Ponovio svoju tezu o Hrvatskoj kao promašenoj državi

Igor Mandić na FALIŠ-u: ‘Ljudi se međusobno posjećuju, neki se i vole, surađuje estrada’



Foto: Jozica Krnić

Ono što se dogodilo tijekom rata ne može se ni izbrisati ni popraviti, ali kad čujemo da se napadi u Uzdolju i Đevrskama, kao što je to napravila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, tumače kao izolirani incident i huliganizam, jasno je da nešto ne valja. Sofisti su imali zanimljivo pitanje: čini li jedno zrno gomilu pšenice? Pa bi krenuli od jednog zrna koje nije gomila, pa pet, deset, sto. Koji i dalje nisu gomila. Ali hiljadu i jedno zrno postanu gomila, rekao je u petak navečer u intervjuu književnoj teoretičarki Katarini Luketić publicist Igor Mandić na sedmom ovogodišnjem FALIŠ-u na prepunom trgu Mala loža u Šibeniku.

Mandić je ponovio svoju tezu o Hrvatskoj kao promašenoj državi, kazavši kako je izašla iz jedne državne zajednice koja se na prilično glup način branila od toga.

– Najprije su se pobunili hrvatski građani srpske nacionalnosti jer im je zasmetala relativizacija ustaške prakse. Na to je odgovoreno silom, pa je reakcija dovela do akcije pa dalje do reakcije, tako da sada samo možemo pitati tko je bio prvi, Adam ili Eva?- kazao je Mandić i dodao da je i Srbija, koja je odvojena od svog tijela, također promašena država.


– Ne tvrdim da trebamo opet biti zajedno. Možda bismo mogli naći neki zajednički život, ne kao pojedinci, jer oko toga uglavnom nema problema, nego kao etničke konglomeracije koje bi mogle pronaći svoj život. Ljudi se međusobno posjećuju, neki se i vole, surađuje estrada, a političke elite su jedine koje se ne žele združiti- istaknuo je.

Mandić je priznao da ga trenutno najviše ljuti starost naglasivši kako su danas ostala nerazjašnjena samo tri tabua – samoubojstvo, starost i smrt.

– Možda me posljednji put vidite živoga. John Cleese je to rekao na balkanskoj turneji. Smrt je smiješna. Svuda je oko nas. Zašto bih se toga trebao bojati? Očekivao sam da ću umrijeti kao i drugi slični meni, poput Tomislava Ladana ili Branimira Donata u 76. godini, ali nisam. Nitko nije savršen – zaključio je.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.