Roditelji glumci: Učenici Katoličke osnovne škole uživali u igrokazu ‘Ivica i Marica’

Katolička osnovna škola

Lektira – pojam od kojeg zadiru mnogi učenici. U današnje doba knjiga i nije najbolji čovjekov prijatelj kako se to nekad govorilo. Olovke su zamijenjene tipkama, miris knjige blještavim ekranima. Kako vratiti čar knjigama i čitanju, pitanje je koje se svakodnevno nameće, kako učiteljima, tako i roditeljima.

– Kako bi razvijali ljubav prema knjizi ujedinili su se roditelji i učenici 1.b razreda potaknuti idejom njihove učiteljice Sanje. Nakon cjelotjednog druženja s književnim djelom u kojem su kroz mnoštvo kreativnih radova upoznali pojam bajke, okarakterizirali likove, naučili da dobro uvijek pobjeđuje zlo, “napisali” igrokaz, oslikali scenu za lutkarsku predstavu, uslijedilo je završno druženje s djelom 1. veljace 2017. godine. Prijedlog učiteljice Sanje da na trenutak napuste stvarnost i uplove u svijet bajke, glumeći priču, velikodušno su prihvatili iznenađeni roditelji. Dječji pogledi usmjereni na pozornicu i izrazi zadovoljstva bili su vrijedni uloženog truda i dali poticaj “glumcima” iza paravana da na trenutak izađu iz svakodnevice i prepuste se emocijama likova iz bajke. Njihov nastup oduševio je učenike. Prepoznavši glasove svojih roditelja skrivenih u likovima raščupanih lutkica, dječja lica su preplavljivali osjećaji zbunjenosti i sreće. Predstavu su pogledali “bez treptaja”, nakon čega su pohitali roditeljima u zagrljaj, stoji na stranicama Katoličke osnovne škole u kojoj je održan zanimljiv igrokaz.

Bilo je to kratko, ali nezaboravno druženje roditelja i djece koje će sigurno potaknuti učenike na čitanje sljedećih lektirnih djela, iščekujući zanimljive aktivnosti nakon čitanja. Predah od svakodnevice i bijeg u dječji svijet omogućio je i roditeljima bolje upoznavanje kroz smijeh i zabavu. Zasigurno su u sebi probudili i otkrili talente za koje možda nisu ni bili svjesni da postoje, poručuju iz škole.

igrokaz

– Zadovoljstvo ostvarenim nije krila ni učiteljica Sanja. Nešto najljepše u učiteljskom pozivu je doprijeti do dječjeg srca  i potaknuti interes. Ovom aktivnošću to je postignuto.Poticaj za buduću kreativnu suradnju s roditeljima dali su učenici koji su preostali dio radnog dana govorili: “Učiteljice, molim Vas, sljedeći put zovite i moje roditelje.”, “Učiteljice, meni nekako srce brže kuca, nekako sam sretan…”S velikim zadovoljstvom suradnja s roditeljima bit će nastavljena. U kojem području, tko zna?! Vidjet ćemo, kad kreativni žar dotakne učiteljsku dušu, poručuje sestra Mandica Starčević.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.