– Sićam se mladih dana i ovih šetnji i jako fale ti trenuci. Bilo je i lipše i zabavnije tada, sad je ovo sve monotono. Baš govorim prijateljici, u Kalelargi smo se gurali, a sad nema nikoga viditi. Došla sam s Brodarice i ovdje sam do osam, do zadnjeg autobusa. Ovo me podsjeća na one naše lipe dane, priča nam Orhideja koja se odazvala šetnji Poljanom koja se ove godine odvija pod sloganom ‘‘Posljednja šetnja starom Poljanom’.
– Ono kad smo faćkale, ha? , ubacuje se prijateljica koja se isto tako sjeća kako je nekad bilo lijepo.
– Bile su tri trase, ovi sa sela su išli tu livo, u sredini penzioneri, a vamo mi vako malo šminkeri. Onda se znalo di ko pripada. Muški su stali vamo di su oni pitari, a mi bi prolazile i komentirale ih. ‘Nu onog šta je smišan, amo opet proć’, govorile bi. Cilu večer se šetalo, po buri bi se šetalo u Kalelargi, kad bi padala kiša onda tamo uz Kalelargu di je manje padalo. A nije vam tad bilo baš kafića, znate, bio je Dom JNA, Toma, Gold i Zero. Tamo ti je bila ‘rock’ muzika. A ovdi je bija Kutić, tu je bija ples i onda bi se tu plesalo bez pauze. Onda je došlo da dame biraju, muzika bi stala. Ideš ti, dođe ti jedna prije tebe i odnese ga. Ili ako se posvađaš s momkom, biraš drugoga i onda skandal, tuča. Prije nije moglo biti da odeš na ples i da muškarac ne diže žensku, danas stanu na šank i onu pivu nagnu, ona polugola pleše tamo i nitko ne trza, priča nam Jolanda koju je ova šetnja podsjetila na nekad i izazvala joj osmijeh na licu.
Tada nije bilo interneta, mobitela i ostalih čuda tehnologije, ali znalo se gdje koga i kada pronaći.
Prije se točno znalo tko šeta kojim dijelom Poljane, ovisno o statusu u društvu, ali iako se čini da je riječ o segregaciji, to nije istina, komentira nam jedan stariji Šibenčanin.
– Znate, bilo vam je nekad puno jednostavnije, kako je izgledalo, tako je i bilo. Bez nekih igara u pozadini. Svatko se družio i šetao sa svojim poznanicima, studenti sa studentima, seljaci sa seljacima, gimnazijalci s gimnazijalcima, radnici s radnicima, komentira.
Podsjetimo, generacija maturanata iz 1984. godine večeras je ponovno, u suradnji s gradskom upravom, organizirala šetnju šibenskom Poljanom, ove godine sa sloganom ‘Posljednja šetnja starom Poljanom’.
– Ideja se rodila prije nekoliko godina na druženju naše generacije, odnosno sastanku Organizacijskog odbora koji organizira naše redovite proslave mature. Tada smo tu akciju nazvali ‘Vratimo grad gradu’ protiveći se parkiranju automobila na Poljani, kazala je Aleksandra Altunin Acalin iz organizacije.
Šetnji Poljanom se pridružio Željko Burić, šibenski gradonačelnik, koji pripada nešto starijoj generaciji i živo se sjeća kako je bilo nekad.
– Pripadam onom vremenu kada na Poljani nisi mogao makniti i kada si čuvao kvadratni decimetar prostora. Hodalo se u koloni, bile su tri trase. Ako si htio koga upoznati, morao si izaći vani i pričati.To su predivni običaji i krasna druženja. Kad smo neki dan puštali lampione, u sklopu manifestacije ‘950 godina ljubavi’, prisjetio sam se minulih vremena upravo zbog te količine ljudi, komenatirao je Burić.
