Lektira – pojam od kojeg zadiru mnogi učenici. U današnje doba knjiga i nije najbolji čovjekov prijatelj kako se to nekad govorilo. Olovke su zamijenjene tipkama, miris knjige blještavim ekranima. Kako vratiti čar knjigama i čitanju, pitanje je koje se svakodnevno nameće, kako učiteljima, tako i roditeljima.
– Kako bi razvijali ljubav prema knjizi ujedinili su se roditelji i učenici 1.b razreda potaknuti idejom njihove učiteljice Sanje. Nakon cjelotjednog druženja s književnim djelom u kojem su kroz mnoštvo kreativnih radova upoznali pojam bajke, okarakterizirali likove, naučili da dobro uvijek pobjeđuje zlo, “napisali” igrokaz, oslikali scenu za lutkarsku predstavu, uslijedilo je završno druženje s djelom 1. veljace 2017. godine. Prijedlog učiteljice Sanje da na trenutak napuste stvarnost i uplove u svijet bajke, glumeći priču, velikodušno su prihvatili iznenađeni roditelji. Dječji pogledi usmjereni na pozornicu i izrazi zadovoljstva bili su vrijedni uloženog truda i dali poticaj “glumcima” iza paravana da na trenutak izađu iz svakodnevice i prepuste se emocijama likova iz bajke. Njihov nastup oduševio je učenike. Prepoznavši glasove svojih roditelja skrivenih u likovima raščupanih lutkica, dječja lica su preplavljivali osjećaji zbunjenosti i sreće. Predstavu su pogledali “bez treptaja”, nakon čega su pohitali roditeljima u zagrljaj, stoji na stranicama Katoličke osnovne škole u kojoj je održan zanimljiv igrokaz.
Bilo je to kratko, ali nezaboravno druženje roditelja i djece koje će sigurno potaknuti učenike na čitanje sljedećih lektirnih djela, iščekujući zanimljive aktivnosti nakon čitanja. Predah od svakodnevice i bijeg u dječji svijet omogućio je i roditeljima bolje upoznavanje kroz smijeh i zabavu. Zasigurno su u sebi probudili i otkrili talente za koje možda nisu ni bili svjesni da postoje, poručuju iz škole.
– Zadovoljstvo ostvarenim nije krila ni učiteljica Sanja. Nešto najljepše u učiteljskom pozivu je doprijeti do dječjeg srca i potaknuti interes. Ovom aktivnošću to je postignuto.Poticaj za buduću kreativnu suradnju s roditeljima dali su učenici koji su preostali dio radnog dana govorili: “Učiteljice, molim Vas, sljedeći put zovite i moje roditelje.”, “Učiteljice, meni nekako srce brže kuca, nekako sam sretan…”S velikim zadovoljstvom suradnja s roditeljima bit će nastavljena. U kojem području, tko zna?! Vidjet ćemo, kad kreativni žar dotakne učiteljsku dušu, poručuje sestra Mandica Starčević.
