Jasminina priča šiva se iglom i koncem: ‘Moje Lutkice imaju dozu mekoće i sanjivosti’

Ulica don Krste Stošića turistima je, ali i domaćima jedna od najzanimljivijih u Šibeniku, a grupe s vodičima često se zaustavljaju ispred Galerije Juraj Dalmatinac, gdje vodiči objašnjavaju kako su se Šibenčani ljeti hladili zahvaljujući mokrim šugamanima. Ipak, pogledi izmorenih turista često odlutaju u izlog pitoreskne galerije, a svoje fotoaparate okreću u smjeru neobičnih anđela, sirena i lutkica. Potom uđu u dućan i ponesu jednu ‘da ih zauvijek podsjeća na Šibenik’. Kud i turisti, tu i mali Mujo, pa smo odlučili otkriti tko stoji iza ove predivne umjetničke priče.

8

Jasmina Kosanović rođena je Zagrepčanka, koja je od malena znala da želi biti umjetnica. Prva ljubav bila joj je kostimografija i kazalište, pa upisuje srednju tekstilnu školu. Uskoro bira TTF, a njezina se priča šiva iglom i koncem i vodi nas do –Jasmininih lutkica.

– U vrijeme mog djetinjstva jako su bili popularni ruski crtići čiji su likovi imali predivne kostime. Sad kad razmišljam, sve je to ličilo na kić, no ipak, ostavilo je dosta traga na meni. Inspiracija su mi bajke, pa i one narodne, priroda, život i ljudi. Mašta, bajke, sve je smiksano, a kako živimo u svijetu u kojem živimo, ja sam sa svojim lutkicama sebi sagradila jedan dobar svijet. U mom svijetu vladaju krpene sirene i drveni anđeli, moja lisica nije zločesta. Mogu kazati kako svi moji likovi imaju dozu mekoće i sanjivost – počinje priču Jasmina.

IMG_8337_2

 

1999. godine u Zagrebu je vodila likovne radionice na kojima su sudjelovala djeca, a kako je u tom vremenu bila vezana za kuću zbog bolesti, izradila je prvu lutkicu.

– Odlučila sam da ću djeci dati drugačiji zadatak- željela sam da izrade lutkicu, a kao šablonu dala sam im svoju. Ubrzo sam shvatila da je to za njih jako teško, ali zahvaljujući radionici, napravila sam još nekoliko lutkica i ubrzo je prvi kupac našao mene – kaže.

Uskoro je unajmila prvi božični štand, a kako je bila nezaposlena sve je išlo preko umjetničkih udruga. Prvi prodani lutak bio je drveni bijeli vilenjak, a potom je svake godine izrađivala po jednu novu lutku.

– Kako sam diplomirala na TTF-u, imala sam i pokušaje nekih modnih revija. No to me nije zanimalo, a moje lutkice su bile primarne i stvari su se razvijale glatko. Iako, moram reći da još uvijek oduševljeno prihvaćam ponude za kazališta, odnosno za izradu kostima. Kada dobijem ponudu koja mi se jako sviđa, moje oči postanu dva velika srčeka – smije se Jasmina.

MEDO-I-Cvice_1_zb

Njezina radionica/dućan smjestila se u Zagrebu, no njezine lutkice ‘žive’ diljem svijeta.

– Volim kada ih kupe odrasli ljudi, a onda nakon nekog vremena dobijem fotografije ili razglednice, gdje moj lisac i mačka sjede na pikniku, na livadi. Ljudi smisle cijelu priču. Posebno mi je drag jedan tattoo majstor koji putuje po svijetu- on s putovnicom i moj žabac. To je najljepše od svega, jer moje lutkice stvarno žive – kaže.

Sama kaže kako ljudi moraju biti zaljubljeni u ono što rade, a ona to doista i jest. Čak je, za vrijeme intervjua pričala i šivala istovremeno.

– Kad izrađujete ručne radove, dajete dio sebe. Kad sam u procesu stvaranja, ne postojim. Fizički sam tu, ali ne postoji ništa osim onog što radim. Moj dah i moj život su u onom što stvaram – priča nam Jasmina.

Cumpasi_dobro_3a

Brojne anegdote vežu se uz njezine lutkice i kupce, no jedna Amerikanka ima posebno mjesto u njezinom srcu.

– Gospođa od šezdesetak godina šetala je gradom i pronašla je moj izlog. U dućanu je odabrala nekoliko stvari, a ona je trebala nastaviti dalje do Arheološkog muzeja. S obzirom da se ja uvijek negdje izgubim na svojim putovanjima, gospođu sam odvela do samog ulaza. To je bilo prije nekih tri godine, a meni od tog susreta svaka dva ili tri mjeseca stiže paket pun predivnih tkanina. S američke adrese stigao mi je i zadatak- rekla mi je da je moja obaveza da stvaram i da radim. Što da kažem, to se jednostavno ne događa – kaže.

Cijene njezinih lutkica su prilagođene prilikama u Hrvatskoj, no kako kaže stvari se ipak mijenjaju.

– Moramo cijeniti i svoj i tuđi rad. Mislim da su cijene mojih lutkica slične kao i cijene tvorničkih lutaka. Ipak, kada sam otvarala svoj dućan, mnogi ljudi dolazili su i komentirali kako sami mogu napraviti te lutkice. To me nije obeshrabrilo. Moje lutkice žive diljem svijeta,a ja sam u međuvremenu morala i zaštititi svoj dizajn – priča Jasmina kojoj je životni moto ‘živjeti i voljeti’.

9462_1

Svi oni koji su Jasminine lutkice držali u rukama, znaju kako iza svake originalne lutkice stoji veliki rad.

– Iza svakog rada stoji moja duša i kao što sam nebrojeno puta rekla, želim da moje lutkice žive. Ako se potrga, pošaljite mi je i ja ću je popraviti besplatno jer želim da je imate dugo. Nadam se da ću i dalje moći stvarati na ovaj način, jer sam zaljubljena u svoj posao. Znate da život brzo prolazi, trebamo se osluškivati i uživati. Živjeti, stvarati uživati i voljeti život koji prolazi prebrzo – zaključuje.

Tri-Flore_Plave_crop2

Brojne su priče vezane uz njezine lisice, mačke, medjediće, a jednu kojoj smo svjedočili ćemo i ispričati. Naime, dok smo fotografirali izlog Galerije, na vrata je ušla jedna postarija gospođa koja je došla kupiti sirenu za svoju unučicu. Ljubazna djevojka kazala joj je kako mora znati da to nije igračka, a baka je odgovorila ‘Znam, ja i unučica prolazile smo ovdje, i ona je vidjela sirenu u izlogu. Kazala sam joj kako je to delikatna igračka, a ona mi je odgovorila kako će je čuvati i da će je uvijek posjećati na mene. Zato joj je moram kupiti.’ Vjerujemo da je Jasmina upravo to i htjela – u nježne igračke uronit sjećanja na posebne trenutke i posebne osobe, jer one tako doista – žive.

_MG_2252_z1

Foto: Božidar Raos

 

 

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.