Neke ljude možda i možete staviti u kategorije, grupe, međutim, za ovog mladića od 29 punih godina – takva pravila ne vrijede. Ovdje, u Šibeniku postoji jedan dovoljno jak naziv, možemo to tako reći, dovoljno jaka riječ koja bi ga opisala – lik. Čovjek od snova i talenta koji vrlo dobro zna što želi, predstavljamo vam Beru Šperandu. Zasad, kako kaže. Hoće li se nešto ubuduće promijeniti, ne zamara se previše. Vrijeme će pokazati ono što treba. Nisam na sastanak, dogovoren dan ranije, stigla točno na vrijeme pa mi je na samom početku rekao da je znao da ću kasniti da bi došao u svojoj najdražoj majci koja je na pranju i taman bi se osušila za to vrijeme koje sam kasnila,a na kojoj piše: FOLLOW YOUR DREAMS. To je rečenica koja ga najbolje opisuje.
Teško je jednu tako svestranu osobu opisati u nekoliko rečenica. Pričali smo, u prvom redu, o njegovom talentu – čovjek je majstor svirke, konkretno, odlično svira električnu gitaru. Odrastao je u glazbenoj obitelji, a sa 12 godina počeo je osjećati svoj talent i poželio prvu gitaru. Baba je prodala polje i od tog novca dobio je na poklon svoju prvu električnu gitaru. Tako je nekako sve počelo. Deep Purple, Iron Maiden, Steve Vay i Joe Satriani bili su njegov prvi glazbeni odabir. Kasnije je, kako kaže, počeo slušati apsolutno sve. Jer za njega glazba nema kategorije.
-Glazba je jednostavno to što jest – glazba, a za svakog je umjetnika najvažnije da pronađe instrument na kojem može najbolje izraziti sebe. Najbitnija stvar u sviranju je sve osim sviranja – ljudi, događaji, sitnice koje nas okružuju pa i najobičnije kuhanje kave. Sve ono što je stvorilo mene kao biće, kao čovjeka. Svirajući, izražavam emociju koju osjetim. Ljudi je ne mogu doživjeti na način na koji je sam osjećam, ali svojom svirkom mogu probuditi njihove emocije. Dok je moja ekipa izlazila- ja sam svirao, dok su igrali nogomet-ja sam svirao, kad bi me ostavila cura-ja sam svirao i tugovao, dok su ostali samo tugovali.
Postavila sam mu nekoliko pitanja na koja je morao brzo odgovoriti, a, vjerujte mi, u sat vremena, koliko smo razgovarali, rekao je toliko toga da bi iz svega rečenog nastala jedna lijepa, manja novela. Čovjek sa stavom koji ima onu posebnu snagu koju osjetite.
Nisam mogla ne primijetiti ukrase (đinđe) oko ruke. Nakit alternativca i ruke koje slušaju gitaru. Ovo čisto, onako usput, za čitateljice…
NAJDRAŽA HRANA?
-Pomfri s majonezom koji sam sebi spremim.
SNOVI I ŽELJE?
– Želja mi je imati bend ( to je već realizirano), raditi autorske stvari te da svi u bendu volimo to što radimo. Želim se glazbom baviti radi gušta, a ne zarade.
LJUDSKA LJUBOMORA?
-Dok ste vi igrali nogomet, ja sam svirao, ali vam opet mogu zabiti gol ( ha, ha )…
ŠTO JE TO LJUBAV?
-Postoji jedna osoba koja vam je može pružiti, sve ispod je moć posjedovanja i strah od starenja.
DANAŠNJE DRUŠTVO?
-Današnje društvo je zatrovano.Najgore je kad te netko pita kako si. Ustvari, provjerava koliko ti je dobro ili loše u odnosu na njega. Ako kažeš dobro, automatski mu postaješ neprijatelj. Zato uglavnom biram društvo starijih ili žena jer se bolje razumijemo. Živcira me konstantno natjecanje u muškom društvu. Zna se to svesti i na natjecanje tko može dalje pljunuti.
Za kraj poslušajte njegovu izvedbu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7X_AOqetI0U[/youtube]
