FOTO Mila i Kata iz Cvjetnog doma sa 187 godina iskustva pričaju o životu i muškarcima

Dvije akterice naše priče zajedno imaju 187 godina i one već duže vrijeme žive u Cvjetnom domu. Mila Kovač ima 99,  Kata Bulat 88 godina, a ono što ih veže su ogromna ljubav prema životu i samo pozitivne misli.

Na samom ulazu, dočekuje nas Kata, a obećajemo joj da se vraćamo jer ‘stariji’ ipak imaju prednost. Uz nekoliko pokušaja da se odvezemo liftom, izlazimo i penjemo se do trećeg kata gdje su smješteni slabo pokretljivi. Radna terapeutkinja Zlatka kaže nam da ćemo morati jače govoriti, jer Mila jako slabo čuje na lijevo uho. Hoće li biti nešto od priče, ne znamo ni sami, no naš strah je ishlapio onog trena kada se vitalna Mila ponudila da nam skuha kavu.

cvjetni dom mila 251017 1

Mila Kovač rođena je prije 99 godina na otoku Ižu, a njezin život nije bio nimalo lak. Od velike obitelji koja je brojila čak devetero braće i sestara, samo je Mila iako srednje dijete, ostala živa. Majka joj je umrla kad je imala deset godina, a otac joj se nije htio ponovo ženiti, jer je znao da niti jedna žena djeci neće moći zamijeniti majku. Kako nam je kazala, cijeli život je kopala, brala masline, radila po kući i onda su joj predložili da bude kućna pomoćnica.

– Bila je to sramota tada, biti kućna pomoćnica. Šta ću, kopala san, kuvala, radila po kući. Meni to nije bio problem. Provela sam tri i pol godine u ratu, bila sam čak i zamjenik komesara. Tako sam upoznala i muža, kojeg sam odbijala tri puta. Zafrkavao je mog zapovjednika kako bi ‘bilo dobro malu komesarku okrenuti’. Rekla sam mu da se vrati u svoju četu i nek biži ća. I tako smo se susreli još jedanput, pa san ga opet potirala – priča nam nasmijana Mila.

cvjetni dom mila 251017 8

 

Kaže se ‘treća sreća’, a Mostar je bio ‘kobni’ grad.

– U Mostaru mi je jedan prijatelj kazao da imam gosta. Ja san mislila da mi je brat došao u posjetu, a kad ono – eto ti njega. Ja ga pitan ‘šta si sad doša odeka, jadna ti san, ajde odakle si i doša’, a on meni da neće. Bilo je kafe, šećera, pića kakvog god oćeš. Pitala sam ga hoće li kavu, oće li amaro, pa san mu u bićerin ulila malo amara. I onda san mu rekla da se vrati u svoju četu, na što mi je on odvratio ‘neću, doša san po tebe’. Kad je on mene uvatio, mislila sam da će mi sva rebra popucati. Tada san ga zavolila i u braku smo bili 64 godine i imali smo troje djece – kaže.

cvjetni dom mila 251017 9

Ipak, oči se blistaju od suza, jer je Mila nadživjela dvoje svoje djece.

– Moj muž ih je volio više od Boga i nikad se nije oporavio. Jedino što mi sada čini sreću su mojih pet unuka i pet praunuka. Ipak, bilo nam je lijepo, dobro smo živjeli. Sjećam se i života u Osijeku, tamo sam kupila i prva kolica za svoju djecu – priča.

cvjetni dom mila 251017 3

99 godina ne doživi se često, a Milu smo upitali i za savjete.

– Treba biti čvrst u glavi i znati šta se radi. Ja sam uvik bila čvrsta u glavi, samostalna sam.  Pušila sam cijelu kutiju cigareta, a alkohola nisam baš pila. Ulje, riba i čaša vina, ja sam ipak sa Iža. Zaboravim tokom dana neka imena, ali po noći mi sve dođe, sav moj život i sve moje priče. Smješna je jedna priča o onim malim napastima, ušima, jel, koje su se za vrijeme rata, lijepile na sve naše kose, a najviše oko ‘gospoje’ – smije se Mila.

cvjetni dom mila 251017 10

U Cvjetnom nema puno prijatelje, kako kaže, nema nikoga s kim bi mogla razgovarati onako kako bi ona htjela.

– Ja sam vam sudjelovala na prvoj konferenciji žena Jugoslavije. Kako bi vam rekla, malo sam drugačija nego druge žene. Teško mi je ovdje nekoga naći, imam samo moju Danijelu, Slavku i jednu iz Pirovca. Ovdje sam već osam godina, iako ja volin biti slobodna ptica. Spavan, gledam slike, ne volim puno bogomoljke, ne volim ljude koji su danas jedno, sutra drugo. Takva sam, izvinite mi. Volila bi da me mladi poslušaju, da žive svoj život i poštuju tuđi. Ne dajte da vam netko ‘tuče po glavi’. Zamišljajte lipe stvari i držite se toga -zaključuje.

Kako je vrijeme ručka, Mila kreće s nama prema liftu. Sa sobom nosi ukrasnu vrećicu u kojoj su sve njezine dragocjenosti. Mobitel, ključić, maramice, sve svoje sa sobom nosi. Pozdravljamo je i trčimo Kati, koja nas već čeka.

cvjetni dom mila 251017 11

– Pa di ste vi? Ja san mislila da ste već otišle – kaže Kata.

Kata Bulat ima 88 godina i rođena je u Pakovom selu. Predivno djetinjstvo provela je čuvajući ovce, tuke i prasce, a žela je žito, nosila vodu i drva. U dom je stigla prije tri godine, a kaže nam da je tamo ‘za pet’.

– U dom sam se odlučila doći sama, meni je super, za pet. Ona jedna slipa Stana kaže da joj nije dobro u domu. Ma da izvineš, ako ti nije dobro, ajde lipo kući. Lipo nam je, nismo ni gladni ni žedni. Čistačica čisti, ma ja san prikozadovoljna. Sićan se jednog mog puta u Bosnu. Spavala san u hotelu s pet zijezdica, al meni je ode bolje – priča Kata.

cvjetni dom kata 251017 1

Brza, okretna i vješta u komunikaciji, Kata nam prepričava svoj dan u Cvjetnom.

– Dignem se, marendam, odem vani, pa onda obavezno vježbam. Uvik šetam nakon šta odspavam popodne. Gleda se i televizija, dnevnik obavezno. Ja san vlajna iz Pakovog sela, ja ne mogu mirovat. Vaik san prodavala na pijaci, odma kraj česme. Vrući dinar u džep, a penzija sa strane. Lip mi je bija moj seljački život – govori.

Udala se od 20 godina, a upoznali su se u gradu iako je on iz Boraje.

– Zavolili smo se kod Zenićeve pekare. Bila je oskudica ‘šenice, a ja sam je onda minjala za kruv. Tako san njega upoznala i imali smo dvoje dice. Moj Lovre je umra prije četiri godine – priča Kata koja nas je umalo istukla kada smo je pitali ima li možda dečka.

cvjetni dom kata 251017 7

Odmah nam dijeli savjete.

– Evo lipe savjete za mlade, kad san ja bila cura nije te momak smija dirat. Nosile su se i debele bičve da se ništa ne vidi. Kad bi prošli stari ljudi uvik bi se reklo ‘valjen Isus. Dizali smo se starom čoviku u busu, a danas mlađarija neće ništa –kaže Kata koja tu i tamo posjeti kćer u Ražinama, no bježi glavom bez obzira, jer je kćer uvijek zamoli da skuha svoj posebni bakalar.

No, Kata se ne da.

– Ja joj kažen ‘Ajde, Anko, kad će se više naučit. Vodi me kući’, a ona mi kaže da mi nije Dom kuća. Ma meni je ode komotnije nego igdi, već tri godine živim ode i meni je ode savršeno. Igramo ponekad na čov’če, pa na karte bacimo. Vaik ti ja pobjedim. U novce ne igramo, ne da nam direktor. A viš ti, pa kako si me mogla pitat jel iman momka, bože sačuvaj, šta će mi, dosta mi je ‘one stvari’ – smije nam se Kata koja nas vodi prema svojoj sobi.

cvjetni dom kata 251017 6

Divne uspomene i jednog i drugoj starici po zidovima i albumima. S ponosom nam pokazuju svoje obitelji, prijatelje i mladost. Nutkaju nas kavom, bombonima, keksima. Pitaju kako smo, a Kata želi ‘rasparane gaće’ kakve imamo kolegica i ja. Kažu nam, ‘prolazi život, treba lipo šetat’…

cvjetni dom kata 251017 10

cvjetni dom kata 251017 12

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.