Prošle jeseni ekipa Hrvatskog kluba putnika u sklopu projekta ’90 dana po svijetu’ na svojon četvrtoj dionici putovanja posjetila je Argentinu, Urugvaj i Brazil. Sve one koji planiraju bodriti Vatrene na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu, štivo u nastavku svakako će zanimati…
Nakon uzbudljivog djela putovanja kroz Peru i Boliviju, gdje smo iskusili mnoga adrenalinska uzbuđenja, kao što su plivanje s morskim lavovima u divljini, vožnja biciklom po Cesti smrti, pa sve do susreta s povijesnim dijelom tih zemalja, od čega je Machu Picchu bio posebna priča i vrhunac putovanja, na red su došle sljedeće zemlje, Argentina, Urugvaj i Brazil. Prije sastanka s novom grupom s 4. dionice projekta ’90 dana po svijetu’, jedan dio grupe koji je spojio cijelu Južnu Ameriku, odlučilo se za kratko zaustavljanje u Čileu, točnije u Santiagu. Nakon četiri dana zadržavanja u Santiagu, koji je bio ugodno i pozitvno iznenađenje u svakom pogledu, a najviše po standardu, kvaliteti života i ekonomskoj situaciji, nastavili smo putovanje prema Buenos Airesu.
Argentina, zemlja je to koja je ime dobila po latinskoj riječi ‘argentum’ što znači srebro, koje je ujedno bio povod europskim kolonizatorima da nasele do tada to rijetko naseljeno područje Južne Amerike. Naš prvi dodir s Argentinom je bio preko glavnog grada, Buenos Airesa. Grad je to koji odiše europskim duhom, a to je vidljivo na svakom koraku, posebno kroz arhitekturu koja kombinira utjecaje Madrida, Pariza i Barcelone, te kroz kulturu koja je rezultat spoja najviše španjolskih i talijanskih doseljenika, ali i mnogih drugih europskih naroda koji su ostavili svoj trag u vrijeme stvaranja nove nacije. Buenos Aires, odnosno u prijevod na hrvatski ‘Dobar zrak’, druga je metropolitanska zona u Južnoj Americi nakon Sao Paula, a ujedno je politički, ekonomski i kulturni centar Argentine. Naš boravak započeo je posjetom tradicionalnog argentinskog ranča, gdje smo imali prilku družiti se s gaučosima, koji su nas podučili njihovim znanjima jahanja konja, te smo se i sami okušali u jahanju. Nakon tog iskustva osladili smo se ukusnim i na daleko svjetski poznatim argentinskim mesom, biftekom s ražnja i to sve uz autohtonu glazbu i ples. Sljedećeg dana već smo bili u obilasku grada, obišli smo najpoznatije spomenike, svjetski poznato kazalište Teatro Colon, zgradu Kongresa, Plazu de Mayo s poznatom predsjedničkom palačom Casa Rosada, te najekstrvagantniju, najslikovitiju i najpoznatiju četvrt Buenos Aires, radničku četvrt Bocu u kojoj smo obišli ulicu Caminito koja je poznata po izvedbama tanga na terasama restorana i po drvenim obojanim kućicama koje su bile dom mnogih umjetnika koji su tu skupljali inspiraciju za svoja djela, te smo ujedno posjetili i svjetski poznati stadion Boce Juniors, La Bomboneru. Kako smo bili smješteni u samom centru, u ulici Florida, naši članovi su imali prilike i sami obići Buenos Aires te doživiti svakodnevnicu samog grada, u kojem su ulice geometrijski zacrtane tako da se jako lako može orijentirati.
Nakon četiri dana provedena u najbogatijem gradu Južne Amerike i južne hemisfere, put nas je vodio prema Urugvaju, zemlji u kojoj se davne 1930. godine održalo prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu. Iako je druga najmanja zemlja u Južnoj Americi, jedna je od najstabilnijih na političkom i gospodarskom planu. Samo ime te zemlje dolazi od indijanske riječi naroda Guarani, a znači ‘rijeka obojanih ptica’. Kako smo željeli vidjeti Urugvaj, a nismo imali puno vremena, odlučili smo se za trodnevni posjet glavnom gradu, Montevideu, do kojeg smo iz Buenos Aires brodom doplovili do Colonia del Sacramento, nakon čega smo putovanje nastavili s autobusom do Montevidea.. Kako ih dijeli samo rijeka La Plata, između Buenos Airesa i Montevidea je uvijek postojao rivalitet jer ‘portenosi’, kako se vole nazivati stanovnici Buenos Airesa, uvijek su omalovažavali Montevideo, nazavši ga predgrađem Buenos Airesa. Najljepše što glavni grad Urugvaja ima za ponuditi je pogled s brda Montevideo na prekrasan zaljev, u kojem su Španjolci izgradili luku koja ima najbolji prirodni položaj u cijeloj Južnoj Americi. Osim pogleda razgledali smo još i stari dio grada od čega izdvajamo ElTeatro Solí, Palacio Salvo i Plaza Independencia. Po povrtatku iz Urugvaja, prespavali smo još jednu noć u Buenos Airesu te u jutarnjim satima uputili se na let prema Puerto Iguazu kako bismo svjedočili ljepoti Iguazu slapova, koji su uvršteni na posljednjem rangiranju među top 10 čuda prirode.
Slapovi Iguazu su uz Machu Picchu, jedna od top destinacija u Južnoj Americi, te su najveći slapovi na svijetu, čak su veći i širi od Nijagarinih slapova. Nastali su kao rezultat eurpcije vulkana koja je za sobom ostavila pukotine u zemlji. Sam naziv Iguazu znači ‘velika voda, a postoji i indijanska legenda vezana uz taj vodopad, koja kaže da je Bog htio oženiti prekrasnu djevojku Naipi, no ona je pobjegla sa smrtnikom Tarobom u kanuu. Bijesan, Bog je prerezao rijeku, stvorio vodopad i osudio ljubavnike na vječan pad. Od 275 kaskada, odnosno slapova, najpoznatiji je Đavolje ždrijelo, koji ujedno facinira i hipnotizira sa nepojmljivom količinom vode koja se slijeva kroz taj slap. Do navedenog slapa odvezli smo se sa malim vlakićem te smo putem do njega uz prugu, sretali iguane koje se šeću po cijelom parku i već su naviknute na rijeke posjetitelja koji svakodnevno borave na njihovom prirodnom staništu. Nemoguće je neprimjetiti veliku količinu leptira svih vrsta koji konstantno slijeću po vama. Po povratku smo se spustili u gumenim brodovima, nakon čega smo se uputili s gliserima pod same slapove. Sljedećeg dana smo odlučil se odmoriti u hostelu, te obići gradić Puerto Iguazu iz kojeg smo nastavili autobusom prema, 20 sati vožnje udaljenom, Rio de Janeiru.
Ovaj spektakularni grad poznat je najviše po prekrasnom prirodnom okuženju, najvećem svjetskom karnevalu, sambi i svjetskim poznatim plažama Copacabani i Ipanemi, ali ipak najveća atrakcija i zaštitini znak Rio de Janeira je statua Isusa Krista, koja se nalazi na brdu Corcovado, s kojeg puca prekrasan pogled na cijeli grad, posebno na Glavu šećera.
Nakon obilaska svih poznatih znamenitosti grada, odlučili smo se za odlazak u jednu od najvećih favela u Brazilu, Rocinhu. Favela je to u kojoj živi preko 250.000 stanovnika i jedna je od rijetkih koja se nalazi pod kontrolom policije. Inace, u samom Riu postoji preko 750 favela od čega su samo tridesetak pod policijskom kontrolom, dok u ostale policija uopće ne zalazi. Koliko god ih smatrali opasnim, sama mafija ne dozvoljava da se u favelama događaju kriminalna djela jer ne žele privlačiti pozornost policije odnoso prizivati njihov dolazak. Stoga sami kažnjavaju sve one koji počine bilo kakve zločine, a posebno su osjetljivi na silovanja. Upravo nekoliko dana prije našeg dolaska u jednoj od favela mafija je likvidirala jednog silovatelja. Uvjeti života u favelama su na jako niskim granama, ali mnogi od stanovnika koji imaju uvjete da se presele u bolje djelove grada, ne žele jer tu ne plaćaju poreze kao svi ostali građani. Favele su se počele graditi kada su počele rasti cijene nekretnina pa su radničke obitelji, koje to nisu mogle pratiti, počele nastanjivati padine brda koje su se pretvorile u današnje favele. Neobično je bilo vratiti se u grad i vidjeti da na tako maloj udaljenosti postoje dva potpuno različita svijeta, svijet siromaštva i svijet potpunog glamura. Grad je to u kojem se dodiruje nasuvremenija arhitektonska dostignuća i kuće od lime i drveta, u kojem zajedno žive sramno bogati i najsiromašniji, ali uz sve te probleme i razlike Rio je uspio izrasti u jednu od najinteresantnijih svjetskih turističkih destinacija. Ipak je to grad kojeg od milja zovu Čudesan grad.
PIŠE: Hrvatski klub putnika
