Životna priča mlade šibenske inženjerke kemije Marije Bilić netipična je za današnje vrijeme kada mladi iz Hrvatske odlaze u inozemstvo s kartom u jednom pravcu. Ona se sa suprugom, nakon godine i pol dana iz Irske, u kojoj je imala poželjan i dobro plaćen posao, vratila u Šibenik i to čim joj se ukazala prilika da se zaposli u rodnom gradu, a tu joj je priliku pružila tvrtka Impol – TLM. U Irsku je otišla upravo zbog toga što godinama nije mogla naći odgovarajući posao u struci i to ne samo u Šibeniku nego ni u cijeloj Hrvatskoj.
– Tu sam završila srednju školu, a kemijsko inženjerstvo studirala sam u Splitu. Nakon završenog studija za mene su počele muke jer nisam mogla dobiti posao u struci unatoč tomu što sam posao aktivno tražila. Neko vrijeme radila sam na zamjenama kao nastavnica kemije i biologije u školi, a onda smo se moj sadašnji suprug i ja 2016. godine preselili u Irsku – kaže
Marija se zaposlila na neodređeno vrijeme u jednoj softverskoj domaćoj tvrtki koja je radila programe za prehrambenu industriju, a atmosfera na poslu je bila poticajna i ugodna. Ipak, uz sve to, a i vrhunsku plaću te suprugovo brzo napredovanje na poslu, srce ju je vuklo u rodni kraj.
I dalje je pratila natječaje za posao u rodnom gradu, a uskoro se otvorio natječaj za posao kemijskog inženjera u organskom laboratoriju u šibenskom Impol – TLM – u .
Uzela je nekoliko slobodnih dana i ‘doletjela’ avionom na razgovor i testiranje nadajući se da će dobiti taj posao.
– Odluka nije bila laka, Trebalo je sve odvagati, no nisam dugo razmišljala. U Irskoj smo se odlično snašli, ali jako sam vezana za svoju obitelj u Šibeniku, za roditelje, sestre i želim živjeti blizu njih, a i željela sam baš raditi u struci. Za ovaj posao se prijavilo nekoliko kandidata. Testiranje je bilo složeno, a nakon tri tjedna dobila sam obavijest da sam primljena i u studenom prošle godine sam odmah počela raditi – pojašnjava.
Suprug je našao posao u jednoj stranoj tvrtki u Šibeniku, a kako kaže, sada radi baš ono za što se školovala i to u svom rodnom gradu.
– Dobro sam prihvaćena, posao je izazovan, a plaća je odlična. Vidim da se puno ulaže u proizvodnju, da se radi na novim proizvodima tako da ću imati priliku i za profesionalni rast – ističe Marija koja nakon kratkog života i rada u Irskoj i povratka u svoju zemlju ima samo jednu primjedbu, a to je da su građani u Hrvatskoj dosta inertni i da se ne bore, poput Iraca, za svoje interese i potrebe.
Sretna je što je konačno dobila priliku raditi što želi i napredovati i to upravo u gradu u kojem joj je, kada je i živjela u Irskoj, ostalo srce.
