U razgovoru s Alenom Slavicom, pjevačem koji je na sceni od svoje 16 godine, pričali smo o zanimljivim trenutcima njegove karijere. Priča je krenula od njegovih prvih glazbenih koraka, osvrnuo se na život u LA-u i Kanadi, otkrio nam je da mu uloga oca izvrsno pristaje te da često i sam svojoj kćerkici Emi promjeni pelene, te govori o svom novom singlu kojeg će publika moći čuti i vidjeti ovoga ljeta.
Kad i kako je započela tvoja glazbena karijera?
-Pjevam otkad znam za sebe, još kao mali, dok su sva djeca u vrtiću recitirala pjesme koje smo morali naučiti, ja sam ih pjevao. Onda sam pobjeđivao na raznim lokalnim glazbenim festivalima i manifestacijama. Pobjedom na festivalu amatera Hrvatske u Sisku 1979. stupam na scenu, gdje sam kao pobjednik imao pravo snimiti album, a kompozitor pobjedničke pjesme bio je Đelo Jusić. Znači, sa 16 godina sam snimio svoj prvi album, nakon toga s Đorđem Novkovićem surađujem cijele 80-te godine, s njim sam snimio šest albuma. Surađivao sam s raznim producentima, kao što su Slobodan Kovačević, Mato Došen,.. ja sam se u toj priči našao kao jako mlad momak i moja publika su bile teenagerice , a Đorđe Novković je imao dobro izražen smisao show biznisa i čin me vidio, on je odmah znao u kojem smjeru će me lansirat. Početkom 90-ih postajem autorom svojih stihova , tekstova i glazbe, snimio sam tako dva albuma u Kanadi. U Los Angelesu sam živio osam godina, tamo sam također snimio jedan album. Prije šest godina vratio sam se u Hrvatsku, a domaćoj publici tokom ovih godina predstavio sam se na brojnim festivalima.
Najdraža pjesma?
-‘Dao sam ti dušu’, moja je najdraža pjesma. Ona i dan danas ima tri milujuna klikova na YouTube-u , ta pjesma je za mene bezvremenska, ali i moja osobna karta.
Najdraže suradnje-dueti?
-Čast mi je bila surađivati s mnogim instrumentalistima, kao što su Miroslav Tadić, Matija Dedić, a duet s Oliverom Dragojevićem jako dobro je prihvaćen od strane publike.
Čujem da nam nešto novo spremaš?
-Radim na singlovima te mogu najaviti novi album. U svom studiju u Žaboriću pripremam studijski album, a prije ljeta ću na scenu izaći s novim singlom i video uratkom za istu pjesmu. Dvoumim se između dvije pjesme, ‘Molitva’ i ‘Trebam te’, uglavnom u obje se pjesme proteže ljubavna tematika i životna problematika.
Što te najviše inspirira dok pišeš i stvaraš svoja glazbena djela?
-Ema moja kćer je najveća inspiracija u ovom trenutku, Drago mi je da nisam propustio njene prve korake, zubiće, prehlade i slaganje prvih riječi.
Pričaj nam malo o svojoj ulozi oca?
-Uloga oca mi je došla u najbolje vrijeme, da sam prije postao otac tu bi bila brojna putovanja , sada sam smireniji i zreliji, velika je razlika imaš li 29 ili 49 godina. Uloga oca je nešto najljepše što se može nekome dogoditi u životu.
Mijenjaš li pelene Emi?
-Naravno, iako je moja supruga Sandra ipak glavna u tom djelu, po potrebi sam mijenjao pelene to ja napravim u sekundi. Djeca te svakodnevno uče neke nove stvari, tako da sam mnogo naučio o roditeljstvu. Moja kćerka Ema krenula je u vrtić, tako da smo sada u jednoj novoj fazi roditeljstva.
S Obzirom da Ema potječe iz glazbene obitelji, uz tebe i od djeda Arsena Dedića Ema je mogla naslijediti glazbene talente. Voli li slušati glazbu?
-Voli slušati pjesme iz crtića, dok joj je najdraža djedova pjesma ‘Kad se male ruke slože’ iz filma Vlak u snijegu. Voli i plesati, tako je jednom prilikom na trgu u Zagrebu plesala ispred uličnih svirača i nije stala dok joj prolaznici nisu počeli aplaudirati.
Možeš li se sjetiti nekog nastupa na kojem se najviše publike skupilo?
-Nikada nisam imao jednog managera koji bi se brinuo o svemu, uvijek sam imao razne suradnike iz različitih dijelova zemlje s kojima sam surađivao, ali sam bio tražen i svirao sam stalno, telefoni su zvonili,tako da mi manager i nije trebao. Držim i dalje jedan rekord po posjeti, a to je u Ohridu –Makedonija, gdje sam nadmašio Bijelo Dugme i Livno u hotelu Park gdje je dvije tisuće ljudi ostalo vani i slušalo koncert, jer nisu mogli ući.
Sjećaš li se neke privilegije koju si imao kao mlad,popularan pjevač ?
-Voziti se u avionu jednom na tjedan, ako nisam imao kartu onda bi se vozio u pilotskoj kabini. Super mi je bilo kada sam bio u vojsku, a pun autobus obožavatelja me je došao posjetiti. Kada bih išao u Kanadu ili Ameriku, moja viza bi bila gotova za deset minuta. Mnogo puta mi se dogodilo da nakon koncerta ne mogu izaći iz dvorane, jer me je publika čekala ispred dvorane da me upozna, to su bili periodi gdje sam imao strašne privilegije koje danas su praktički nemoguće, a i dosta stvari se promijenilo nakon rata, diskografija je pala, tržište se smanjilo.
Poruka mladim, budućim glazbenicima.
-Pristup poslu-ako se to zove glazba, trebao bi biti iskren i iz duše, neopterećenost pjevanja financijama, ako na silu hoćeš hit tad se on neće dogoditi, ako te ta pjesma dirnula i ako si osobno zadovoljan doprijeti će i do publike i neće se svirati samo nekoliko mjeseci u eterima, već godinama. Iskren sam prema sebi i prema pjesmi , bit neopterećen ostalim stvarima , što je danas vrlo teško, smatram uspjehom u ovom poslu.
Za kraj smo postavili par blic pitanja Alenu, a evo što je on odabrao..
AUTO/BROD? –Auto, jer je to svakodnevna čovjekova potreba.
DUGA/KRATKA KOSA? –Moj imidž je polu duga kosa, a dok sam bio u vojsci imao sam kratku kosu i mislim da mi nije lijepo pristajala, tako da biram dugu!
SEVERINA/JELENA ROZGA? –Severina, mislim da je iskusnija što se tiče posla, s njom sam surađivao davnih godina, zna svoj posao i to je pokazala zadnjih godina
Razgovor u cijelosti donosimo u Šibenskom Tjedniku.
