Stipe Bjažić prije 15 godina spakirao je kufere iz Šibenika i kupio ‘jednosmjernu’ kartu za otok Zlarin. Ljubav prema otoku i brodovima bila je jača od sigurnog posla na Murteru, ali Stipe ne žali niti sekunde. Danas na Zlarinu ima vlastiti posao, obitelj, i kaže, ništa mu više ne treba.
– Infišan u brodove, još kao dijete sam izrađivao brodiće, a nitko u obitelji dotad se nije bavio brodogradnjom. Školovao sam se za brodograditelja u drvu i zaposlio se u drvenoj brodogradnji na Murteru. Kako sam odmalena htio živjeti na otoku, skupio sam stvari prije 15 godina i doselio na Zlarin, otvorio obrt za izradu i popravak drvenih brodova i tu je sve počelo, priča nam Stipe.
Jedan je od rijetkih školovanih brodograditelja s ove strane Jadrana, pa posla ne nedostaje.
– Rijetki su oni koji traže izgradnju drvenog broda. Za drvo trebaš živjeti uz brod, njegovati ga, a s plastikom je puno lakše i zato ljudi mahom kupuju takve brodove, ali uvik će se okrenit za drvenim brodom. Što se tiče posla, uglavnom se radi o popravcima na drvenim brodovima, ugradnji motora, servisu i ostalim popratnim radnjama. Uvik nekome triba nešto napravit, popravit, sredit, tako da posla uvik ima, govori Stipe.
Nakon preseljenja kupio je brod ‘Lavsu’ koja je nekoć služila za prijevoz hitnih medicinskih slučajeva. Preuredio je, dotjerao, preimenovao u ‘Pokosirić’ i s njim ljeti prevozi turiste.
Na Zlarinu je pronašao i ljubav, oženio se i postao otac sada trogodišnjeg dječaka i petogodišnje kćeri.
– Svi smo na otoku i mogu reći da nam je život savršen. Okolina je zdravija, djeca imaju slobodu kretanja. Možda im fali malo više sadržaja, ali vjerujemo da će Zlarin u skoroj budućnosti biti mjesto na koje će se mlade obitelji sve više vraćati. Imamo igraonicu za djecu, školu, i mir, a to nitko ne može platiti. Još ako čovjek ima posao na otoku, tko bi se poželio vratiti živjeti u grad?, pita se.
O povratku na kopno niti ne razmišlja. Vjeruje, kaže, da će ostati živjeti na kopnu okruženom morem do kraja života, a nada se da će se i otok razviti do te mjere da i njegova djeca ostanu na Zlarinu…
