IŠ DONOSI: Nikolina Rak: Radim u polju i ne glumim finoću

U još uvijek aktualnom broju Info Šibenika od milja zvanog IŠ možete pročitati razgovor s poznatim šibenskim modelom Nikolinom Rak. Nikolina polako dovršava fakultetske obveze, paralelno s tim bavim se modelingom ili manekenstvom, a kako joj polazi za rukom biti izvrsna u svemu, te što doista očekuje od posla kojim se bavi, pročitajte u nastavku.

Premda ima sve predispozicije za uspješnu inozemnu karijeru modela, Šibenčanka Nikolina Rak odlučila se za dečka Marka, Fakultet političkih znanosti i modeling kao bilo koji drugi posao, a ne životni poziv, čime si je priskrbila titulu „trna u oku“ modnim agentima koji bi ljepotu njenog lica i skladnost tijela itekako znali proslaviti diljem svijeta. Trenutno slovi kao najuspješniji šibenski model i nije ono što mislite da ljepotice s naslovnica jesu.

Ona je lijepa, pametna, simpatična, vesela i, kao svaka prava Dalmatinka, može pričati i pričati… Kad je već hvalimo, recimo i to da joj nisu strani ni kućanski poslovi, a kad stigne doma u Rakovo selo, ne bježi od poslova na zemlji. Ako ne vjerujete, čitajte dalje.

VEDRA, VESELA…

Nikolina osvaja već pri prvom susretu. Njena vedrina i otvorenost u razgovoru ruše sve predrasude koje ste možda imali o modelima, manekenkama, općenito o lijepim ženskim glavama. „Iz mog iskustva, svijet manekenstva nije glamurozan, onakav kakvim ga drugi vide, niti sam ga ja takvim smatrala. U taj sam posao ušla da vidim svijeta, da zaradim. Nisam očekivala da ću napraviti karijeru, niti me zanimalo da postanem poznata, iako se Tihana (Harapin-Zalepugin, op.a.) često šali da nam ona nije turistički agent pa da nas šalje tamo gdje želimo putovati, umjesto tamo gdje nas traže.“

Nedavno se vratila iz Istanbula gdje je provela dva mjeseca, a da za to vrijeme, okriva nam, nije ni „primirisala“ ludi noćni život grada. „Eto, vidiš kako sam dobra. Dva mjeseca nisam izašla van, nisam otkrila noćne čari Istanbula, a prijateljice s faksa su me čak dva puta posjetile. Kažu da je ludnica, ali kad sam u inozemstvu, nisam zagrijana za izlaske jer na modeling doista gledam isključivo kao na posao. Odem tamo, odradim i vratim se. Zato to nadoknadim kad sam doma“, reći će Nikolina i riječi popratiti vragolastim smiješkom.

EGZIBICIJE NA TERENU 

Stigne li riješiti diplomu do jeseni, ponovno bi se trebala uputiti u Tursku, a samo za IŠ prisjetila se nekih ludih snimanja čije su audicije od početka nagovještavale egzibicije na terenu. „Imala sam dva snimanja pod vodom. Oba su bila mukotrpna, posebno ono u Sloveniji, ali su fotografije na kraju bile super. U Sloveniji smo snimali u bazenu, u Zadru pod morem gdje sam bila od devet ujutro do sedam navečer pa su mi oči bile crvene od soli. Sa mnom su bili i pomagali mi profesionalni ronioci. Tad smo snimali reklamu, što je puno lakše jer se krećeš, glumiš pa nije kao kad radiš foto session i moraš zadržati pozu, a tkanina ti ide preko lica i voda te diže prema površini“, prisjeća se zadarskog dijela posla za koji je morala proći „audiciju“ na kojoj je morala visiti sa stotinjak metara visoke litice u Parku prirode Telašćica. „Istovremeno sam plakala i smijala se“, priznaje šibensko lice s naslovnice.

Nikolina valjda „pada“ na teške uvjete na snimanju pa je u prosincu jedne godine na zagrebačkom Zrinjevcu snimala reklamu za domaćeg proizvođača prehrambenih proizvoda. I ništa to ne bi bilo čudno da na sebi nije imala tek kratku haljinu bez naramenica i gole noge. Pa sad vi recite da je svijet modela – glamurozan.

OD JAPANA DO TAJVANA 

Među zemljama koje je posjetila, Japan joj nije ostao u ugodnom sjećanju. Proslava punoljetnosti u samoći hotelske sobe, hrana s kojom se nikako nije mogla pomiriti i stanovnici koji su se u odnosu na jednu Dalmatinku doimali zatvorenima, nedostupnima. „Činilo mi se kao da su i supružnici distancirani jedni od drugih. Imala sam osjećaj kao da se boje reći mi nešto. Na jednom smo snimanju radili polaroide i pitala sam ih mogu li ih dobiti jer sam vidjela da ih neke cure imaju. Rekli su da mogu, da nema problema, no kad sam se vratila u agenciju pitali su me zašto sam to učinila i tražili da im vratim te polaroide jer im trebaju. Znači, njima je bilo neugodno reći mi da ih ne mogu dobiti, da im trebaju. To im je bio problem“, prisjeća se. Za razliku od Japana, Tajvana će se uvijek sjećati s osmijehom, čak i unatoč činjenici da je na tamošnjim plažama, pod uzavrelim suncem, na plus 40 Celzijevih stupnjeva snimala reklamu za – kapute. „Tamo mi je bilo super. Ljudi su predivni i nisu dopustili da mi padne dlaka s glave“, tvrdi.

MILAN – PARIZ – LONDON 

„Odlazak u London bio je moj prvi izlet, imala sam sedamnaest godina. A Milan je najbolji grad u kojem sam bila. Valjda sam jedina koja će to reći jer je svima užasan i prljav, a meni je najbolji jer sam tu najviše radila, zbog čega i jesam u ovom poslu. Osim toga, bio je najbliži doma pa, kad bih imala tri slobodna dana, sjela bih u vlak i otišla u Šibenik ili Zagreb. Tu sam se osjećala kao da mi je sve nadohvat ruke. U Parizu nikad nisam bila jer za Pariz nikad nisam bila dovoljno ‘skinny’. Ni u New Yorku nisam bila, ali bih definitivno voljela otići“, objašnjava.

LIJEPA ŽENA I KUĆANSKI POSLOVI

Nikolina Rak iz Rakova sela nedaleko Šibenika studentica je pred diplomom, uspješan model i zaljubljena cura koja ne preza od kućanskih poslova. Evo što kaže na tu temu: „Čišćenje me opušta. Sve radim. Ako ima kakvih poljoprivrednih poslova oko kuće, i to radim. Dobro, ne kuham prečesto jer mi se ne da kuhati samo za sebe, budući da dečko ima ručak na poslu, a ja sam još studentica pa imam pravo na iksicu i menzu. Ali znam i kuhati i čistiti. Nema što ne radim. I stvarno mi nije problem raditi. Idem u polje s ćaćom i didom. Dižem vriću maslina. Ma, sve radim. Nisam neka finoća i to sve“, uz smiješak će kćer i nevjesta koju bi svatko poželio.

PAPIRNATE MARAMICE ZA OBJED?! 

Nikolina nije jedna od onih cura koje okreću glavu od hrane. Jede zdravo, nema posebnih rituala kad je održavanje linije u pitanju, ali nastoji ne jesti tri, četiri sata prije spavanja, a nekoliko puta tjedno odlazi na pilates, trči… O papirnatim maramicama koje neke manekenke „jedu“ kako bi ostale vitke, niti ne razmišlja. „Čula sam da cure, dok traju modne revije i audicije, tih dana ne jedu ništa osim vode sa žličicom meda. Nikad nisam pazila što jedem. Uvijek sam bila na granici. Kad sam tek počinjala, imala sam idealne proporcije za modeling, a sad bih već trebala početi paziti“, smije se.

SVAKODNEVNE BRIGE 

Manekenke, posebno ljepotice poput Nikoline koja nije odustala od obrazovanja nakon srednje škole, nisu pošteđene svakodnevnih briga pa ni kad su egzistencijalna pitanja posrijedi. „Već dugo imam dečka, no mislim da ni zbog njega ni zbog fakulteta, nisam zapostavila posao. Nakon završene srednje škole uzela sam godinu dana pauze da vidim što ću, kuda ću. Tada sam najviše putovala, dečko je imao razumijevanja i sve sam nekako uspijevala. Drago mi je da sam putovala, ali i da sam riješila fakultet. Sad ćemo vidjeti što će biti dalje. S ozbirom na situaciju u državi i manjak radnih mjesta za politologe, možda se više posvetim manekenstvu, a sad i dečko može putovati sa mnom“, priznaje. Kao i sve više mladih ljudi, razmišlja o odlasku iz Hrvatske, ali nada se povratku. „Povratak u Šibenik?! Možda, jednog dana…“

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.