Kad strancu pokušate približiti po čemu je Šibenik poznat ili što/koga istaknuti, onda najčešće priča krene: Hrvatska…more…katedrala…onda malo zastanete ne bi li se sjetili što dalje i gotovo sigurno ćete ispaliti ime košarkaškog genija Dražena Petrovića. Kapetan je pronio svijetom ime Šibenika, ali u tome nije usamljen. Neven Spahija, Velimir Kljajić, Zvonko Erak, Nives Radić – svi su oni šibenski šampioni, svatko u svojoj disciplini. Sport jača tijelo, ali prije svega oplemenjuje duh. A upravo je sportski duh taj koji živi i nakon što tijelo nestane – on se prenosi, obogaćuje i stvara plodno tlo za nove vrijednosti i nove uspjehe.
U čast sportskom duhu Šibenika, po prvi put u povijesti grada izlazi almanah o šibenskom sportu – Forca Šibenik koji obrađuje različite sportske discipline i zaslužne pojedince u našem gradu. Ova knjiga će, osim mainstream sportova, poput košarke i nogometa, obuhvatiti i veslanje, atletiku, rukomet, jedriličarstvo, hrvanje i sve one sportove kojima su se Šibenčani bavili i to u opsegu od prve do nižih liga. Osim što prati razvoj sporta u Šibeniku, almanah daje svojevrstan hommage velikim sportašima koji su zadužili ovaj grad, ali ujedno i odaje počast svim drugim prvacima, sportskim entuzijastima i djelatnicima koji su svojom ljubavi prema sportu na neki način doprinijeli Šibeniku i ostavili trag u svojoj mikrosredini.
U svrhu promocije šibenskog sporta, Šibenski portal vam donosi seriju članaka, ‘ćakula’ s eminentnim sportašima i sportskim djelatnicima iz različitih krugova koji su osvajali medalje, obučavali mlađe naraštaje i svoju ljubav prema Šibeniku iskazali kroz sport.
Seriju počinjemo ćakulom sa Sinišom Petrovićem, bivšim nogometašem, a danas trenerom s Uefinom pro licencom, koji svoje bogato znanje prenosi na one najmlađe, polaznike Škole nogometa Joso Bego, čiji je jedan od osnivača.
Što su vam prve asocijacije kad netko kaže šibenski nogomet?
– Narančasta boja, Pero Nadoveza, Dejan Računica i Joso Bego. Narančastu boju ne treba objašnjavati, to je boja Šibenika, Funcuta. Pero Nadoveza bio je najbolji igrač svog vremena, imao sam sreću da mi je kasnije bio i trener, i riječ je o istinskom stručnjaku koji me puno toga naučio. Dejan Računica bio je, pak, najbolji igrač moje generacije i mnogima je pokazao put kako se boriti. I na koncu Joso Bego, koji je kao trener i odgojitelj bio nenadmašan. Bego je najbolji trener kojeg je dao klub sa Šubićevca i naša škola nogometa s ponosom nosi njegovo ime.
Možete li usporediti onaj prijašnji i današnji nogomet. Mnogima nedostaje onaj romantizam u ‘najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu’, tvrde da se danas sve svodi na trku i atleticizam.
– Mislim da je danas, kada je prostor za igru smanjen zbog te trke i brzine, nogometno znanje, virtuoznost postalo presudnije. Takav nogomet iznjedrio je genijalce poput Messija i Ronalda, u takvom nogometu dominiraju oni koji mogu ‘kupiti’ znanje, poput Bayerna i Barcelone.
Jeste li više uživali kao igrač ili sada kao trener?
Jednako uživam. I kao igrač i sada kao trener doživio sam, odnosno doživljavam lijepe trenutke. Ono što mogu kazati jest da uistinu uživam u radu s djecom i samo mi je žao što prije nisam krenuo s ovim poslom, što ranije nismo pokrenuli školu nogometa.
Kakva je budućnost šibenskog nogometa?
Iskreno, mislim da se neke stvari moraju iz temelja promijeniti ne želimo li zaostati za drugim nogometnim sredinama. Najvažnije je postaviti omladinsku školu na zdrave, stručne temelje. Struka, dakle, mora biti najvažnija, a ne politika, improvizacije iz dana do dan, ukratko brljanje. Nadam se da će izgradnja pomoćnog terena na Šubićevcu biti okidač koji će neke stvari pokrenuti na bolje.
