupirale talijanske divizije i anektiran je od Kraljevine Italije.
Odmah po kapitulaciji Italije u Šibenik ulaze partizani kako bi u pregovorima s Talijanima preuzeli oružje i organizirali obranu grada, ali ovi otežu pregovore očekujući dolazak Nijemaca. Njima su i predali svoje garnizone u Šibeniku i tada je grad administrativno priključen NDH. Od tada je iz Šibenika u partizane otišlo 8.700 osoba.
Bitka za konačno oslobođenje Šibenika počela je sa 1. na 2. studenoga, a završnica je bila borba prsa o prsa za položaje na uzvisini sv. Jurja. Pritisnute sa svih strana, njemačke trupe napuštaju grad, a prethodno su sustavno uništile čitavu obalu, lučka postrojenja i potopili brodove u luci.
Na području Općine Šibenik je prije rata živjelo nešto više od 37.000 stanovnika, ali je tijekom 1944. taj broj pao na oko 16.000, a u samom gradu je ostalo samo 6.000 stanovnika. Ukupno 4.572 osobe poginule su u partizanima, kao žrtve fašističkog terora ili žrtve rata. Među borcima iz Šibenika narodnim herojima su proglašeni: Slobodan Macura Bondo, Vladimir Peran, Miro Višić, Mate Staničić, Dinko Šurkalo, Nikola Sekulić Bunko i Ljubo Truta.
Dan oslobođenja Šibenika u Drugom svjetskom ratu, 3. studenog 1944. godine, iznimno je značajan u povijesti grada. Od tada je, između ostaloga, počeo sveopći razvoj grada i cijelog šibenskog kraja.
U prvom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kako piše Ivica Poljičak, može se izdvojiti više dominantnih procesa urbane preobrazbe Šibenika. Prvo, obnova ratom razrušenih dijelova grada, što je rezultiralo značajnim promjenama u šibenskoj povijesnoj jezgri. Drugo, značajno se, unatoč ratnim gubitcima, povećao broj stanovnika, tako da je Šibenik već 1953. godine imao više stanovnika u odnosu na predratno stanje. Treće, na tadašnjem gradskom obodu gradi se nova industrija te se Šibenik ubrzano transformira od težačkog u industrijski grad.
U novijoj povijesti Dan oslobođenja Šibenika neopravdano je zanemaren, kao i žrtva brojnih šibenskih težaka, maranguna i drugih građana za njegovu slobudu, njihov san koji mi danas živimo. Taj je datum, kao ime ulice, čak ‘deložiran’ iz samog središta grada kako bi se napravilo mjesta za žrtve Bleiburga.
