Od 16. srpnja, kada je nevrijeme u noći poharalo šire šibensko područje, do danas nitko nije uklonio polomljene grane i napukli bor koji vise nad plažom Jadrije i pod kojima neupućeni svakodnevno traže hlad. Uzalud su bili i svi naknadni pozivi nadležnima, a uskoro će proteći i mjesec dana u kojem slika nebrige za sigurnost ljudi postaje sve žuća i suša požarna opasnost.
Kada od gradonačelnika Šibenika Željka Burića, na pitanje kada će gradske službe ili netko koga oni mogu angažirati, ispiliti stokilogramske polomljene grane i cijele borove koji su se sredinom srpnja opasno nadvili nad kupače na plaži Jadrije, dobijete samo protupitanje – a čiji je taj bor, sve vam je jasno.
Bor je, naime, formalno-pravno, vlasništvo Hrvatskih šuma i raste na pomorskom dobru odmah uz gradsku plažu na koju će kad-tad pasti. Nadajmo se da će se to dogoditi u trenutku kad se u njegovom hladu neće igrati djeca što je skoro svakodnevna slika. Padne li ipak na nečije dijete odgovornost će se i tada prebacivati na nekog trećeg ili na ‘višu silu’, u ovom slučaju na gravitaciju.
Očekivati od Hrvatskih šuma da promptno reagiraju na dojavu o opasnosti koja je istog dana pribilježena u dnevniku Županijskog centra 112 i dežurnog u vatrogasnoj postrojbi, a potvrđena na terenu nakon dva tjedna i od komunalnih redara, velika je iluzija za sve koji znaju kolika su dosadašnja ulaganja Hrvatskih šuma u njihovu imovinu na Jadriji.
U svijetu kakav Danijel Mileta, Burićev zamjenik, priželjkuje građani uredno plaćaju prireze, komunalnu naknadu, sve komunalne usluge i ostale gradske namete, a sami metu i peru ulice, sami svoj otpad voze na Bikarac, sami uređuju javne zelene površine i nemaju nikakvih očekivanja od ljudi koji sjede u debelom hladu Krešimirova doma.
Kako drugačije tumačiti Miletin odgovor na pitanje kada će i kako sanirati posljedice već zaboravljenog nevremena na Jadriji u kojem on konstatira kako Jadrijaši sami uređuju i održavaju zelenilo koje nije u njihovim okućnicama pa bi se međusobno trebali dogovoriti, angažirati nekoga tko će ispiliti borove koji prijete urušavanjem na plažu i podijeliti trošak tih radova.
Takav odgovor toliko je, najblaže rečeno, promašen, kao da bilo koji vlasnik kuće na Jadriji traži od Hrvatskih šuma da mu svako jutro zaliju okućnicu, prije 50 godina uzurpirani prostor, a danas teren koji građani otkupljuju od te državne tvrtke koja u vrijeme nastanka naselja nije ni postojala.
Ping-pong odgovornošću između institucija nije novost, ali preraste li to u tragediju netko će se nekome, rekli bi kod nas, ‘krvi napiti’.
FOTO I šesti dan nakon oluje na Jadriji polomljene grane vise nad glavama kupača
