Kraj kolovoza donio je značajne promjene na čelu šibenske gimnazije, nakon petnaest godina u ravnateljskoj fotelji, Ivanica Belamarić je otišla u mirovinu, a na njezino mjesto je došao Josip Paić, dugogodišnji profesor fizike u toj školi.
– U Gimnaziji Antuna Vrančića sam od 1991. godine kao profesor fizike, a evo sada i njezin ravnatelj , prvo V.D, a sada i stalni. Ovu funkciju vidim kao izazov, posebice jer sam naslijedio ravnateljicu Belamarić koja je školu vodila jako uspješno. Ja ću nastojati završiti sve projekte koje je započela, a u planu su i novi, naravno. Prvi korak je uređenje okoliša oko zgrade koji bi podijelili na sektore i svaki dodijelili jednom razrednom odjeljenu – priča nam Paić.
Novi ravnatelj šibenske gimnazije ovoj je školi dao više od četvrt stoljeća svojeg života, a u njoj je prošao i ratni period kada se radilo u posebnim uvjetima. Nastava je bila skraćena, dio se organizirao u Primoštenu, a imali su i radio školu.
– Sjećam se jedne zgode kada su nas posjetili prosvjetni savjetnici, taman u trenutku kada je bila oglašena opasnost i u blizini pala bomba. Oni su se počeli sakrivati, no mi smo naviknuli na to. U tim vremenima je posebno bitno bilo biti dobar psiholog, s učenicima je trebalo raditi na malo drugačiji način. Ipak, bez obzira na rat, naši učenici se nikada nisu opravdavali jer uvijek su to bila odgovorna i razumna djeca – prisjeća se ravnatelj koji ističe da Gimnazija i dalje upisuje najbolje učenika i u prvom roku su svi razredi popunjeni.
Nakon više od 30 godina profesorske uloge, ravnatelj Paić se oprostio od predavanja i preuzeo ravnateljsku ulogu.
– Nedostajat će mi rad s učenicima, naviknuo sam na to, ali sada je vrijeme za novi korak u karijeri. Neki dan sam bio sa studentima, budući da predajem kao vanjski suradnik na Veleučilištu, i to me osvježilo. Kroz 26 godina rada u gimnaziji je bilo puno zanimljivih situacija, posebice jer se ovo zanimanje radi s puno ljubavi i predanosti – objašnjava nam.
Često kažu da posao ne valja nositi kući, ali što kada supružnici rade na istom radnom mjestu. Kod ravnatelja Paića je to slučaj budući da njegova supruga, Jasminka Paić, predaje povijest u istoj školi.
– Supruga i ja radimo na istom mjestu, ali kući ne pričamo o poslu. U periodu kada je sin pohađao gimnaziju tada se ipak pričalo o školi, ali s aspekta roditelja, naravno. Nije tu nikad bilo problema s njim, nije bilo ‘picavanja’ jer on je uvijek sve svoje obveze odrađivao na vrijeme, paralelno sa sportskom karijerom – priča nam ravnatelj Paić koji je supruzi na poslu šef, ali i dalje je ona ostala šefica u kući.
Fizika je oduvijek bila njegova prva ljubav, odmalena ga je zanimale, i dan danas je tako. U učenicima je ponekad teško probuditi interes, ali na profesorima je da učenicima njima ponekad apstraktnu materiju približe na najbolji mogući način. Bitan je konstantan rad, čak i u slučajevima kada je učenik posebno nadaren za prirodne predmete, smatra Paić.
Veliki broj bivših gimnazijalaca kojima je profesor Paić predavao pamti čuvenu knjigu – žutu zbirku.
– Žuta zbirka je i dalje u uporabi, ali su je u posljednje vrijeme ‘istisnule’ neke druge zbirke. Generacije učenika pamte žutu zbirku iz fizike, kao što se pamte tablice kod profesora Vučka. Svi mi imamo ono nešto po čemu nas učenici pamte – priča nam.
Posljednjih godina je došlo do ‘smjene generacije’ i u zbornicu šibenske gimnazije je došao veliki broj mladih profesora.
– Starih profesora je ostalo malo, došle su nove generacije. Većina njih su i bivši gimnazijalci kojima sam ja bio prvo profesor, sada ravnatelj i jako sam ponosan na sve te mlade ljude. Pamtim sve svoje generacije, ali kako vrijeme odmiče moram priznati da više pamtim starije generacije, imena i gdje je tko sjedio. Meni je zadovoljstvo i izazov biti ravnatelj jedne ovakve ustanove jer gimnazija je žila kucavice Šibenika – kaže nam.
Mislio je da će početak njegove ravnateljske funkcije biti lakši, ali krštenje je bilo uistinu vatreno i susreo se s puno posla. Od velike pomoći mu je osoblje škole, kao i bivša ravnateljica koja je uvijek tu za neki savjet.
Paić je dio Gimnazije skoro čitav svoj radni vijek i njezino prepoznatljivo lice, kao i većina profesora koji su odgojili generacije učenika. Gimnazija je Šibeniku uvijek bila više od škole, ona je bila i ostala duša grada, a samim time i svi oni koji su bili dio nje ostaju neizbrisiv dio povijesti Šibenika.
Svaki ravnatelj šibenske gimnazije je ostavio svoj trag, a sada je red na novoizabranom ravnatelju Paiću da ostavi svoj.
