Ankica Arbutina u Šibenik iz Gline nije došla sasvim slučajno. Naime, prije nekoliko godina sprijateljila se s jednim Drnišaninom, te je odlučila odraditi i turističku sezonu. Nakon toga, odluka je pala na Turistički menadžment u Šibeniku, a Ankica je Šibenik u potpunosti prigrlila i naziva ga domom.
– Moj život u Šibeniku za mene je sadašnjost i budućnost. Ovdje sam stekla prijatelje i suradnike, te se nakon završetka studija vidim ovdje. Veliku ulogu mog ostanka ovdje ima Studentski zbor VUŠ-a čija sam predsjednica. Željela sam sve ono što sam naučila u teoriji primjeniti u praksi. Na tržištu rada moramo se izdvojiti, pa smatram kako je to moja referenca u životopisu pomoću koje ću biti drugačija od drugih – počinje priču Ankica koja se zahvaljujući Matiji Blaći uključila u rad Zbora.
Rad u Studentskom zboru oduzima joj mnogo vremena, jer njihovo djelovanje obuhvaća predstavljanje studenata na fakultetu i van fakulteta, sudjeluju u brojnim aktivnostima i projektima vezanima za studente, te sudjeluju u brojnim humanitarnim i volonterskim projektima.
– Primili smo brojne nagrade, ne znam točan broj, no recimo tu je bila Plaketa Šibensko-kninske županije, a tu su i osobne nagrade članova Studentskog zbora. Pobjeđujemo na turizmijadama, sportskim događajima, puno se toga napravilo. Percepcija studiranja u Šibeniku mnogo se promijenila, a osim uprave fakulteta, mislim da je i Studetski zbor pomogao tomu – kaže.
Ipak, 18. svibnja 2015. dan je koji je zauvijek promjenio njezino shvaćanje života, a kako kaže učinio ju je drugačijom osobom.
– Bili smo na sastanku Vijeća studenata Veleučilišta i pri povratku za Šibenik dogodila nam se prometna nesreća. Moj oporavak traje do dan danas. Izvukla sam ono najpozitivnije iz te tragedije. Radujem se svakom danu, više cijenim život i želim svima pomoći, to mi je najmanji problem. Okrenula sam se volontiranju i humanitarnom radu, pa evo ove godine smo pripremili i humanitarnu akciju za štićenike Centra Šubićevac, a volontirat ćemo i u pučkoj kuhinji. Kao što vidiš, čak mi i majica koju danas nosim predstavlja moj životni moto, živjeti u sadašnjem trenutku. Ono što se dogodilo, ne može se popraviti, trebamo djelovati sada, jer je život doista trenutak – naglašava.
Užurbano teku pripreme za treći međunarodni susret studenata turizma i ugostiteljstva koji će se održati u ožujku.
– Sve moramo pripremiti, gdje ćemo biti, što ćemo pričati, kakav će nam konačan program biti. Dosta toga već smo osmislili,no uvijek tražimo nešto novo, kreativno i inovativno jer dolaze ljudi koji su već imali priliku upoznati Šibenik –kaže.
To je ujedno i jedan od posljednih projekata koje Ankica priprema jer ovu godinu završava njezino petogodišnje studiranje.
– Mislim da se svi možemo složiti da je studiranje jedno od najljepših razdoblja u životu. Iako se volimo rješiti kolokvija i ispita, nedostajat će nam taj krug ljudi s kojima smo dijelili sretne i manje sretne trenutke. Oni su mi praktički zamjenska obitelj, jer mi je tata u Glini, mama u Italiji, a brat u Njemačkoj. Svi radimo pa se jako rijetko vidimo, no uvijek se nekako uspijemo dogovorit i naći se na pola puta – priča.
Kazala je kako joj je na Veleučilištu bilo jako lijepo, te da se uvijek osjećala kao doma.
– Sa svima sam lijepo surađivala, zbor je imao podršku i od prijašnje i sadašnje uprave. Željela bih svima reći da ja na ovo što radim gledam kao posao, a ne kao volontiranje i zato ga profesionalno odrađujem. Osim studiranja i zabave, mislim da se svi studenti trebaju uključiti u aktivnosti koje im se nude. Razdoblje studiranja najljepše je, a sve što je lijepo brzo se završi. Zato iskoristite baš svaki trenutak i živite sada -zaključuje.
