Žarko Peran iz Grebaštice pčelarstvom se bavi dugi niz godina, a zadnjih šest svoju je hobi pretvorio u posao. Danas ima šezdesetak košnica, proizvodi više od tone meda godišnje, a njegov med dobio je i oznaku Med hrvatskih pčelinjaka. Riječ je o sustavu označavanja meda hrvatskih pčelara upisanih u Evidenciju pčelara, a pakiranje se označava naljepnicom s neponovljivim serijskim brojem pomoću kojeg je moguće preko interneta pronaći osnovne podatke o proizvođaču i medu.
– Moji roditelji su se pčelarstvom bavili davnih godina na primitivan način. Osamdesetih godina ja sam se počeo time baviti kao hobijem, a zadnjih pet, šest godina to se intenziviralo. Znate, kad u životu imate potrebu za raznim aktivnostima, pa malo odete brodom na more, malo u masline, uvijek tražite ono što vas najviše ispunjava. Tako je meni sa pčelarstvom – priča nam Peran.
S obzirom da je u mirovini, može se maksimalno posvetiti pčelarstvu.
– Ova je godina jako loša. Bilo je puno vlage i kiše, a imamo puno rojeva, tako da će prihodovno godina biti loša, ali što se tiče zajednica – jako bogata. Međutim, zajednice nisu mjerilo, jer ako vi ne možete kvalitetno obnašati poslove s pčelama u datom trenutku kad je to potrebno, onda kao da niste obavili posao – objašnjava Grebaštičanin.
Žarko ima šezdesetak košnica, a lani je proizveo 1.400 kilograma meda.
– Dobar proizvod sam sebe prodaje. Ne trebate reklamu za njega. Kad imate kvalitetu, kao što je imamo mi u Dalmaciji, onda nemate problema s plasmanom proizvoda. Naš med ima posebnu esenciju i ljudi to prepoznaju. Prodajemo ga za 60 kuna po tegli i to je cijena koja je zadovoljavajuća na tržištu – govori Peran.
U Grebaštici ima punionicu u primarnoj proizvodnji. Stvar je to osobnog zadovoljstva, stoga njemu nikakav problem ne predstavlja seljenje pčela kombijem kad se vremenski uvjeti pogoršaju. Pravi med, poručuje Peran, nastaje na kotačima.
Osim što se bavi pčelarstvom, Žarko Peran je i predsjednik Pčelarske udruge ‘Pčela Šibenik’ koja okuplja devedesetak članova na području bivše općine Šibenik.
– Veliki problem radi nam nametnik Varroa, grinja koja napada medonosne pčele. Lani je čovjek izgubio svih 100 zajednica koje je imao, a izgubiti 150 tisuća kuna u jednoj godini ogroman je gubitak. Ali onda se mi međusobno solidariziramo, svatko da košnicu, dvije, koliko tko može, kako bi barem donekle ublažili gubitak i omogućili kolegi da nastavi dalje s hobijem – zaključuje Žarko Peran.
