Mlada Šibenčanka Katarina Jakelić svoju adresu zamijenila je zagrebačkom, no svoj studenski put nastavila je u Portugalu. Kako joj je na razmjeni studenata, jeli se snašla i brojne druge zanimljivosti pročitajte u nastavku.
Koji su bili tvoji razlozi odlaska u Zagreb na studij? Jesi li upisala baš ono što si htjela?
Iskreno, tada mi u glavi nije dolazilo ništa drugo u obzir, osim da idem u Zagreb na studij. Šibenik mi je postao već lagano monoton, a i dvije starije sestre su išle na studij u Zagreb.Moj prvi izbor je bio arhitektura, ali sad mi je drago da nije tako ispalo. Upisala sam studij geologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a nakon završenog preddiplomskog studija,za diplomski sam odabrala smjer Geologija zaštite okoliša.
Na kojoj si sada godini? Jesi li tip štrebera ili imaš neke druge taktike učenja?
Sad sam na zadnjoj godini diplomskog studija. Nisam tip štrebera, ali sam paničar, pa i kad dođe 5 do 12,nekako se uspijem izvući.
STUDENSKI ŽIVOT U ZAGREBU I PORTUGALU
Kakav je studenski život u Zagrebu?
Dobar. Kad ga upoznaš,shvatiš da nije toliko velik grad, a nudi svašta. Jesen u Zagrebu je najljepša.
Sada si preko programa za razmjenu studenata otišla u Portugal. Koliko si već tamo?
Prijavila sam se na Erasmus program zajedno s prijateljem, ne očekivajući ništa, ali dobili smo mjesta. Sad smo u Lisabonu već četiri mjeseca i ostajemo još oko mjesec dana.
Kakav je proces prijave, postoje li neki kriteriji?
Potrebno je imati certifikat iz engleskog jezika, a za kriterij se još uzima godina studija i prosjek. Na odgovor smo čekali oko tri mjeseca.
Gdje živiš i jesi li naučila što portugalskog? Kakvi su portugalci kao ljudi?
Živim u kvartu Campo de Ourique, blizu je fakulteta i centra. Stariji kvart, s prekrasnim parkovima. Portugalski jezik je jako sličan španjolskom, pa i možeš razumijeti ponešto, ali izgovor im je pretežak, no s vremenom i to hvatam. Pomalo.
Portugalci su po svemu isti kao i Dalmatinci,osim što su otvoreniji prema različitostima. Sir, vino, riba,karte i oni su prezadovoljni. U parkovima se stalno karta, sve generacije i sve rase se zajedno druže, ne osjeti se nikakav jaz među ljudima. Poprilično se brinu i o životinjama, skoro svatko ima kućnog ljubimca, a i čula sam da postoji zakon da ako žele legalno prositi na cesti,moraju posvojiti životinju iz azila i brinuti o njoj.
NE VRAĆAM SE U ŠIBENIK
Kako si se snašla i bi li voljela ostati duže tamo?
Uvelike mi je situaciju olakšalo to što nisam sama došla tu već s prijateljem, uvijek je lakše u dvoje. Odmah smo se osjećali kao doma. Sve je opušteno, vrijeme je super (oko 10 stupnjeva je najniže što temperature idu). Okolica Lisabona je super. Svima koji se nađu tamo preporučam da osim samog Lisabona posjete i Cascais, Sintru i Cabo da Rocu. Definitivno bih se voljela vratiti ovdje, ali prvo bih možda probala Španjolsku (ovim putem tražim nekoga za stipendiranje :)…
Savjetuješ li i drugima da odu na razmjenu?
Svakako. Lagano je dobiti mjesto,kriteriji nisu strašni, jedino je malo zafrkana papirologija.
Nedostaje li ti Šibenik? Planiraš li se po završetku vratiti rodnom gradu ili…?
Ponekad me uhvati nostalgija i traje neko vrijeme, ali prođe. Nemam plan vratiti se u Šibenik jer je gotovo nemoguće naći posao s geologijom/zaštitom okoliša. Iako bi se s našom gradskom plažom dalo pozabaviti, isto kao i s medicinskim otpadom oko Jadrtovca.
Imaš li neki hobi kojim se baviš u slobodno vrijeme? Znamo da si veliki ljubitelj životinja? Imaš li svoje ljubimce?
Osim što studiram, radim kao PR u zagrebačkoj udruzi Attack, a svi moji hobiji su brzoprolazni. Životinje obožavam, i kad vidim nepravdu prema njima, poludim. Puno ljudi smatra da su oni ti koji smiju odlučivati o tuđim sudbinama i poprilično olako shvaćaju sve osim sebe. Ljudi se varaju kad kažu da životinje nemaju dušu i da su manje svjesne. Oko nas se svakodnevno događaju zlostavljanja i besramno se zarađuje na nevinim bićima, ali rijetko tko govori u njihovo ime. Hrvatska bi trebala poraditi na zakonima, iako je to teško očekivati jer se Hrvatska voli baviti glupostima.Imala sam psa Rina koji je otišao na vječna lovišta prije skoro dvije godine. Bili smo prijatelji 18 godina. Još mi je čudno kad ga nema kad dođem u Šibenik.
