Mili Perkovu glazba je u krvi i godinama je uspijevao pomiriti svoju prvu ljubav i posao, onaj inspektora u šibenskoj policiji. Međutim, nedavno je pala odluka – glazbu stavlja na prvo mjesto te će sa svojim Johnny Walkersima i Bagatinima profesionalno nastupati diljem županije, ali i Hrvatske. Kad je došlo vrijeme odluke, kaže da nije razmišljao niti sekunde jer glazba je nešto što ga ispunjava…
Prije nekog vremena izišao mu je već treći singl ‘Lipša od sviju’ za koji, pola u šali, pola u zbilji, govori kako je prva liga hrvatske estrade. Ekipa koja mu radi pjesme redom su znalci, Nenad Ninčević i Ante Tony Lasan koji i ove godine imaju svoje pjesme na Šansoni.
– Imam dva benda s kojima sviram, trudim se i zabavljam narod. Ide nam odlično i skoro smo svaki dan u svirci. Ovo što radim sada nije posao, već ljubav koju gajim od malih nogu. Pokušavamo napraviti neki novi zvuk, neki spoj Gypsy Kingsa, Dalmacije i Daleke obale – veli nam Mile dok s njime ispijamo makijato u Tribunju.
Solo karijera i muziciranje po svim vrstama fešta idu rukom pod ruku. Stoga, Mili nije problem odsvirati djevojačku zabavu, pjevati ispred par tisuća ljudi, ili snimiti singl.
– I najveće zvijezde sviraju po feštama jer su tako u direktnom odnosu s publikom. Samo su Mozart i Bach radili glazbu za učiti u školama – dodaje Mile uz šeretski smijeh.
Ne možemo, a da ne upitamo Milu o njegovoj bivšoj karijeri – onoj inspektora za narkotike. Čak 18 godina je trajao njegov staž…
– Zadnjih par godina sam vukao jedno i drugo. Nije bitno mogu li od glazbe živjeti ili ne, ali kad je nešto ljubav i kad vas nešto ispunjava, onda je to ono što sam ja. Ovo je nova era u mom životu – odgovara nam Mile kojeg smo ulovili netom nakon nastupa na Srimi.
– Srimarski narod je jako dobar. Svirali smo 80 posto šibenskog repertoara i svidjelo im se. Bilo je tu Arsena, Vice Vukova, Ive Pattiere, Miše Kovača, klapa Jadrija, Maslina i Šibenik. Sve u svemu, odlična zabava – ispričao nam je i taman naručio drugu kavu. Ipak, sviralo se do sitnih noćnih sati…
Svira tribunjski bas-bariton sve. Od klapa, dalmatinske muzike, rocka do hard rocka… Ima zato i dva benda. Također, neke pjesme Mile piše i sam, a u pjesmama su mu svirali renomirani glazbenici Nino Nimac, Sanja Vrančić, Anto Filipović i drugi.
A što ne sviraš, pitamo ga…
– Boru Čorbu – odgovara nam kao iz topa.
– Samo njega ne sviram. Pjevam, primjerice, Bajagu, Sašu Matića, Željka Joksimovića. Imaju lijepih pjesama. Nemam baš žanrove koje preferiram – veli nam Mile kojega poznaju po zabavnjacima, ali on se jednako dobro snalazi i u rocku.
U Šibeniku, smatra, ima zabavnjaka i, kako ih on zove, propalih rokera. No, Mile iznimno cijeni svoje nove kolege. Spominje i Natašu Cvitan Plazibat koja ima baš fine svirke, a super radi.
– Imaš i Bagatine koji dobro sviraju i imaju svoju klijentelu. Želim im svu sreću na Šansoni. Imaš i piraške bendove. Međutim, meni se pirevi ne sviraju. Pitam se što ću ja njima svirati. Imam repertoar, ali mi se ne da svirati ni Bobana Rajovića ni Sandru Afriku. Ja sam svojima, evo, poslao nedavno 20 novih pjesama. Tu ima najviše Daleke obale – ispovjedio se tribunjsko-šibenski pjevač.
Teže je Perkovu pjevati ispred 10 ljudi, nego ispred tri tisuće, a uz tri deca pive na štekatu u Tribunju, jer muzičar mora podmazati grlo, prisjetio se i svog prvog velikog javnog nastupa. Bilo je to krajem devedesetih. Mladi pitomac Policijske akademije pjevao je za Dan državnosti u hramu hrvatske kulture, koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
– Bio sam solist u zboru akademije. Cijeli orkestar i zbor iza mene, a ja pjevam pjesmu Vice Vukova ‘Oče naš’. Tresao sam se kao prut. Gledao sam snimku na kazeti. Bio sam istovremeno crven i blijed kao krpa. Ispred mene Franjo Tuđman, cijela Vlada… A sada? Ma sada se mogu gol skinuti ako treba – govori nam Mile kako je pobijedio tremu.
I za kraj, prisjetio se Mile starog posla. Jednom kada je bio s kolegom u noćnoj raciji, vratio se u prvu policijsku postaju. Onu nasuprot zatvora.
– Mile, di ti je onaj kolega kriminalac – dobacio mu je zatvorenik s prozora.
– Nemam pojma – odgovara Mile.
– Dobro. Ajd nam ti zapivaj jednu – bio je odgovor zatvorenika.
I upravo to je Mile Perkov i napravio. Odbacio je svakodnevnu igru ‘lovice’ s dilerima i ubacio se u puno zabavnije, jednako adrenalinske, glazbene vode.
