Mlada Marina Pavlović iz Dubrovnika najbolja je studentica šibenskog Veleučilišta. Kako se snalazi u Šibeniku, što joj nedostaje, a čemu se veseli otkrila je u razgovoru za Šibenski tjednik.
Što te iz Dubrovnika dovelo u Šibenik?
Moj prvi izbor što se tiče fakulteta bio je Filozofski fakultet i to katedra za jezike, švedski i španjolski. Mnogi su se pitali zašto baš švedski. Švedski jezik sam imala prilike čuti radeći u turizmu. U Dubrovnik je dolazio veliki broj Šveđana. Kada sam prvi put čula taj jezik, urezao mi se u pamćenje, kako se kaže ‘ušao mi je u uho’. To je bilo kada sam imala 14-15 godina. Već tada sam odlučila studirati jezike. Španjolski je jezik koji mi se oduvijek sviđao jer je poprilično melodiozan i lako pamtljiv. Nažalost, nisam imala prilike učiti ga kroz srednju školu pa sam ga učila sama kod kuće. Kao drugi izbor, ‘plan B’ mog visokoškolskog obrazovanja bio je turizam. Međutim, turizam je ipak prevagnuo. Kao nastavak mog srednjoškolskog obrazovanja, logičan slijed je bio nastaviti školovanje u toj struci i tu se Veleučilište u Šibeniku pokazalo kao prava ustanova u pravom gradu za viosoškolsko obrazovanje. Šibenik je grad bogat hrvatskom poviješću i kulturno povijesnom baštinom koja ga čini jedinstvenim i sretna sam što sam upravo u Krešimirovom gradu provela svoje studentske dane.
S obzirom da si završila srednju Turističku školu, je li to bio razlog zbog kojeg si se odlučila i dalje školovati u struci?
Završila sam jednu od poznatijih turističkih škola u RH, a to je upravo Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik. Još kao osnovnoškolku oduševljavao me rad u turizmu koji je sveprisutan u Dubrovniku. Veselila sam se radu s ljudima što je i bio razlog mog upisa upravo u srednju turističku školu. Turistički menadžment na VUŠ-u je zapravo nastavak na srednju školu koja mi je uvelike pomogla u boljem i lakšem savladavanju gradiva iz raznih kolegija. Kao i za sve, tako i za učenje, dobar temelj zlata vrijedi. Dobre temelje što se tiče turizma dobila sam u srednjoj turističkoj školi, a turistički menadžment na VUŠ-u je proširivanje i nadogradnja znanja.
Kakav je studenski život u Šibeniku? Jesi li se naviknula na život ovdje?
Šibenik je vrlo sličan Dubrovniku. Mali grad, kamene kuće, uske ulice, usporen život. Dolazak u Šibenik mi nije teško pao jer sam inače osoba koja voli putovati, istraživati i upoznavati nova mjesta i gradove. Inače sam ljubitelj velikih gradova, ali sam se na Šibenik brzo naviknula. U početku je bilo zanimljivo proći gradom, a da te nitko ne poznaje. S vremenom je postala prava rijetkost prošetati gradom, a da ne susretneš mnogobrojne kolege, prijatelje i poznanike. Ipak, koristim svaku priliku kada mogu otputovati negdje, pa makar samo za vikend, čisto da promjenim sredinu jer mi monotonija brzo dosadi. Studentski život u Šibeniku je dobar, ali mogao bi biti puno bolji. Radi se na tome da se on dovede na primjerenu razinu. Od početka mog studiranja u Šibeniku imali smo probleme s menzom, ali i tome se nazire kraj. Što se tiče zabava, ljetni mjeseci su prepuni događanja i zabava, dok zimi grad kao da zamre. Svi se povuku u tople domove. Slično je kao i u Dubrovniku. Postoji tek jedan ili dva kluba koji organiziraju zabave i nekoliko kafića. Nadam se da će se to u budućnosti promijeniti i da će Šibenik postati grad mladih koji će odisati živošću i energijom.
Koje ti je omiljeno mjesto u gradu, gdje ti je najdraže izaći s društvom, koji kafić si odabrala za ispijanje kava?
Imam više omiljenih mjesta za izlazak u Šibeniku. Ne bih posebno izdvajala neko od njih jer sam tip osobe kojoj je za zabavu bitno društvo, a ne mjesto. Ipak, najčešće me se može sresti na ispijanju kava u caffe baru Baldekin.
ŠTREBERICA ILI NE?
Fakultetske obveze rješavaš bez problema, štrebaš li ili imaš neku svoju tajnu uspjeha?
Meni ovaj fakultet nije težak. Iako nikad nisam bila matematičar, dobro su mi sjeli čak i kolegiji kroz koje se provlače brojevi i računanje. Vjerojatno zato što se traži više logičko zaključivanje, a ne učenje napamet. Iako je većina kolega uvjerena da učim danonoćno, to je daleko od istine. Već sam spomenula da sam se pronašla u ovoj struci, traži se dosta vlastitog razmišljanja i zaključivanja, a to je ono u čemu sam dobra. Učenje napamet mi nikada nije išlo. Čak ni ne vidim smisao učenja napamet. Po meni je bolje kada nešto znaš objasniti vlastitim riječima jer to znači da si razumio o čemu je riječ i da shvaćaš bit. Nastojim prisustvovati većini predavanja i pratim izlaganja profesora. Mislim da je u tome tajna. Većinu zapamtim na predavanju pa nemam potrebe kod kuće puno učiti.
Zbog izvrsnog prosjeka vlasnica si nekoliko dekanovih nagrada, koliko ti je to dalo ‘vjetar u leđa’ i što za tebe znače priznanja?
Iskreno, nisam se nikada nadala da ću dobiti dekanovu nagradu. Prvu dekanovu nagradu dobila sam za odličan uspjeh na trećoj godini turističkog menadžemnta. To je bilo uistinu kao ‘grom iz vedra neba’ jer nisam nikada ni razmišljala o tome da mogu dobiti to priznanje niti sam nastojala imati što bolje ocjene kako bi mogla konkurirati za najboljeg studenta. Jednostavno se dogodilo. Drugu dekanovu nagradu dobila sam za prvu godinu specijalističkog studija koju sam završila sa prosjekom 4.9. Zvuči malo vjerojatno da nisam štreberica, a imam prosjek gotovo 5.0. Te akademske godine su mi svi kolegiji bili izuzetno zanimljivi, zahtijevali su dosta kretivnog rada i logičkog razmišljanja i vjerojatno je to razlog mog uspjeha. Kada su me na ceremoniji dodjele dekanovih nagrada prozvali i obznanili moj prosjek, povik iznenađenja publike me je tek doveo u realnost kada sam zapravo shvatila što sam ostvarila. Nije mala stvar biti najbolji student na fakultetu, a k tome imati i dvije dekanove nagrade. Još i danas mi to zvuči nevjerojatno. Sretna sam zbog tog uspjeha jer mi ta priznanja znače puno za budućnost, bilo nastavka školovanja bilo zapošljavanja. Dala su mi dodatnu motivaciju za daljnji rad. Moji prijatelji mi često u šali znaju reći kako sam u lovu na treću dekanovu nagradu. Ja se zaista ne opterećujem time jer si ne želim stvarati pritisak. Ako se stvari poslože, možda i dobijem još jednu, ali o tome ne razmišljam. Vidjet ćemo na kraju godine što će biti.
Koliko ti je još ispita ostalo do završetka studija? S obzirom na dobre ocjene, misliš li kasnije znanje nadopuniti doktoratom?
Do završetka studija su mi ostala još samo 4 ispita i obrana diplomskog rada. Obzirom da imam tako mali broj ispita za položiti, odlučila sam upisati tečaj za turističkog vodiča i voditelja poslovnice u okviru cjeloživotnog obrazovanja na Veleučilišu u Šibeniku. To je još nekoliko dodatnih ispita. Pošto sam završila srednju turističku školu te studij turstičkog menadžmenta, a imam i iskustvo rada u turizmu nadam se da mi neće biti veliki problem položiti tečajeve koji će mi možda u budućnosti koristiti. Mislim da kada je čovjek mlad i ima mogućnosti, treba iskoristiti svaku priliku koja mu se pruža jer se nikada ne zna kada ti nešto može koristiti.
Nadam se da ću do ljeta 2014. godine obraniti diplomski rad i primiti diplomu. Svakako planiram upisati i doktorski studij nakon stručne obuke.
Put u Belgiju
Odlaziš nam iz Šibenika, odnosno iz Hrvatske, zbog čega?
Da, odlazim iz Hrvatske. Želim usavršiti svoja znanja i kompetencije kako bi se u budućnosti mogla vratiti u rodni Dubrovnik i pripomoći u njegovom daljnjem razvoju kao perjanice hrvatskog turizma. Smatram da će se moj rad u inozemstvu više oplemeniti stjecanjem raznovrsnih iskustava koje ću u konačnici moći primjeniti i u Hrvatskoj. Ponajprije idem u Belgiju. Prijavila sam se na natječaj za stažiranje (praksu) u Uredu pri predstavništvu Dubrovačko-neretvanske županije u Bruxellesu. Smatram da će mi to novo iskustvo uvelike koristiti u životu.
Što ćeš tamo raditi?
U Bruxellesu ću, kao što sam već spomenula, raditi u Uredu predstavništva Dubrovačko-neretvanske županije. Predstavništvo mi na raspolaganje stavlja ured s opremom, pomoć pri organizaciji sastanaka sa dužnosnicima u Europskim institucijama, korištenje resursa Ureda DNŽ-a (baza podataka, internetska stranica, pomoć pri upoznavanju s radom institucija EU…). Veselim se što ću upoznati nove ljude, ostvariti nove kontakte, proširiti vidike i usvojiti nova znanja. Tko zna, ako mi se svidi, možda se apliciram za neki od mnogobrojnih programa stažiranja u Bruxellesu. Ostavljam sve mogućnosti otvorene.
Planiraš li nakon stručne obuke ostati u inozemstvu?
Da. Zasad mi je plan preseliti se u Njemačku, u München. Mislim da u tom gospodarski jako razvijenom gradu imam dobre šanse za uspjeh, pronalazak posla u struci i napredovanje, te u konačnici stjecanje kompetencija za upis na doktorski studij.
Vidiš li budućnost mladih u Hrvatskoj? Što misliš o potpori mladima za stručno osposobljavanje s naknadom od minimalnih 1600 kuna?
Nažalost ne vidim svijetlu budućnost mladih u Hrvatskoj, bar bliska budućnost nije sjajna. Da jest, ne bi ni ja odlazila iz domovine. U starosnu mirovinu se ide sa gotovo 70 godina (ako ih doživiš), mladi ljudi sa završenim fakultetima su na HZZ-u i životare jer nemaju posla. Tko je hrabar, odlučan i ima mogućnost odlazi ‘vani’, imam osjećaj da će za nekoliko desetljeća Hrvatska ostati ‘prazna’.
BLIC PITANJA:
Šibenik/Dubrovnik?
Ipak je Dubrovnik moj rodni grad koji mi je, i uvijek će ostati u srcu bez obzira na kojem se dijelu planete nalazila.
Najdraži predmet na fakultetu?
Ne mogu izdvojiti jedan najdraži kolegij jer je svaki zanimljiv na svoj način. Recimo da volim kolegije gdje moram malo zavrtiti vijuge i razmišljati, te kolegije gdje se mogu kreativno izraziti.
Omiljeni profesor?
-Nemam ga. Ne znači da mi ni jedan nije drag, nego mi je svak drag na svoj način.
Najljepša stvar koja ti se dogodila dolaskom u Šibenik?
-To je definitivno prijateljstvo s kolegicom Marijom Protrkom koja mi je gotovo kao i sestra. Upoznale smo se na fakultetu prilikom pisanja jednog seminarskog rada i već smo 4 godine nerazdvojne. Nadam se da će to tako i ostati.
Da nisi u turizmu bila bi?
-Učiteljica odnosno profesorica. Volim dijeliti i prenositi znanje i do sada sam bila dobra u tome, bar tako kažu kolege s faxa…hahahhaha
Jesi li zaljubljena?
-Da, već sam nekoliko godina u vezi i to na daljinu. Sreća pa je danas tehnologija toliko napredna da se težina veze na daljinu spustila na minimum. Sretna sam što imam dečka koji je pun razumijevanja i pruža mi podršku u svemu.
Najdraži kvart u Šibeniku?
-Najdraži kvart u Šibeniku mi je Baldekin. Najviše vremena provodim u tom dijelu grada, što na faxu, što u omiljenom kafiću.
