Evo vas opet na Terraneu? Drugi put u tri godine. Ima li nešto posebno što vas veže za ovaj festival i Šibenik ili je stvar čisto ekonomske prirode?
Mi ćemo na Terraneo doći svaki put kada nas oni zovnu. Nije baš čest slučaj da postoji veliki festival na moru koji nam je tako blizu. Drago nam je da možemo vidjeti rast Terraneo festivala. Ove godine je sve bolje uštimano i sve je bolje funkcionisalo. Želimo im da festival doživi duboku starost i da mi sviramo najmanje svaku treću godinu.
Čitav repertoar Nick cavea znamo napamet
Jesi li uspio pogledati neki koncert na Terraneu i općenito kad ste na festivalima koliko imate vremena za pogledati druge izvođače?
Ove godine nam se desilo da na 5 ili 6 festivala sviramo isti dan kada i Nick Cave. Sada znamo njegov čitav repertoar napamet. Na Szigetu su ga čak naknadno ubacili par dana prije festivala. Poslije našeg nastupa razmišljali smo da odemo nešto da pogledamo i kada smo vidjeli Nick Cave-a na main stage-u, spakovali smo se i otišli u hotel.Ako imamo vremena volimo pogledati nešto na festivalima. To nam je i jedini način da gledamo koncerte. Na ovaj način pogledao sam većinu imena koje sam htio vidjeti uživo.
Kakav je tvoj stav o festivalima? Poznato je da su dobri za promociju još malih i nepoznatih bandova dok su oni malo veći mamac za šire mase ljudi, kako ti vidiš tu situaciju i guše li festivali kreativnost bandova s obzirom na satnicu i određeni broj minuta koje moraju svirati?
Mi jako volimo svirati festivale jer nikad nisi siguran ko će gledati koncert. U svakom trenutku se boriš za publiku, jer uvijek se svira na više bina i ima dosta izbora. Svaki bend ima rok od 10 do 15 minuta da se svidi ili ne svidi ljudima.
Nedavno ste objavili novi album koji ste dali i na besplatan download. Imaš li podatke o kolikom broju skidanja je riječ i zašto ste se odlučili na to? Smatraš li da muzičari ustvari od svoje glazbe u najvećoj mjeri žive od koncerata, a manje od prodaje albuma?
Znam da je prije ljeta bila cifra oko 100 000 downloada, a poslije smo krenuli da sviramo koncerte i izgubili smo nit. U septembru ćemo provjeriti kakvo je stanje. Već sa albumom “5 do 12” smo testirali taj download sistem i pokazalo se da u našem slučaju radi jako dobro. Uživamo u toj brzoj komunikaciji sa ljudima i brzoj distribuciji naše muzike. “Apsurdistan” je izašao u aprilu i već ovog ljeta ljudi pjevaju nove pjesme na koncertima. Nama je u redu da većinu novaca zaradimo od koncerata, jer je nama to najdraži dio bavljenja muzikom.
Na ‘Apsurdistanu’ ste još uvijek dosta britki i oštri prema cjelokupnoj situaciji koja nas/vas okružuje. Moglo bi se reći da ste i kritičari jednog vremena i trenutne situacije u BiH i cijele ove regije. Ako se ovakvo stanje nastavi vi ćete materijala za pisanje imati za još deset albuma. Plaši li vas ta situacija?
U svakom društvu i svakoj situaciji postoje stvari koje se mogu unaprijediti. Vjerovatno da živimo u Danskoj ili Švicarskoj našli bi teme o kojima bi pisali.
Mi se zaista ne osjećamo slavno
S obzirom da dosta često svirate i po Balkanu i po Europi, imate li vremena za odmor i kako se ustvari međusobno dogovorite da je trebate stati sa koncertima i putovanjima. Tko odlučuje o takvim stvarima?
Zadnjih 5 godina, u prosjeku odsviramo oko 100 koncerta godišnje. Već imamo usklađeni neki interni sistem i ne moramo se uopšte pretjerano dogovarati. Sa koncertima stajemo u trenutku kada želimo pisati ili snimati nove stvari. U suštini nikada ne stajemo sa koncertima jer svake godine otvorimo neko novo tržište koje treba odsvirati.
Iako ste prilično popularni još uvijek čvrsto stojite na zemlji. Slava vam nije pomutila razum. Leži li i u tome jedan od razloga zašto vas ljudi vole?
Da bi čovjeku slava pomutila mozak on se mora prije svega osjećati slavno. Mi se zaista ne osjećamo slavno. Jednostavo smo sretni što smo u mogučnosti da se bavimo muzikom i od toga živimo. Nama je najvažnije da sviramo koncerte i izmjenjujemo energiju sa ljudima. Slava nikada nije bila produktivno osjećanje.
Za kraj otkrij nam, ako ga ima, tajni recept Dubioze Kolektiv?
Postoji tačan recept i jako rado ću ga podjeliti sa vašim čtateljima. Dakle:
U pola litre tople rakije dodate 2 žumanjka,12 kašika brašna i 1 čajnu kašikicu praška za pecivo. Mutite dok ne dobijete čvrstu smjesu. Tijesto rasporedite po tepsiji i pečete u pećnici 1 sat na temperaturi od 180 decibela. Preostala dva bjelanjka tučete dok ne dobijete snijeg u koji dodate 2 kile šećera. Bijelu kremu premazite preko kore koja se ispekla u rerni i to je to.
