Jednom ‘cigankom’ i sa stotinjak metaka protiv, do zuba naoružanih, srpskih pobunjenika, a nitko s hrvatske strane nije ozlijeđen. Epilog je to oružanog sukoba koji se dogodio 3. rujna 1991. godine na nekadašnjem ‘Autoputu bratstva i jedinstva’, dijelu od Zagreba do Lipovca, a junak ove priče je Šime Savić, tadašnji pomoćnik zapovjednika policije u Kutini, a poslije od 1992. godine i zapovjednik te uprave. Riječ je o čovjeku iz šibenskog kraja, točnije iz Kašića u zaleđu Pirovca, danas poznatom zagrebačkom odvjetniku koji je u karijeri riješio preko 10 tisuća parničnih spisa.
Priču o nesebičnom herojstvu, a bogme i hrabrosti, ispričao nam je Ivan Turek, u to vrijeme upravitelj Hrvatskih autocesta iz baze za održavanje u Kutini. Bilo je to vrijeme u kojem se rat osjećao u zraku. Pobunjeni Srbi bili su osokoljeni nakon ‘balvan revolucije’, a tog dana isplanirali su pljačku na autocesti, na dijelu od Novske do Nove Gradiške, u predjelu Okučana.
Točnije, oko nadvožnjaka Rajić skupila se veća grupa naoružanih četnika koji su ujutro zaposjeli cestu u namjeri da opljačkaju putnike i blokiraju istu. Nakon protjerivanja vozača, onesposobljavali su kamione rezanjem kablova za rasvjetu i signalizaciju, vodova kočionih sustava i hidrauliku. Tako su praktički blokirali autocestu – objašnjava nam Turek.
Kako bi se spriječila pljačka i uspostavilo normalno odvijanje prometa na autocesti, odmah nakon dojave stiže Šime Savić sa svojih desetak policajaca, naoružan, naravno, osobnim naoružanjem, ali i automatskom puškom M70AB, inačicom kalašnjikova, u narodu poznatijom kao ‘ciganka’.
– Šime Savić organizira izvlačenje, popravak i uklanjanje vozila te osigurava zaštitu za rad oko 20 djelatnika HAK-a iz Novske koje predvodi gospodin Karagić i Hrvatskih autocesta iz Kutine koje predvode, gospodin poslovođa Mato Delač i Ivan Turek. Akcija je trajala cijelog dana, sve do izvlačenja posljednjeg šlepera i okretanja kamiona kod nadvožnjaka Rajić udaljenog oko 600 metara. Tada je krenula teška paljba iz pušaka – priča Turek.
No, četnici su vatru otvorili i s lijeve i desne strane autoceste, iz kukuruza. Šime Savić s nekoliko radnika i policajaca skriva se iza oštećenog kamiona, svog policijskog BMW-a i službenog vozila Hrvatskih autocesta. Većina ih se, ipak, sakrila iza velikog kamiona.
– Nakon našeg povlačenja u zaklon počela je ponovno žestoka paljba četnika sa svih strana uglavnom usmjerena na taj kamion iza kojeg smo se većina nas zaklonili, pa su policajci koji su nas štitili uzvratili paljbu jer su uza sebe kao opremu imali i dugo oružje-automate. Policajci, a među njima i njihov šef Savić, su nas štitili uzvraćajući paljbom sve dok se nismo puzeći povukli na sigurno odstojanje – prisjeća se Turek, pri čemu Turek ističe da je i on pucao iz pištolja prema četnicima štiteći sebe i svoje radnike. Turek je nadodao da je Savić, obzirom da mu je policijsko vozilo BMW ostalo u zoni vatre između nas i četnika, otpuzao do istoga, te i policijsko vozilo izvukao iz zone vatre.
O tom oružanom sukobu, prvom na ‘Autocesti bratstva i jedinstva’ koja je do Bljeska bila zatvorena za promet, priupitali smo i zagrebačkog odvjetnika šibenskih korijena. Rekao nam je da se slabo sjeća tog događaja, ali i da je samo izvršavao svoju dužnost štiteći suverenitet Republike Hrvatske.
– Znam da su odjednom zapucali prema meni i mom policijskom BMW-u. Skrili smo se, a ja sam iz automatskog oružja pucao po kukuruzima i odjednom je paljba utihnula. Opalio sam u automatskom režimu barem sto metaka – kazao nam je Savić te dodao da je to samo jedna od opasnih akcija u kojoj je sudjelovao.
Ponosan je na svoje ljude kojima je poslije zapovijedao kao šef policije u Kutini jer bi bez njihove prisebnosti bilo ljudskih žrtava, što se, nasreću, ipak nije dogodilo. Ujedno je nadodao da je to jedna od prvih žestokih borbi za autocestu, ali bez obzira na naš otpor, nažalost nismo se u rujnu 1991. godine mogli još oduprijeti pobunjenim Srbima koji su bili potpomognuti sa snagama JNA, te nam je neprijatelj ipak privremeno zaposjeo autocestu sve do Bljeska 1995. godine.
