Zablaće je naselje koje su prošlosti dva puta do temelja spaliti Turci, a pred kojim je, izmjenama prostornog plana Šibenika, sve izvjesnije, veliko ulaganje švicarskog investitora u izgradnju novoga dijela naselja na 450 tisuća četvornih metara oko Male Soline.
Ta investicija vrijedna oko 1,5 milijardu eura planirana je kao potpuno opremljeno naselje u kojem će uz turiste živjeti i mještani, a ne kao izolirani turistički resort. Sadržaji novog dijela Zablaća zasigurno će doprinijeti kvaliteti života cijelog Zablaća, ali to ne znači da mještani i danas nemaju potreba koje rješavaju kroz suradnju te gradske četvrti sa šibenskom gradskom upravom.
Dvije godine na čelnoj poziciji u Zablaću je žena, predsjednica Vijeća gradske četvrti, Sandra Grgas Svirac, a kako je riječ o prvoj ženi na tom mjestu u Zablaću mještani je zovu ‘naša Kolinda’ pa čak i kad je župnik pozdravi sa oltara ponekad mu pobjegne to ime.
– U Zablaću nas ima izvan sezone 250 do 300, a još toliko je Zablaćana u inozemstvu. Ljeti se ta brojka gotovo udvostruči, a mnogi stariji mještani po pola godine žive u Zablaću, a pola vani, priča Grgas Svirac.
Zadovoljna je suradnjom s ljudima iz gradske uprave, kaže da su joj njihova vrata uvijek otvorena, a ako nekoga i ne dobije odmah telefonom, redovito joj uzvrate poziv.
– Super surađujem s pročelnikom Mirom Lucićem i dogradonačelnikom Danijelom Miletom i zaista nastoje ispuniti dosta toga što tražimo, ali razumijem da se ponešto i ne može. Ljudi kad vide da se u nekoj drugoj četvrti ili mjesnom odboru nešto radi odmah pitaju kad će se kod nas raditi. Moram reći da je dosta toga i napravljeno. Već u prvoj godini moga mandata dobili smo javnu rasvjetu na glavnoj cesti, u parku i jednoj ulici koja uopće do tada nije imala javnu rasvjetu. Odrađeno je i čišćenje kanala od mora prema Malim Solinama kako ljeti ne bi bilo neugodnog mirisa i legla komaraca. Redovito se, pred sezonu, urede plaže i naspe novi pijesak, uspjela sam nabaviti i postaviti kromirane stepenice za ulazak u more kojih na plažama uopće nije bilo, nabraja prva dama Zablaća.
U Zablaću su uredili i dječje igralište, a upravo su u tijeku radovi asfaltiranja dviju ulica koje su do sada bile makadamske. Ovih dana u Zablaću će se na jednom dijelu plaže samljeti veliko kamenje i taj dio plaže će sezonu dočekati spreman za kupače.
– U mjestu je postavljena turistička signalizacija, a na zelenoj površini u kružnom toku uredit ćemo cvijetni kamenjar, a uz obali gradimo i ružu vjetrova, dodaje Grgas.
Prioritet među svim potrebama Zablaćana je kanalizacijski sustav s kolektorom za koji je projekt izrađen i radovi su bili najavljivani već lani u listopadu pa su odgođeni za ovu godinu nakon turističke sezone. Zablaćani bi i širu cestu prema mjestu kojom se u šetnju ljeti zaputi popriličan broj turista iz Solarisa.
– Nezgodno je i cesta je stvarno preuska pa nam je obećano kako će se uz izgradnju kolektora rješiti i taj problem. Kada se već bude moralo kopati duž cijele ceste tada će biti najzgodnije i proširiti taj pristup Zablaću. Uz to očekujemo i uređenje ceste koja vodi prema plaži, koju zovemo ‘Punta kapitala’ uz koju nema reda, posebno ljeti kada dnevni kupači parkiraju posvuda. Iako se radi, kao i svugdje, ljudi bi htjeli više i nikada nisu zadovoljni. A kad organiziramo neku akciju odazove se uvijek istih destak ljudi, a onih koji najviše traže u pravilu nema, priča Sandra Grgas Svirac.
Ivan Grgas Bego zvani Havaja rođen je u Australiji gdje su njegovi roditelji šezdesetih godina prošlog stoljeća odselili iz Zablaća. On se odlučio vratiti u svoje mjesto koje voli i koje postaje sve ljepše.
– Da smo Sandru imali na čelu mista i prije, možda bi bilo i još bolje. Nije ona sama. I mi joj pomažemo. Ja nisam u mjesnom odboru, ali volim pomoći da Zablaće ide dalje. Da neko tko dođe kaže, e vidi se nešto, radi se. Svi mi koji ovdje živimo ujedno i ulažemo kroz sve što plaćamo i očekujemo da nam Grad Šibenik dio toga vrati kroz ulaganja u misto. Najviše nas veseli što će konačno i kolektor stići do Zablaća, a pošta je veliki problem. Znam da to nije u nadležnosti grada, ali pošta je godinama besplatno bila u gradskom prostoru i kad im je prokisnulo oni su zatvorili poštu, a sve te godine ništa nisu ulagali. Zablaće ima puno iseljenih i pošta nam je potrebna, posebno starijima koji ne mogu do grada za svaki račun, pojašnjava Grgas Bego.
Damir Miliša Ležaja, vlasnik legendarne zablaćke picerije kaže kako 69 godina voli Zablaće od čega 37 godina u njemu i posluje.
– Od osamostaljenja Hrvatske na ovamo sve gradske uprave nedovoljno brinu o Zablaću. Da nam nije naše Sandre, koja vodi računa i traži za Zablaće sve što nam je potrebno, bilo bi ajme i kuku. Mi je zovemo Kolinda jer je to zaslužila. Nitko ne zna što ona radi. Ona je spasila preko 20 milijuna eura za mještane Zablaća jer je bila uporna u traženju kod gradske uprave da se konačno u GUP-u Šibenika proširi građevinska zona između Plodina i Solarisa, kaže Miliša Ležaja.
Nikako ne može prihvatiti da Zablaće kao šibenska gradska četvrt nema jednak tretman kao neke druge četvrti i mišljenja je da gradske komunalne tvrtke u svim dijelovima grada moraju biti jednako prisutne i jednako učinkovite. Očekuje od gradske uprave i kvalitetniju povezanost javnim gradskim prijevozom.
– Volio bih da nas gradonačelnik posjeti, pita što nam treba i ponudi neke planove gradske uprave koji bi u Zablaću bili ostvarivi. S novcem koji dobijamo od Turističke zajednice, a to je 65 tisuća kuna godišnje, ne možemo financirati sve potrebe u selu, zaključuje Damir Miliša Ležaja.
