Muzej grada Šibenika u suradnji s POU Libar organizirao je predavanje pod nazivom ‘Agrobiološka raznolikost Dalmacije: stare sorte i pasmine Dalmacije’.
– Pitate se kakve veze razmjena sjemenja ima sa Muzejom? Višestruke. Arheolozi pri iskapanjima pronalaze sjemenke i proučavaju ih te iz njih dobivaju važne podatke o životu ljudi već iz vremena prapovijesti pa nadalje. Ta mala sjemenka promijenila je cijela ljudska društva pretvorivši ih iz nomada, lovaca i sakupljača u trajno naseljene zemljoradnike. Povjesničari pomoću sjemenja mogu primjerice proučavati migracije stanovništva, jer se sjeme kultiviranih vrsta širilo svijetom zajedno s ljudskim migracijama. Etnolozi kroz sjeme mogu proučavati brojne običaje, počevši već od samog sijanja, pojasnili su u Muzeju.
– Na Zlarinu se pazilo kojim danima se sije žito. Nastojali su izbjeći taj posao u utorak i petak, a isto bi se tako, prema vjerovanju, na sjeme nepovoljno odrazilo kad bi se sijalo u razdoblju bez mjesečine. Najpovoljnije za sijanje bilo je vrijeme punog mjeseca. Prije nego bi
prvu šaku sjemena bacio po tlu, sijač (ili sijačica) bi se prekrižio, te izgovorio: ‘Bože, blagoslovi da urodi; i dogodine zdravi bili isijali!’. Dobar urod sjemenu osiguravao se i time što se prestajalo sa sijanjem ako je tko prolazio kraj polja, jer je mogao biti zlonamjeran
i baciti uroke. Osobito je bio potreban oprez ako je prolazila ženska osoba jer je možda mogla biti vještica. Kad je završio, težak bi posao završio riječima: ‘Mi iz mista, Bog na misto.’ To je samo jedan primjer koliko se aspekata ljudskog življenja može proučavati vezano uz sjeme, pojasnila je Marija Krnčević Rak, kustosica Muzeja.
Roman Ozimec, diplomirani agoronom koji je poslijediplomski studij ekologije završio na Prirodoslovno–matematičkom fakultetu u Zagrebu, održao je zanimljivo i edukativno predavanje u sklopu kojeg je održana razmjena sjemenja, sadnica i lukovica.
