" "
Više

    " "

    Katarina Plenča ‘Profesionalnost je iznad svega, a spašavanje ljudskog života neopisiv je osjećaj’

     

    Katarina Plenča glavna je medicinska sestra Objedinjenog hitnog bolničkog prijema u Šibeniku. Rodila se 1975. godine, a cijeli život živi u Donjem Polju. Ima tri polubrata o kojima ima samo riječi hvale, te kaže da se odlično slažu iako oni žive u Rijeci.

    – Osnovnu školu završila sam u Ražinama,a kad sam se morala opredijeliti, dvojila sam između medicinske i kozmetičke srednje škole.Majka mi je bila krojačica u Reviji, ali to me nije zanimalo. Kozmetička škola tada nije postojala u Šibeniku, pa sam se ipak opredijelila za medicinsku.

    Srednjoškolske dane opisuje fizički napornima, jer je svaki dan imala nastavu i praksu, a uz to je trebala i učiti. Nakon završene srednje škole odmah se zaposlila, i to na odjelu Interne. Potom se preselila na odjel dijalize, zatim u kiruršku ambulantu, a već je tri godine na OHBP-u.

    – OHBP je jedno veliko iskustvo, ovakav način organizacije odjela postojao je samo na dva ili tri mjesta u Hrvatskoj. Trebalo je osmisliti funkcioniranje odjela od samog početka, a to možemo zahvaliti osoblju koje baš sad radi na ovom odjelu, pojašnjava.

    hitna-glavna-sestra-kata-plenca-181116-1

    Katarina nije odustala od svoje ljubavi prema kozmetičkoj školi, pa je, gotovo odmah nakon što se zaposlila, u Zadru upisala i srednju školu za kozmetičare.

    – To je moj hobi, masaže, refleksologija stopala. To baš volim i opušta me. No, moram reći da je bilo jako teško. Imala sam polagati razliku predmeta, a odlasci u Zadar su bili gotovo svakodnevni. Radila bi u svojoj smjeni, pa sam to kombinirala sa školom. Ako sam, primjerice, radila noćnu, ujutro bi se uputila za Zadar, kaže.

    Nakon školovanja u Zadru, upisala je višu medicinsku školu u Splitu, u trajanju od tri godine. Također, to je obuhvaćalo svakodnevna putovanja automobilom. No, kako sama kaže, izgleda da joj je sestrinska škola dala jedan ‘dril’, pa ni sada ne miruje, već je nakon 20 godina rada u bolnici upisala magisterij u sestrinstvu, u Splitu.

    – Sad ponovo kreće trogodišnje putovanje u Split. To je taj ‘dril’ kojeg smo dobili, naučeni smo na sve životne prilike i neprilike, to mi je ušlo u krv. Privatni život mi je u stagnaciji, prijatelji me zovu, kažem im da sam u Splitu, samo me pozdrave i poklope slušalicu, smije se Katarina.

    Ipak, Katarini ništa ne predstavlja problem. Štoviše, pojašnjava kako se ovakav posao ne može raditi ako ga ne voliš i ako nemaš osjećaj za ljude.

    – Mislim da svi ljudi koji rade u bolnici imaju osjećaj za ljude. To se drugačije ne može, jer je ovo psihički i fizički naporan posao. Iako možda pacijentima izgleda da ih ne doživljavamo, ljudi moraju razumjeti da je profesionalnost iznad svega. Mi emocije moramo ostaviti kući, a kad obučemo uniformu, postajemo profesionalci. Vjerujte mi, kad bi bilo drugačije, ne bismo mogli obavljati svoj posao kako treba. Jednom me jedna mlada kolegica pitala imamo li pravo na psihologa, a ja sam joj se nasmijala. Kasnije sam shvatila da je pitanje na mjestu, i morala sam joj se ispričati, objašnjava Katarina.

    Opisuje nam kako je zastrašujuć osjećaj kada ne znate tko dolazi u kolima hitne pomoći, ali teške trenutke rješavaju međusobno.

    – Uvijek se osjeća ogromna doza adrenalina. Mi nikad ne znamo tko dolazi, može biti netko naš, najbliži. Kad odradimo hitnog pacijenta, idemo dalje. Moramo biti profesionalni jer drugog pacijenta ne zanima onaj prethodni, njega boli i on je također došao po pomoć. To odrađujemo kao da nismo imali teškog pacijenta pola sata prije. Kada bi posao nosili kući, nitko od nas ne bi mogao funkcionirati, a kamoli raditi.

    Druženje i rad s ljudima predstavlja joj veliko zadovoljstvo, iako joj je ‘običan’ radni dan sve samo ne običan.

    – U sedam dolazim na posao, i redom obilazim službenicu, sestre i liječnike koji su bili dežurni. Do svoje sobe pokupim sve informacije o prethodnoj noći. Pregledavam raspored, ormare, narudžbe. Dan nam može biti miran, a nakon pet minuta imamo gužvu. Mi u svakom trenutku moramo biti spremni za bilo što. Nakon jutarnje kave, svatko odlazi na svoje radno mjesto. Ja sam dužna omogućiti funkcioniranje odjela i pomoći svim djelatnicima, jer šef im mora olakšati posao, priča.

    O neugodnim iskustvima s pacijentima ne priča puno, jer kaže da ih brzo zaboravi. Ipak, uvijek je tu više ljudi koji su zahvalni.

    – I mi smo sami nekad nezadovoljni sustavom, ali ga ne možemo promijeniti. Zato razumjem sve one koji se ljute na nas, tog će uvijek biti. Svi oni koji su ‘hitni’, odnosno životno ugroženi su uvijek zahvalni. Čovjek se na to sve navikne kroz godine, kaže Katarina.

    U slobodno vrijeme, kojeg ima jako malo, uživa u dugim šetnjama i ‘rekreativnom’ bavljenju masažama. Katarina pojašnjava kako ima ‘klik’ i sve ono što se dogodi u bolnici, tamo i ostaje, jer sva događanja od stresnog dana ‘ugasi’. Dotakli smo se teme odlazaka medicinskih radnika van Hrvatske.

    hitna-glavna-sestra-kata-plenca-181116-2

    – Kako sam se zaposlila odmah nakon škole, na sreću, nisam morala odlaziti izvan Hrvatske. Žao mi je kad vidim mlade ljude koji završe školu i godinama ne pronalaze posao, to je grozan osjećaj. No, vani si uvijek stranac. Kad sam počela raditi, medicinske sestre i doktori na mom odjelu bili su divni. To su ljudi koji su mi obilježili karijeru. Sestra Alenka uvijek je tražila znanje i ponašanje prema čovjeku. Doktor Pancirov nas je naučio odnosu prema pacijentu, uvijek je govorio kako je svaki pacijent osoba za sebe, a ne broj, kaže.

    Prisjetila se i jedne anegdote s početka karijere, na Internoj C.

    – Radila sam noćna dežurstva, a tada nije bilo klima, pa su svi prozori bili otvoreni. I svake noći bi kod nas na trećem katu boravio jedan šišmiš. Kad je bio požar u Robnoj kući, dim je ulazio unutra, a taj šišmiš letio po hodniku. To je bilo kao iz Hitchcocovog filma, objašnjava Katarina.

    Dugo su vremena kolege raspravljale o naplaćivanju usluga hitnim pacijentima, a jednu večer uistinu su ostali zatečeni kad im je hitni pacijent umalo postao- pas.

    – Čovjek je došao sa svojim psom kojeg je udarilo auto. Pas na kraju nije postao pacijent, već smo gospodina uputili veterinaru. Zaključili smo da nije toliko hitan, smije se.

    Objašnjava da doza humora mora postojati, jer je rad na hitnoj stresan. Kaže da noćni rad nema cijenu, a u svakom trenutku, izuzev godišnjeg, mogu biti pozvani na hitnu intervenciju. Najopasniji su blagdani, jer se pacijenti nakon posta dobro najedu, pa misle da imaju srčani udar.

    – Još opasniji je Uskrs, tada jedu pogače pa imamo pankreatitis, mučnine. Šalu na stranu, ljeto je najteže, jer nam se udupla posao. No to je samo tri mjeseca. Imamo svakakvih ozlijeda, ali najčešće je ‘prženje’ na plaži po cijele dane, te skakanje na glavu u bazen koji nije dubok niti pola metra. Ovu godinu je bilo jako puno stranaca, a sporazumjevamo se ‘rukama i nogama’ jer neki turisti ne znaju niti engleski, priča.

    Zadovoljna je sa generacijskom razlikom, jer se osoblje godištem kreće od 20 do 50 godina. Stariji uče mlađe, a mlađi donose energiju i ideje. Bilo je tu mnogo priča, sretnih i tužnih, a zadnja koje se sjetila je bila prije godinu dana.

    – Hitna je dovela jednog dječaka, Slovenca od četiri godine. Popeo se na policu u kući, i pao sa visine od tri ili četiri metra. Kad radimo s djetetom, to je nešto u potpunosti drugačije od odraslih pacijenata. Bili smo brzi, dijete je otpremljeno za Split. Spasili smo mu život, a majka se sutradan došla zahvaliti cijelom timu. Želim reći kako je to nešto što je nemjerljivo, neopisivo. Uz sve neugodne situacije s nezadovoljnim pacijentima koje zahvaljujući ovakvim intervencijama brzo zaboravimo. To nam daje snage za ići dalje, to je naša svakodnevica, zaključila je Katarina, koja je nakon što smo se pozdravile samo kazala da ide dalje u ‘akciju’.

    U sat vremena koje smo provele skupa, nebrojeno puta zazvonio joj je mobitel, a  čekaonica OHBP-a nije se praznila. Naizgled krhka, Katarina je netko koga doista želite sresti kad vam je najteže, jer ona zapravo živi svoj posao. Kako kaže jedan citat ‘ Biti medicinska sestra nije posao, već način življenja’.

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    FOTO Na Veliki četvrtak u šibenskoj katedrali održana...

    Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz...

    Provedite dan u Azimutu! Popodne obavite ‘šoping’ na...

    U klubu Azimut program u petak, 29. ožujka počinje već u popodnevnim satima tradicionalnim buvljakom u 16.30 sati a potom kreće koncert riječkih Ministranata...

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati...

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...

    Župan Marko Jelić nositelj liste koalicije ‘Odgovor sjevera...

    Stranka Akcija za promjene predstavila je u četvrtak programske točke koalicije s Agrarnom strankom te potpisala deklaraciju o predizbornoj i postizbornoj suradnji s Nezavisnom...

    NAJNOVIJE

    FOTO Na Veliki četvrtak u šibenskoj katedrali održana misa posvete ulja

    Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz...

    Provedite dan u Azimutu! Popodne obavite ‘šoping’ na buvljaku a navečer plešite uz Ministrante

    U klubu Azimut program u petak, 29. ožujka počinje već u popodnevnim satima tradicionalnim buvljakom u 16.30 sati a potom kreće koncert riječkih Ministranata...

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati ‘šudar’ ili izraditi svoj ‘škanjel’

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...

    Župan Marko Jelić nositelj liste koalicije ‘Odgovor sjevera i juga’ u devetoj izbornoj jedinici

    Stranka Akcija za promjene predstavila je u četvrtak programske točke koalicije s Agrarnom strankom te potpisala deklaraciju o predizbornoj i postizbornoj suradnji s Nezavisnom...