EMBASSY 516: I na ‘Corellation’ ostajemo dosljedni našem zvuku

No, tako je to na ovim prostorima. Ne pjevaju o guzicama i sisama, plusevim i minusima, kamiondžijama i Brad Pittu, pa samim tim valjda nisu ni zanimljivi. A nema ni ‘tomsonovskih’ gitara pa sve skupa zvuči, onako, ‘štasadovineštofilozofirajuupi…..

Žarko Dragojević, vokal i gitara, uvijek je bio spreman za otvorenu komunikaciju. O bilo čemu, svemu i svačemu, glazbi pogotovo, a iskreno govoreći, bilo je i vrijeme da se čujemo.

 

ŠK: Zadnji put smo se čuli nakon što ste objavili vaš prvi album. Prošlo je i vremena od toga, pa nam reci što ste pametnog radili?

Žarko: Prošla je već godina i pol od objave prvog albuma u 5. mjesecu 2012. Od tad do danas smo odradili desetak promotivnih koncerata, te snimili studio session live DVD / CD u suradnji s udrugom Audio Vizualni Centar Dubrovnik – cjelokupni materijal smo stavili na naš kanal youtube.com/embassy516. Projekt je nazvan „Transition Of The Environment“ i odražava upravo to ‘tranzitno’ razdoblje koje smo popunili između izdanog prvog i planiranog drugog albuma na kojemu trenutačno radimo iz dana u dan. Usmjereni smo na aranžmane i pred-produkciju, dok su osnovne konture pjesama već odavna gotove i čekaju svoj tren snimanja / objave.

ŠK: Gdje su nastale snimke za live album i zašto se odlučili na taj korak? Je li postojao neki dobar razlog ili…?

Žarko: Taj live album je sniman u kultnom prostoru dubrovačke Art radionice Lazareti – zahvalni smo na potpori i suradnji od strane voditeljice Srđane Cvijetić. Naš prvi koncert je bio upravo u Lazaretima 2007. (samo u velikoj dvorani). Tada su nas Slaven Tolj i Srđana primili otvorenih ruku, te pomogli jednom malom bandu da se izrazi pod svjetlima pozornice.  Prilikom ovog sessiona smo se ipak odlučili na baletnu dvoranu na katu poviše; koja svojom akustikom ima specifičnost i toplinu koja je bila idealan preduvjet za snimanje. Ideja o zapisu live albuma je bila tu još odavno, a sama realizacija je nastala u svega par dana uz pomoć dobrih ljudi koji su pomogli znanjem i opremom za snimanje. Razlog snimanja su ponajviše bili elektronički elementi koje smo pridodali starim pjesmama kako bi obogatili aranžmane i osvježili zvuk banda.

ŠK: Kako ste ustvari zadovoljni reakcijama na prvi album? Je li bilo prostora za napraviti nešto bolje ili je sve prošlo po vašim željama?

Žarko: Uvijek postoji prostora za ispravke, te bi vjerujem svaki glazbenik ili autor mogao provesti cijeli život u snimanju jedne pjesme ili albuma, sve dok ne bi našao ‘savršeni’ zvuk. Ali to je jednostavno nemoguće, tako smatram da smo u onom trenu na snimanju početkom 2011. dali sve od sebe i s vremenom i preslušavanjem naučili što i kako u budućnosti popraviti. Reakcije su bile očekivano podijeljene, jer smo mi kao band jedna tvrdokorna i pomalo odbojna pojava na prvo slušanje. U današnje vrijeme se podosta miješaju kvaliteta i kvantiteta, a pojam zasluženog kredibiliteta se izgubio. Naše želje su bile i ostale ostati dosljedni sebi i zvuku, pa tako gledajući sve je prošlo baš kako smo zamislili.

ŠK: Uveliko se spremate i za objavljivanje novog albuma. U kojoj ste fazi i koliko pjesama spremate?

Žarko: Drugi album nosit će naslov „Correlation“ i jednako kao prvi će biti izdan u formatu od 12 skladbi. To je nekih 45min trajanja, te ćemo pokušati maksimalno zadržati koncentraciju slušatelja kroz to vrijeme. Nikad nismo svoju glazbu vidjeli kao pjesmu za pjesmu, već kao cjelinu od više podjednako kvalitetnih kompozicija. U ovoj fazi razrađujemo strukture i aranžmane na probama, tražimo onaj već spomenuti nikad dostižni ‘savršeni’ zvuk hehe.

ŠK: Jesu li pjesme i dalje na engleskom jeziku ili će biti i nekih promjena? Pitam te zbog toga jer me zanima jeste li pokušali pjevati na hrvatskom i ako jeste zašto ste odustali? Ima li pjevanje na stranom jeziku neku drugu dimenziju ili je jednostavno lakše?

Žarko: Embassy 516 je od svojih ranih početaka 2005. idejno zamišljen kao audio vizualni projekt oslobođen bilo kakvih formi, žanrova ili zadanih šablona. Cilj je bio doprijeti do što više raznovrsnih ljudi, onih intelektualno sposobnih razumjeti našu poruku na bilo kojem jeziku – makar da stvaramo samo instrumentale. Kad postoji dovoljno srca, mozga, poštovanja i empatije prema nečijem autorskom djelu, u tom trenu slušatelju nije bitno na kojem jeziku pjeva. Trenutačno se još uvijek osjećamo ugodnije stvarati na engleskom, a kako ćemo se izražavati u budućnosti pokazat će vrijeme.

ŠK: Dubrovnik ima u zadnjih par godina vrlo aktivnu scenu pa imam dojam da ga nećemo pamtiti samo po Dubrovačkim trubadurima. Znam da nisi ničiji glasnogovornik, ali možeš li nam u dvije- tri rečenice približiti dubrovačku scenu i bandove.

Žarko: Dubrovnik je priča za sebe, i naše hladne zidine su dar i teret u isto vrijeme. Mnogim ljudima se dogodi životna situacija da postanu sami sebi dovoljni, da ne vide dalje od tih gigantskih kamenih kula i blokova… Ponekad me strah da i sami ne zapnemo u tom limbu, tom ‘renesansnom bermudskom trokutu’ koji te hrani i proždire u isto vrijeme. Od dubrovačkih  bandova uvijek volim istaknuti samozatajne prijatelje Ansambl Izae i  Feredon. A trenutačno diskografski aktualni su Valetudo, Atlantida, Gruhak, te zasigruno najatraktivniji mladi pop rock band u regiji – Silente. Svi ovi bandovi vrijedno rade dugi niz godina, te da su uvjeti na regionalnoj sceni imalo bolji sigurno bi se za njih još više čulo putem medija i na koncertima.

ŠK: Nadam se da pratiš i situaciju u Hrvatskoj. Jesi li čuo nešto dobro u zadnje vrijeme?

Žarko: U Hrvatskoj ima fenomenalnih bandova, mislim da publika to prečesto zaboravlja. Aktivno pratim glazbenu scenu i stalno sam u kontaktu s kolegama diljem RH. Remek djelo kojem se zadnjih godina stalno vraćam je album „Reci mi da li te boli“ koji su objavili Pasi 2011., a tu su i  Pips Chips & Videoclips sa skoro svim svojim izdanjima. Preporučio bih ljudima tek izašli album „Deadlines“ od The Orange Strips, te naš ‘bratski’ band Londiner koji bi uskoro trebao izdati prvi službeni album. Također mi je odlično sjeo „Blefer“ zagrebačkih Skaut, u sjajnoj produkciji Nevena Marinca iz Kramasonik Studija. Tu su još fenomenalne Punčke, odlični Lotus i uvijek koncertno jaki i uvjerljivi Quasarr.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.