Rita Rando Baranović rođena je u gradu Messina, na Siciliji. Djetinjstvo u velikom gradu od 200 tisuća stanovnika provela je s velikom radošću,a kako su joj s očeve strane svi bili pomorci, Rita je more doživljavala na drugačiji način.
– Odrasla sam s mirisom mora, a ribe je bilo u izobilju. Veselo djetinjstvo sa sestrom, rođacima i prijateljima. Mama je neko vrijeme imala parfumeriju, a nakon što se rodila sestra, odlučila se na zatvaranje trgovine i izabrala obitelj. Srednja škola mi je ostala slatka uspomena, nalazila se dvije ceste ispod moje kuće. Išla sam u onu staru učiteljsku školu, a velika želja bila mi je upisati pravo i biti odvjetnica. Uspjela sam se upisati, i završiti prvu godinu, no sve se promijenilo jer sam tada upoznala supruga, priča Rita.
Suprug je radio u jednom restoranu blizu fakulteta.
– Sjećam se da sam vidjela te plave oči koje me gledaju, onako izazovno. Međutim, neko vrijeme se ništa nije događalo, a onda se počeo pojavljivati u mom autobusu. Riječ po riječ, sprijateljili smo se, a kasnije, nakon brojnih pića i razgovora, otkrili smo da je to to. Imao je dobre argumente, smije se Rita.
U vrlo kratkom vremenu su se odlučili vjenčati, a Rita je prekinula studij i spakirala kofere za Šibenik.
– Prve dvije godine u Šibeniku sam se trudila naučiti barem osnove hrvatskog jezika. Željela sam raditi, a ne biti penzioner koji će sjediti kući. Tih godina nije bilo tečaja hrvatskog jezika za strance, pa sam se snalazila na sve moguće načine. Sama sebi zadala bi domaći rad, a onda bi uvečer sa suprugom sjela i ispitivala ga što je dobro, a što ne. On je odlično govorio talijanski i puno mi je pomogao, prisjeća se.
Prvi posao nakon par mjeseci bio je čuvanje djece, a često je bilo zabuna u sporazumjevanju i govoru.
– Rukama i nogama, mimetikom i gestikulacijom. Onih par riječi što sam znala koristila sam kad god sam mogla. Često bi mi gospođe na pijaci davale popust jer sam im bila smiješna. A jednom sam u društvu htjela ispričati što se dogodilo djetetu koje sam čuvala. I kroz razgovor sam rekla da je djevojčica cijelo jutro imala ‘proljeće’. Svi se smiju, ja blijedo gledam, možda sam neki padež pogriješila. Onda su mi rekli da sam zapravo htjela reći proljev, smije se.
Nakon čuvanja djece, dobila je posao za Jugotours, kao predstavnik za talijanski jezik. Njezino zaduženje bilo je da talijanski turisti dobiju apsolutne sve što su platili i što je predviđeno.
– Svi hoteli i kamp, sve što je bilo talijansko to je bilo moje. Nakon tog posla, krenuli smo u privatne vode. Uzeli smo pečenjaru, a tu sam stekla radno iskustvo i brojna poznanstva. Uskoro je krenuo rat, a dok je suprug bio u gardi, ja sam s djecom živjela na relaciji Messina-Šibenik. Nisam htjela da mi djeca rastu bez oca, pojašnjava.
Sadašnja profesija počela je zahvaljujući gradonačelniku Šupuku.
– Zamolio me da mu pomognem s jednom delegacijom iz Italije i tako je sve počelo. Sad se moj ured bavi asistencijom poduzetnicima iz Italije koji ovdje žele nešto raditi ili već rade. Pomažem im u svemu od nekretnina do obične pošte, objasnila je.
Fabiano, Valerio i Dario tri su Ritina mušketira.
– Fabiano se rodio u Messini, a Valerio ovdje. Dario, moram reći, nije bio planiran, ali to je bilo predivno iznenađenje. I upravo zato dobio je ime Dario, kao dar.
O komunikaciji u kući ima uporan stav.
-Uporno i naporno forsiram talijanski. Namjera mi je bila da nauče jezik, a oni su se znali ljutiti. Pa eto i dan danas im idem pomalo na živce, ali su svjesni da sam bila u pravu.
Iako puno snage ulaže u obitelj i posao, pronađe vremena za sebe.
– U zadnje vrijeme sve manje, ali išla sam na jogu, salsu. Sad sve više vremena posvećujem najmlađem sinu i volontiram. Liga protiv raka pruža potporu bolesnicama, a vjerujte mi da tu puno energije odlazi.
Rita je i sama uspješno izlječena od raka dojke.
– Kad sam napravila samopregled, liječnike sam morala vući za rukav da mi obave preglede. Bila sam naporna i uporna, ali tako sam spasila svoj život. Svaka žena treba ići na vrijeme na kontrolni pregled. Znam da nije lako, ali ili ga imaš ili ga nemaš. Nemojte se misliti pola godine, oču li neću li, do tad može biti još gore, kaže Rita koja je operirana prije 13 godina.
Uz sve svoje obaveze, Rita je sudjelovala i na Mamma Italiani kao članica žirija, upravo jer je predstavnica konzulata, a za međunarodnu regatu Civitanova Šibenik kaže da je njezina beba.
Na Siciliju odlazi jedan put godišnje, a neispunjena želja joj je putovati.
– S obitelji bi uvijek išla negdje po desetak dana. Putovanja su dobra za uspoređivanje svoje i tuđe kulture. No, zadnjih 30 godina ništa, jer smo suprug i ja počeli od nule- kuća, djeca i eto, ode 30 godina.
Suprug je umro, a Rita, Sicilijanka u Šibeniku, uspjela se izboriti za svoje mjesto pod suncem i odgojiti troje odlične djece.
– Kad me sad pitaš, ne znam kako sam uspjela. Znam da sam tu noć kad je on umro, rekla da ću osluškivati potrebe moje djece. Vodilja su mi uvijek bila djeca i muž. Tad sam razmišljala što je dobro za njih, pa sam ih sjela i pitala ih žele li ostati u Šibeniku ili se žele vratiti u Italiju. Odluka je pala, i ostali smo ovdje, kaže Rita.
Šibenčani i Talijani su poprilično slični.
– Moji Talijani s juga i Šibenčani su preslika. Šalila sam se sa suprugom kako ništa nisam propustila, dobila sam presliku Talijana. Jedina razlika u Messini i Šibeniku je samo u broju stanovnika. Svi vičemo jednako, igramo na karte, to je taj mentalitet, smije se.
Nedostaju joj njezini slatkiši- pogotovo granita od leda i voća.
– I moji canoli, gospe moja, smije se Rita.
Misao, koja ju vodi kroz cijeli život, odlučila je podijeliti s nama.
– Oko ovoga se često ja i moja dica zakačimo, jer oni misle suprotno. A to je da moraš imati poštovanje prema sebi i prema drugima. Ne može samo sebi udovoljavati, a drugima ne. To radim svih 30 godina- prema gradu Šibeniku, prema državi koja me primila, ali poštovanje prema sebi nikad ne umanjujem. Možda zvuči naprasito, ali moj život je tu- ja vas sve poštujem, ali nikad ne dopuštam da se po meni gazi, zaključuje.
