Dugih 16 mjeseci otkako su počeli radovi na velebnom projektu izgradnje podzemne garaže na Poljani i uređenja glavnog gradskog trga, šibenski zanatlije u staroj gradskoj jezgri s nestrpljenjem čekaju kraj radova i optimistično, ali ipak s dozom opreza, gledaju na budućnost.
Zlatar Anton Bataljaku, čija je radnja smještena u Kalelargi, kaže kako je iza njih teško razdoblje.
– Pogledajte Kalelargu, pusta je. Nema žive duše, nitko ne prolazi. U nekim trenucima bilo mi je glupo uopće uređivati izlog… Za koga? Spasili su nas građani koji su s namjerom dolazili u radnju, ali slučajnih prolaznika, šetača, nije bilo. Ljudi su jednostavno izgubili naviku dolaziti u centar. Parkinga nema, radi se Poljana, bageri su raskopali glavnu ulicu i ljudi su se jednostavno prebacili u trgovačke centre gdje im je sve na jednom mjestu i imaju besplatan parking – govori.
Za mrtvilo u staroj gradskoj jezgri djelomično krivi i gradsku upravu koja je, kaže, dozvolila da u poslovne prostore uđu sezonske trgovine koje su otvorene od travnja do listopada, a onda stave ključ u bravu i tako isprazne ponudu Kalelarge i Masne ulice kao dvije ‘žile kucavice’ starog grada.
– Suvenirnice i ostali slične trgovine zatvore nakon sezone, i onda preostane nas par koji se borimo iz godine u godinu. Trebalo je preživjeti ovo razdoblje i, neću lagati, bilo je puno teže nego prijašnjih godina kada je na Poljani bilo dozvoljeno parkiranje, ali ne želim samo kukati. Nadam se da će Poljana kao šetalište s parkingom u podzemnoj garaži ipak vratiti život u centar grada. Eto. Nadam se da će biti bolje – veli zlatar Bataljaku.
Tragedijom je urar Josip Perica opisao poslovni život u svojoj radnji na skalicama ispod Medulićevog trga posljednjih gotovo godinu i pol dana.
– Kako je bilo? Vrlo teško. Nešto slabo se radilo, ali sve je to tragično. Moramo preživjeti još ova četiri mjeseca do otvaranja Poljane. Međutim, nije tu bila samo Poljana problem. Izneredili su nas i radovi na Meduliću koji su trajali godinu dana, ali šta je tu je, moramo ići dalje, moramo se boriti – kaže urar Perica.
Mirela Grubelić, vlasnica frizerskog salona ‘Mirela’ u Ulici Božidara Petranovića, na sreću, kaže, nije u tolikoj mjeri osjetila pad posla.
– Mene u poslu nisu toliko pogodili radovi na Poljani, ali mi je žao drugih ljudi koji su bili primorani zatvoriti svoje radnje u gradu. Moje mušterije koje žive u centru grada, nastavile su dolaziti, ali vidim da je ‘putnika’ nešto manje. Moram reći i da me je vrijeme jako poslužilo. Zima je bila topla, ljudi su bili u điru, tako da me, vjerujem, i to dobrim dijelom spasilo – kaže Grubelić.
Ipak, nadala se boljem sluhu Grada za obrtnike koji su nastavili poslovati u staroj gradskoj jezgri.
– Očekivala sam da će nam se prilagoditi malo više. Osim spomeničke rente koju su nam umanjili s tisuću na 500 kuna, ništa drugo nisu napravili. Nadala sam se da će barem u suradnji s komunalcima imati više sluha za te ljude koji dolaze u grad da se, primjerice, ošišaju, odu do urara ili nekog dućana, pa im ne lijepiti kazne kad god bi im se ukazala prilika. Smatram da je to trebalo nekako drugačije regulirati, ili barem upozoriti, dati im 15 minuta vremena da na brzinu odrade nešto što trebaju u centru, a ne ih odmah kažnjavati – zaključuje vlasnica frizerskog salona Mirela.
