Kako je mlada cura iz Šibenika došla u Zagreb i ostvarila tako zavidnu karijeru u medijima?
–Došla sam u Zagreb još kao djevojčica s 14 godina. Malo manje čak. A karijera u medijima? Pa ne znam, nemam pojma ima li veze s tim da sam se preselila u Zagreb. Nema valjda.
Vjerujemo da si snimajući razne emisije diljem svijeta upoznala mnoge kulture. Što ti je najviše ostalo u sjećanju?
–Argentina na snimanju Fear Factora. Bilo mi je divno u Buenos Airesu. Mjesec i pol dana smo živjeli tamo, radili s Argentincima, sprijateljili se i živjeli po njihovom načinu, vrlo bliskom dalmatinskom mentalitetu prije nego što nas je kriza dotukla u emotivnom smislu. A pamtit će se i Tajland, to je bilo stvarno ludo, letjeti amo tamo.
Koliko si vezana uz Šibenik? Voliš li se nakon napornog tjedna, za vikend, uputiti u Šibenik ili imaš neke druge omiljene destinacije?
–Jako sam vezana, stalno se uzrujavam oko stanja u gradu i lokalne politike, negdje u meni čuči želja da se vratim i okušam se možda i u politici, iako, one vječne sumnje da ne možeš opstati u politici ako nisi ‘njihov’ me malo zaustave. Tko sam sad pak ja da nešto tu sad umišljam da mogu promijeniti, a opet, stvari i izgledaju ovako jer nitko ništa ne poduzima i malo je idealista u tom poslu. Ideal iznad svega, toga više nema. Svi nekako u tu politiku ulaze kao činovničići ili pomireni sa sudbinom da ništa ne mogu promijeniti.
Postoji li neko mjesto u Šibeniku koje ti je omiljeno?
–Crnica u kojoj sam odrasla, kod tate doma, kava na rivi… Masline u Primoštenu. Ima toga, čim siđem s autoputa dođe mi lipo.
Misliš li da ćeš se jednoga dana vratiti u rodni grad?
-Mislim da hoću, nemam pojma ni kako ni zašto dolaze te slike, ali nekako se mogu zamisliti u nekom mirnijem ritmu u životu. Šibenik je predivan grad za život, osobito obiteljski, samo da se malo trznemo i da vratimo natrag upropašteno. Na kraju krajeva, nije ni u ostatku Hrvatske bolje.
Jedno si vrijeme vodila popularnu emisiju Večera za 5 gdje si se, vjerujemo, nagledala svakakvih recepata za pripremu jela. Jesi li i sama toliko dobra u kuhinji kao i neki od bivših kandidata?
-Pa nisam loša, ali nisam sad baš niti neka vrsna kuharica, nemam baš puno vremena za praksu, ne sjećam se kad sam zadnji put došla doma u vrijeme kad se obično kuha ručak.
Što slušaš od glazbe?
-Nisam nešto glazbeno definirana. Volim i domaće i strane, i pop i rock.
Svi su primijetili kako sjajno izgledate, čemu to dugujete, vježbanju, ljubavi?
-A hvala lipa. Vježbala sam vrijedno cijelu prošlu godinu i malo pazim što jedem, ništa strašno, samo radije pojedem varivo za ručak nego pizzu, recimo. A svatko zna što ljubav napravi za sreću.
Vaš zaručnik, vaterpolist Hrvoje Brlečić, nedavno se vratio u Hrvatsku. Naime, zbog prirode posla godinu je dana bio na Sardiniji. Kako ste održavali vezu na daljinu?
-Nismo previše dramili pa nam nije niti bilo teško, čemu otežavati ionako ne baš laganu situaciju cendranjem na telefon ili slično. To je borba, dio života, neizbježna je i opće ne težim nekom velikom miru. Mir je u glavi, ovo izvana mora biti turbulentno. Tako znaš da si živ. A i sa svim ovim čudima tehnike bili smo povezani tako reći 24 sata dnevno.
Čime vas je Hrvoje osvojio, a čime ste vi njega osvojili?
-A joooj, ovako. On je dobar čovjek. To me osvojilo. Iz toga proizlazi milijun drugih kvaliteta. sa zločestoćom ne možeš ništa. A ja njega – pa nu me!
Priželjkujete li brak? Što za vas on znači?
-Nisam uopće od tih ‘moram biti u braku’, ili da sam snivala o vjenčanicama i piru. Ali ne bježim od njega, poštujem tu tradiciju i mislim da ima nešto lijepo u tome da ljudi daju jedno drugom obećanje da će učiniti sve da opstanu. To je svečano, lijepo, veliko i emotivno. I mislim da svadba mora biti organizirana tako da prezentira ljude koji se žene.
Da ne radiš kao voditeljica što misliš koji bi posao radila?
-Nemam pojma, evo stvarno. Ne znam gdje bi me život odveo, možda bih živjela vani, ne znam, stvarno.
Što ti znači moda? Je li ti bitno da nosiš trendi odjeću? Kako bi opisala svoj stil?
-Pa volim se dotjeravati, ali mislim da nisam neki ‘fashion’ tip. Ne kužim ja to baš najbolje, a i malo mi je zlo od tih modnih imperativa. Volim se skockati i našminkati i napraviti frizuru, ali da me sad vidite nakon jutarnje smjene na Prvom radiju… ajme meni.
Jesi li ikad kupila komad odjeće samo zato jer je trendi?
-Da. Neke sam pogodila, a neke nisam baš nosila.
Iz kojih komada se ne planiraš skidati ove jeseni?
-Vjerujte mi da nemam pojma što je trenutno u điru. Ne stignem ni novine prolistati pa se ravnam prema onome sto vidim u izlozima, a za ozbiljnije stvari poput emisije ili nekog događanja moja prijateljica i stilistica Jasna Cindrić sama to sve poslaže.
Izdvoji pet stvari bez kojih ne možeš zamisliti da izađeš iz kuće, stvari koje se uvijek nalaze u tvojoj torbi…
-U mojoj torbi se nalazi sve. Ali baš sveeee, ključevi jedni, drugi, treći, mobitel, četkica za zube, računi, vizitke, posni sir, konzerva tune, šminka, vozačka… prestrašeno.
Kako se osjeća na novom poslu i iz kojeg razloga si prešla na Prvi radio?
-Jako mi je sada zabavno, makar i jako naporno, budim se u 4 ujutro, pa 4 sata šihte, pa barem toliko pripreme. Prvi radio je mala radio stanica s planom rasta. To je to sto me privuklo, projekt koji se ponovno radi tako reći iz temelja. A i promjene dobro dođu u životu, treba se nekada malo i izbiti iz cipela pa grlom u jagode. Jedino mi je malo žao sto je stanica lokalna pa se ne čujem sa slušateljima iz cijele Hrvatske.
Postoji li neka osoba s kojom si surađivala, a da ti je ostala u posebnom sjećanju ili te je više nego ugodno iznenadila?
-U biti, lakše bi mi bilo da me pitate obratno, većina ljudi s kojima se srećem u poslu su dragi. Sprijateljila sam se s Marijanom Batinić, a jedan od onih koje bih bas istakla je sigurno Milan Kalinić s kojim sam radila Survivor.
Imaš li nekog uzora u svom poslu? Ako imaš, zbog čega?
-Iskreno, uz rizik da mi sad netko kaže da sam neopravdano bahata – nemam. Postoje ljudi za koje mislim da su izvrsni u svom poslu i oni su svi u vrhu voditeljskog posla u Hrvatskoj, Danijela Trbović, Barbara Kolar, ali nisam bas ni ja više mali miš. Skoro 10 godina ovo radim, nadrasteš tu fazu u životu da želiš biti kao netko i shvatiš da od sebe ne možeš pobjeći. Samo bih htjela biti ja, najbolja moguća,ne samo na televiziji nego svuda, u životu.
