19-godišnja Makedonka Brankica Vasevska, studentica je na fakulteta za turizam i biznis logistiku u Skopju, a u Šibeniku je boravila punih pet mjeseci u skopu Erasmus projekta.
– Nakon prezentacije Erasmus projekta, razgovarala sam sa svojim profesorom koji mi je pojasnio sve što sam htjela znati. Htjela sam neki novi izazov i zato sam se odlučila prijaviti baš na VUŠ u Šibeniku. Veleučilište je odlično, ovom prigodom bih se zahvalila svima koji su moj boravak u potpunosti olakšali – počinje Brankica.
Naglašava kako su joj kolege, ali i profesori bili dostupni kad god joj je trebalo. Ipak, zanimljivo je kako Brankica prije samog dolaska u grad, nije ‘googlala’ kako Šibenik izgleda.
– Željela sam sve vidjeti uživo, istražiti baš svaki dio grada i mogu reći da je prekrasan. Mali grad s bogatom kulturom i povješću. No, Šibenčani i Makedonci nisu baš slični. Šibenčani su malo zatvoreni, imala sam i malih problema u početku, ali svaki početak je težak. Na kraju sam se odlično uklopila, upoznala sam mnogo kolega, pala je i koja simpatija. Baš svi su mi pružili ruku kada je trebalo pomoći – priča Brankica, koja s hrvatskim jezikom nije imala mnogo problema jer ga je učila zahvaljujući domaćim filmovima.
Stara gradska jezga i Katedrala najviše su joj se svidjeli, a kako nam je rekla, ovo je grad u koji se želi svakako vratiti.
– Grad mi se svidio, a kako i ja dolazim iz malog mjesta, ovdje sam se pronašla. Ne volim prevelike gradove, tako da je Šibenik grad po mojoj mjeri. Uskoro se vraćam i na kongres studenata turizma, i jednostavno vam ne mogu opisati koliko sam sretna što se vraćam – kaže.
Svih pet mjeseci živjela je u studentskom domu na Šubićevcu. Kako sama kaže, nije htjela živjeti u nekakvom privatnom smještaju, jer je željela osjetiti ono pravo iskustvo studiranja. Naglašava kako je studiranje u Makedoniji i u Hrvatskoj slično, no recimo oni nemaju kolokvije. Ipak, sva komunikacija odvija se elektronskim putem, pa nema previše papirologije, što im je velika prednost.
– Puno komuniciramo s profesorima tokom predavanja, što ovdje nije toliko često. Ipak, Erasmus bi preporučila baš svakom studentu. To je veliko životno iskustvo. Stječeš prijatelje, nova znanja, upoznaješ kulturu, povijest i obrazovne sisteme. Veliki plus je to što se morate snaći sami, što je svakako dobro. Ovdje sam živjela sa 500 eura mjesečno, a kad usporedim cijene, Hrvatska, a poglavito Dalmacija, puno je skuplja nego Makedonija. Također, drago mi je što sam, osim obilaska Šibenika, vidjela i Split, Zagreb, Sarajevo i Novi Sad. To je moj životni cilj, putovati i upoznavati nove ljude – kaže.
Brankica je na VUŠ-u nizala vrlo dobre i odlične ocijene, unatoč jezičnoj barijeri, a zahvalna je baš svima na Veleučilištu, te profesorima na svom fakultetu u Makedoniji.
– Također, Ankica Arbutina bila mi je kao zamjenska mama, a rodile su se i poneke simpatije. No, zbog simpatija se ne vraćam u Šibenik. Samo prijatelji i konferencijao turizmu, to je ono čemu se vraćam – zaključuje simpatična Makedonka.
