Boris Štrkalj, jedini glazbar koji je obilježio dva velika jubileja Grada

Šibenska narodna glazba osnovana je 1848., a dogodine slavi 170 godina postojanja. Veliki obol dao je i Boris Štrkalj, koji je u Šibenskoj narodnoj glazbi već 53 godine. Najstariji je po ‘stažu’, ali i po godinama. Jedini je glazbar koji je svirao i za 900. i 950. obljetnicu spomena grada Šibenika. Kako se u vrijeme Borisova djetinjstva moglo birati između košarke, nogometa, veslanja ili Glazbe, Boris je nakon mrskog mu klavira, ‘pobjegao’ u Glazbu i tamo ostao do dan danas.

– Profesorica mi je bila čuvena Beatrice Đelalija. Al’ za klavir tribaš imat držanje, a ona je  nemilice tukla po prstima. Ja san živija u Kalelargi, a u ono vrime nisi ima puno izbora za hobi. Oni koji su volili muziku, mogli su ić u Glazbu ili u Kolo. I jedan dan san ja ispod prozora čuja budnicu i onda smo se nas sedan iz Glazbene škole dogovorili da ćemo ‘dezertirat’ u Glazbu, priča Boris.

boris strkalj (5)

U maloj školi  odabrali su instrumente, a njegov prvi profesor bio je Ivo Trutin koji se svirao klarinet.

– U prosincu ’63. godine on nas je ‘preda’ Vuletinu, a godinu dana kasnije imali smo prvi nastup u orkestru. To je bilo prvog ‘maja’. Odjednom su se pojavili mladi, jer dok mi nismo ušli u orkestar Glazba je brojala 20-ak ljudi. Nakon našeg ulaska, već nas je bilo 40. Od tada sam prominija sedan dirigenata i pet predsjednika. Svi se minjaju, al ja ostajen, ja i moja truba, smije se Boris.

boris strkalj (8)

Glazba je tada vježbala u ‘Partizana’, Boris je 1970. ušao u Upravu, za koju kaže da je bila ‘nedodirljiva’. Od 1976. obnaša dužnost tajnika, i to punih deset godina. U međuvremenu, radio je kao časnik Hrvatske mornarice,no nije prestao svirati. 2003. godine ponovo ulazi u Upravu, a uskoro postaje i arhivar. Bio je i potpredsjednik , a neko vrijeme  i predvodnik Glazbe, a kaže da uvik tribaš ‘kužiti’ ritam jer si desna ruka dirigenta.

– 1988. godine dobio sam Orden zasluga za narod, a 2014. za mojih 50 godina dobio sam Velered Šibenske narodne glazbe. Ja sam prvi koji ga je dobija,  uz povelju Sabora za kulturu za dugogodišnji rad u Glazbi. Prije mene je samo pet ljudi uspilo proći staž od 50 godina- Joso Rakić koji je svirao 65 godina, pa recimo Dominik Milović koji je svirao 53 godine. Ja sam šesti koji je priša tih famoznih 50, a sad se ‘tučem’ s Milovićem i nadam se da ću ga uspit prići, smije se.

Anegdota u Glazbi ima i previše, no Boris je s nama podijelio najdraže.

– Ja kao mladi glazbar sviran budnicu, lito je, sedan sati. Nakon svake budnice išlo se na marendu, koja je bila u bivšem restoranu ‘Rijeka’, tamo u Masnoj ulici. I tako završimo mi budnicu, a onda se ide nešto poist. Nije to bila marenda ko sad, jer ima si dva izbora- gulaš u kojem imaš tri prsta masti ili tripice. Kolko god ti bilo mrsko, navikneš se i moraš poist. Tada se pila kokta, a Ivić Mikulandra nije zna reć kokta, nego kofta. I tako je on godinama naručiva ‘daj starima vinčinu, a mladima koftu’, prepričava Boris.

boris bore strkalj 090217 3

Prve šibenske nošnje sašile su se za vrijeme Marka Paića, a kape su se prestale nositi na gostovanja jer ih je uvijek netko pitao po jednu za uspomenu. Boris se rado prisjeća trenutka kada je primio Velered Glazbe.

-Za to su znala samo tri čovika. Znaš kako je na koncertima, odsviramo, pa ide red govora, pa se nekom glazbaru nešto pokloni- instrument ili kuverta. U jednom trenu Gulin kaže ‘Sad pozivan najstarijeg glazbara’. Ja izlazin vani, zbleznut. Da mi diplomu, stavi mi medalju oko vrata. Nije bilo plakanja, ali srce mi je radilo nenormalno. Pazi, triba nakon toga još pola koncerta odsvirat, a ja zbleznut, priča.

boris strkalj (1)

Borisova kćer svirala je u Glazbi, a 1995. Glazba je išla na policijske igre u Zagreb. Tada su mjere sigurnosti bile visoke, a Bore se prisjetio jedne anegdote s akreditacijama.

-Moja Ana je tribala ić, al nešto je bilo, nije mogla, ko se sića. I na njenu akreditaciju je išla Sara Bujas, koja me ta tri dana zvala tata, kaže Štrkalj.

S Glazbom je proputovao pola Europe, a od svega mu je najteže što nije išao u Norvešku.

– S obzirom da sam bija u Mornarici, pozvali su me u Zagreb i mora san ić, to mi je bija posa. Jedno od najdražh putovanja mi je bila ‘Česka’. Dugo se pričalo o toj famoznoj Češkoj, koju su naši stari glazbari zvali Česka. I išli smo, ali prije dvije godine. Vodija nas je Gulin. Meni se jedinom iz moje generacije  ostvarila želja da vidim ‘Česku’, smije se.

boris strkalj (11)

Boris ‘tuče’ već drugi mandat tajnika Zajednice puhačkih orkestara koja seže od Paga do Trogira, jer ipak, najveća ljubav mu je glazba. Naglašava kako treme uvijek ima, pogotovo za šibenske koncerte, što opravdava starom ‘najteže je biti prorok u svom gradu’.

-Svira san puno koncerata, a onaj ko kaže da nikad nema barem pozitivne treme, taj laže. Sad čekan da Gulin i Ljubo Šokota uđu u našu ‘kuću slavnih’, a svim našim mladima želim da idu tim stopama. 1000. obljetnicu neću svirat, al mislin da i nije važno, jer san jedini svira na dva velika jubileja grada- 900. i  950. obljetnici. ‘Tisućicu’ ćemo prepustiti generacijama koje dolaze, zaključuje Boris.

boris strkalj (7) boris strkalj (6)

boris strkalj (4) boris strkalj (9)

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.