FOTO Mlade šibenske poduzetnice znaju put do uspjeha: ‘S dvadeset godina 95 posto mojeg života je bio posao’

Barbaru Krečak, Sanju L. Kulušić i Barbaru Širku, osim činjenice da su sve tri Šibenčanke, povezuje još jedna stvar – sve tri su mlade i uspješne poslovne žene. Poduzetnice. Rad im nije nepoznanica, u onome čime se bave su uspješne i cijenjene, a za Šibenski portal su otkrile svoju tajnu uspjeha na tržištu rada.

Barbara Krečak, 22-godišnja Šibenčanka s adresom u Zagrebu, iza sebe ima sedam godina radnog iskustva na području ugostiteljstva, prodaje, marketinga i menadžmenta. Nakon završene opće gimnazije, na Učilištu Magistra je stekla licencu za samstalnog knjigovođu, u Jungle Tribe-u licencu za turističkog pratitelja, a paralelno završava sociologiju i komunikologiju na Hrvatskim studijima. Tu popis njezinih aktivnosti na staje budući da često odlazi na seminare vezane uz poduzetništvo i manedžment, u planu joj je odlazak na MBA, a iza sebe ima i udrugu zahvaljujući kojoj je shvatila što znači poduzetništvo u Hrvatskoj.

barbara-krecak3

– Počela sam raditi s 14 godina preko učeničkog servisa. Prodavala sam sladolede, prala automobile na pumpi, radila u restoranu i kao animator za djecu. Kolegica koja je radila sa mnom u restoranu počela je raditi kao komercijalist za jednu veliku firmu koja je organizirala promocije tako da me zvala da idem s njom na te promocije. Meni je na tim promocijama bilo super jer je uglavnom opis posla bio da ljudima dijelimo neke nagrade i govorimo im da je piće na akciji. Na svakom bih eventu upoznala puno ljudi, trudila bi se pomoći konobarima i koordinatorima ako bi vidjela da je gužva, to mi je sve bilo jako zanimljivo tako da sam uvijek bila nasmijana. Nakon par evenata organizatori promocija počeli su me zvati da dođem ponovno, umjesto da kažem da ne mogu, ja bih im rekla da ću ih spojiti s prijateljicama koje traže posao. S obzirom da me svaki dan zvalo dvadesetak organizatora, ja bih onda zvala frendice i objašnjavala im to sve, prvih par dana sam trošila oko 200 kuna dnevno na bonove za mobitel. To si baš i nisam mogla priuštiti pa sam napravila profil na facebooku – Hostese Šibenik da se možemo lakše dogovarati oko svega.

barbara-krecak1

Bila je sezona i u Šibeniku i Zadru nije postojala niti jedna agencija za hostese, mene je na taj Facebook profil dodalo 800 ljudi u tjedan dana. Nekoliko velikih firmi iz Zagreba me tražilo da im organiziram promocije u Zadru i Šibeniku. Nitko nije pitao koliko imam godina jer su svi pretpostavljali da sam ja glavni organizator za sjevernu Dalmaciju – opisuje nam svoje početke svestrana Barbara koja ističe važnost  financijske slobode i neovisnosti jer samo tako se čovjek može osjećati samostalno i raditi ono što želi, bez da ga netko sputava i govori mu što bi trebao raditi.

Ljudi često imaju predrasude o hostesama, često uz njih vežu samo epitete vezane uz ljepotu, što je potpuno kriva slika o njima.

– Ljudi o hostesama često imaju predrasude i smatraju da su to samo lijepe cure, koje ne rade ništa drugo u životu. To je pogrešno, neke cure koje su danas odvjetnice i liječnice su za vrijeme studentskih dana honorarno zarađivale kao hostese. U opisu posla hostese nema ničeg nemoralnog, od dvadeset normalnih cura uvijek se nađe jedna koja se napije ili napravi neku glupost i onda ljudi najčešće zapamte samo tu jednu pa generaliziraju.

U početku nije znala voditljima velikih firmi objasniti jesu li obrt i firma, jer ono što su radili je bili prvenstveno iz zabave. Nakon što se raspitala, shvatila je da je najbolje registrirati udrugu, a priča o imenu koje je izabrala za istu je inspirirana događajem na modnoj reviji.

ŠTIKLAMA DO VRHA

– Desetak prijateljica i ja pile smo piće nakon prve revije koju smo nosile za poznatu splitsku dizajnericu Branku Vukušić i smišljale kako bi mogle nazvati udrugu. Jedna od nas se poskliznula na modnoj pisti pa smo se smijale i kroz šalu komentirale ‘Štiklama do dna, štiklama do vrha’, i tako smo došli na ideju – Štiklama do vrha.

Moje prijateljice i poznanice koje su nosile revije, radile na promocijama su uglavnom bile fenomenalne osobe. Većinom su to bile lijepe, inteligentne i dobre cure, htjela sam da postanu svjesne sebe, da od naše grupe napravimo brend. Još uvijek mislim kad se nađe grupa takvih osoba da one zaista mogu što god požele.

barbara-krecak2

Kad je otvarala udrugu Barbara se po prvi put suočila s pravim smislom poduzetništva u Hrvatskoj, s brdom papirologije, zakona, financija i državnim uredima u kojima, kako nam kaže, rade ljudi koji ni sami ne znaju što im je točno u opisu posla. U isto vrijeme je radila kao organizator evenata za nekoliko brndova na području od Novalje do Splita, što je značilo da su postojali dani kada je morala organizirati šezdesetak ljudi na različitim lokacijama za koje se morala pobrinuti da stignu na vrijeme i da ne bude nikakvih problema.

-Ubrzo sam shvatila da to sve oduzima daleko previše vremena za jedan hobi tako da sam otvorila firmu i pretvorila to u posao. Zadnje ljeto prije mog odlaska u Zagreb otvorila sam i fast food – Delicious food u Šibeniku koji je radio jednu sezonu. Planirala sam ga ostaviti voditelju kada ja odem u Zagreb ali na kraju sam shvatila da za vođenje ugostiteljskog objekta bar prvih godinu dana ja stalno moram biti prisutna, tako da sam to ostavila za neku drugu priliku kada se odlučim vratiti u Šibenik.

MOJ JE ŽIVOT BIO MOJ POSAO

– Nekoliko godina sam od 7 ujutro do ponoći bila u školi/na fakultetu ili na poslu ili na laptopu radila stvari vezane uz posao. Sve sam to radila zato da se u budućnosti mogu organizirati tako da budem bezbrižna i opuštena i da imam mir. Jednog dana sam shvatila da su ostali studenti već sada bezbrižni i uživaju. Dok su moji kolege nakon fakulteta provodili nekoliko sati u kafiću i planirali izlaske, ja sam trčala sa jednog sastanka na drugi. Čak i kada sam imala slobodnog vremena bila sam opterećena i pod stresom zbog svih promjena zakona, nejasnoća u birokraciji, problema s logistikom, bilo mi je jasno da sam ja odgovorna za to sve. Imala sam 20 godina , a 95% mog života je bio posao. Izgubila sam ravnotežu između poslovnog i privatnog života, odlučila sam to promijeniti. Htjela sam neko vrijeme biti običan student, to mi se činio kao godišnji odmor – priča nam Barbara kako se odučila na prodaju firme.

U grupi na Facebooku, koja je od šest članova narasla na preko 1400, je objavila da prodaje firmu. Kroz nekoliko dana prodala je firmu djevojci iz Koprivnice, ali još uvijek u istoj ima udio i povremeno im pomaže.

Barbara danas završava fakultet, radi u firmi za klinička ispitivanja i razvoj lijekova, u wordpressu web stranice za obiteljske apartmane, vikendima putuje po Europi kao turistički vodič, ali prije svega se trudi biti dobar prijatelj i nadoknaditi sve ono propušteno vrijeme kada je bila zaokupljena poslom.

barbara-krecak

Barbara smatra da je danas malim poduzetnicima najteže jer nije lako kada se nekoliko funkcija, od menadžerske do financijske, objedini u jednoj osobi.

– Poduzetnici moraju biti zreli, mudri, smireni, uporni, sposobni raditi nekoliko stvari odjednom. Kada se firma razvija i poduzetnik zapošljava nove ljude, on i dalje mora imati pod kontrolom sve što oni rade. Ljudi imaju predrasude i zamišljaju poduzetnike kao šefove koji lagodno žive, a ne znaju koliko je truda i rada iza svega toga. Dok sam ja imala firmu vozila sam stari Fiat Punto, mogla sam si priuštiti da si kupim bolje auto, ali smatrala sam da je važnije da imam spremne zalihe novca u slučaju da se dogodi nešto loše da mogu svima isplatiti plaće. S druge strane poznajem neke poduzetnike koji dižu kredite na firmu da bi si kupili novi BMW i u isto vrijeme duguju plaće ljudima, to je sve individualno. Nije dobro generalizirati sve poduzetnike. Sigurno nije lako u Hrvatskoj opstati kao poduzetnik, ali nije ni nemoguće – kaže nam.

sanja lydia kulusic

– Teško je jer sve radiš sam i nemaš kad biti bolestan. Ipak, ljubav prema poslu i lijepe riječi klijenata čine sve ružne stvari poduzetništva zanemarivima – započinje svoju priču Sanja Kulušić, ime koje vežemo uz fotografiju.

Konkurencija na tržištu je velika, kupci danas mogu birati između velikog broja fotografa koji će zabilježiti njihove najvažnij trenutke u životu. U takvim uvjetima svaki fotograf, odnosno poduzetnik, treba se s nečim istaknuti kako bi privukao klijentelu.

POSLOVNO I PRIVATNO SE NE MIJEŠA

– Koji je moj x faktor? Pretpostavljam da je to pogled kroz ‘ružičaste naočale’ i prijateljski odnos sa klijentima. Klijenti su pola mene. U svemu nalazim nešto lijepo i stalno radim na sebi. Učim, kako poslovno tako i privatno, a ono najvažnije je da te dvije stvari nikada ne miješam.  Privatno me ipak poznaju samo najbliži prijatelji. Jako puno ulažem u opremu, pakiranje i brendiranje svog imena jer smatram da je to odraz moje osobnosti – priča nam Sanja koja kroz šalu kaže da je njezin obrt još uvijek mlad, kao ona sama.

Obrt je otvorila prije nepune tri godine, dok je prije toga radila za kolege kojima je asistirala i radila puno kreativnije poslove jer je tad još uvijek bila student, a samim time i imala više vremena za takve stvari.

sanja lydia kulusic2

Kada je čovjek ‘sam svoj gazda’ to donosi kako pozitvne stvari, tako i negativne, a dok uvijek one pozitvne prevladavaju, raditi sam za sebe je benefit koje se poduzetnik ne odriče.

– Veliki plus je fleksibilno radno vrijeme, rad od kuće i bježanje s posla na kavu, dok je veliki minus taj što sav posao spada samo na mene, ponekad radim po cijeli dane na terenu pa samo dođem kući spavati. Jedem usput što stignem, a minus je i  što ne mogu isporučiti materijale toliko brzo kao kolege koji imaju više zaposlenih – otkriva pluseve i minuse ovog posla.

Internet i društvene mreže danas igraju veliku ulogu u poslu i reklamiranju istoga, a s time se slaže i Sanja koja smatra da je internet danas sve.

sanja sanja1

– Ne volim se reklamirati, više volim kad klijent slučajno naleti na moje fotografije i kaže da je to ono što želi. Iz tog razloga jedino ulažem u Facebook oglase na pojedine fotografije ili seriju fotografija koja mislim da najbolje predstavlja moj rad. Uvijek sam dostupna na mobitel, a ako se ne mogu javiti zbog posla, pošaljem poruku pa se čujemo kad stignem. Koliko god to nekad zna biti teško, jer se od posla ne možeš maknuti, super je osjećaj jer znaš da su se klijenti sjetili baš tebe i žele baš tebe. To je zapravo ta ogromna podrška i vjetar u leđa za sve daljnje projekte koje imam u planu – okriva nam što je ono što joj daje dodatnu motivciju u poslu kojim se bavi.

Treća naša sugovornica, Barbara Širko, ima 23 godine i u poduzetničkim je vodama već dvije godine. Vlasnica je salona za uljepšavanje, a njezina je priča započela doslovno preko noći.

barbara-s%c2%b81

– Radila san u jednom salonu za nokte kada je moja bivša šefica, za koju imam samo riječi hvale, odlučila kao i većina našeg stanovništva napustiti zemlju. U tom periodu sam završavala fakultet i imala potpuno drugačije planove u životu. Ali kako to ide, život ti servira opcije i na tebi je da izabereš ono što se nudi na pladnju – priča nam Barbara kako je krenula u poduzetničke vode.

Odluka nije bila teška jer je uvijek mogla računati na veliku pomoć prijatelja i obitelji.

Najveći plus i ono što cijelu ovu priču čini lakšom, je činjenica što ona u svojem poslu uistinu uživa.

NAJKRITIČNIJI ŠEF

– Voljeti ono što radiš je čisti jackpot, a ja sam taj jackpot osvojila prije skoro dvije godine. Kada si sam svoj gazda olakotna je okolnost što znatno lakše organiziram svoj privatni život, ali opet ja tog privatnog život i nemam. Ne mogu otići s posla, isključiti se 24 sata i reći ‘nema me’. Raspored se neće sam napravit, roba se neće sama naručiti, računi se neće sami platiti. Znate što je još minus? Imam najkritičnijeg šefa od svih do sad  – smije se Barbara.

barbara-s2

Salona kao što je njezin u Šibeniku ima dosta, ali Barbara smatra da posla ima dovoljno za sve jer Šibenčanke su žene koje drže do sebe i svojeg izgleda.

– Nemamo neki posebni faktor kojim privlačimo klijente i uspijevamo na tržištu, mislim da je najbitnije što se nas tri dobro slažemo i volimo ono što radimo. Klijenti to prepoznaju, ugodna nam je atmosfera, zadovoljni su našim radom i zato nam se i vraćaju  -objašnjava nam Barbara koji je ‘x faktor’ kod nje i njezinih kolegica.

barbara-s

Biti sam svoj šef, ali i imati radnike prema kojima imaš obvezu, velika je odgovornost koja donosi i stres. No, s time se čovjek nauči jednostavno nositi, smatra Barbara.

Kada osoba krene u vlastiti posao, često dolazi do situacija da prijatelji ili obitelj očekuju besplatne usluge. Gdje se povlači granica, pitamo našu sugovornicu.

– Jednom mi je jedna mudra osoba rekla da je prijatelj onaj koji će tvoj rad nagrađivati, a ne iskorištavati. U ove dvije godine nisam se razočarala u nikoga, pa će vjerojatno tako i ostati – kaže nam.

Barbara je svjesna da život donosi svašta, pa i opciju da jednog dana ponovno radi za nekoga.

NIKAD ODUSTATI

– Voljela bih da mi uvijek bude ovako, ali da se nešto okrene mislim da mi ne bi bilo teško raditi za nekog drugoga. Nikad ne znaš što ti život nosi i najvažnije je biti realan –zaključuje.

‘Postoje dvije vrste ljudi, oni koji ne uspiju, i oni koji ne uspiju pa pokušaju ponovno’ ,kaže jedan citat, a jedna od naših sugovornica se nadovezala na njega.

– Ako ne znaš kako ćeš nešto napraviti, pitaj sve koje poznaješ, pošalji meni poruku na Facebooku, googlaj rješenje, traži na youtubu, čitaj knjige, sve je moguće ako ne odustaneš. Za uspjeh je važno da napraviš dobar plan, da predvidiš sve moguće prepreke i osiguraš rješenja. Važno je da imaš kvalitetan tim ljudi kojima vjeruješ i koji će te podržati u tome.

 

foto: Privatni album/Sanja Lydia Kulušić

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.