Na današnjem sajmu poslova u Dalmare centru nezaposleni Šibenčani imali su priliku porazgovarati s poslodavcima, vidjeti što se nudi na tržištu rada te predati životopise za slobodna radna mjesta.
Porazgovarali smo s poslodavcima, i kako nam kažu, zainteresiranih je manje nego prethodne godine. Ide li tome u prilog pad nezaposlenosti kojeg je potvrdio predstojnik Zavoda za zapošljavanje Luka Petrina, ili nezainteresiranost i nepovjerenje u sustav, pitanje je za neku drugu raspravu, a mi smo porazgovarali sa Šibenčankama koje su posjetile Sajam. Pitale smo ih ista pitanja, koliko su dugo nezaposlene, bi li radile van struke i jesu li razmišljale o odlasku van Lijepe naše.
Evo što su rekle naše sugovornice:
Elektrina je nezaposlena tri mjeseca, a po struci je ekonomska upravna radnica.
– Radila sam u struci, a odnedavno sam na Burzi. Što se tiče posla van struke, razmislila bih dobro odgovara li to potrebama moje obitelji. Sajmovi poput ovog svakako mogu pomoći u traženju posla, ukoliko su ljudi zainteresirani, a ove sam godine primijetila da odaziv baš i nije velik –
Pitamo našu sugovornicu je li razmišljala o odlasku iz Hrvatske u potrazi za poslom, a odgovara nam niječno.
-Mislim da su u Hrvatskoj fantastični uvjeti za život i rad. Nema potrebe za ići vani jer se ipak može pronaći posao i egzistencija, ukoliko se to želi – kaže Elektrina.
– Tri mjeseca sam nezaposlena. Prekvalificirala sam se za njegovateljicu, prije toga za trgovkinju, a po struci sam ugostiteljica. Radila sam dosta u struci – kaže Svjetlana i dodaje kako Sajam poslova itekako može pomoći u pronalaženju zaposlenja.
– Ovo mi je prvi put na Sajmu i predala sam životopis za posao konobarice. Nadam se najboljem. Razmišljala sam i odlasku vani, ali kako sam vezana za kćer, zasad je to ipak samo razmišljanje, a u budućnosti ćemo vidjeti. Zemlja je nebitna u potrazi za boljim životom, jer ovdje nakon 22 godine radnog staža ovdje nemaš od čega živjeti – nezadovoljna je Svjetlana.
– Prvi put sam ovdje, a nezaposlena sam tek odnedavno. Radila sam kao prodavačica, a obećali su me vratiti na posao – rekla je Anita, po struci krojačica i trgovkinja.
– Teško je pronaći posao i kad se ukaže prilika treba ju iskoristiti. Danas sam vidjela nekoliko zanimljivih rasnih mjesta, a odlasku iz Hrvatske sam razmišljala, ali zbog obitelji i djece ipak ne bih odlazila. Suprug je zaposlen pa je utoliko lakše. Da sam sama to bi već bila druga stvar. Čula sam da su Njemačka i Irska ‘obećane zemlje’ – kaže Anita.
– Magistra sam kroatistike, dvije godine sam radila u školi na zamjeni, a nezaposlena sam dva mjeseca jer se kolegica vratila s porodiljnog. Predala sam danas nekoliko životopisa.
I Josipu pitamo za rad u inozemstvu.
– Ne bih išla vani. Previše sam vezana za ovaj kraj, a završila sam kroatistiku pa ne znam što bih radila vani, možda predavala hrvatski jezik u njemačkoj školi – smije se Josipa dok predaje životopis za radno mjesto čistačice. – Što god da uleti, dobro je – kaže za kraj.
– Predala sam životopise, sad ćemo vidjeti. 20 godina sam radila u Šibeniku, a sad sam bez posla – kaže Marija, kemijsko – tehnološka stručna radnica. Kao i prethodne sugovornice, i ona je razmišljala o odlasku iz Hrvatske.
-Sad sam već u godinama pa od toga ništa, ali da sam mlađa, definitivno da. Iako je najljepše kući, bez perspektive se ne možete živjeti –
– Nezaposlena sam osam mjeseci – rekla nam je Ivana, diplomirana pravnica. Ne može se zaposliti ni kao prodavačica, kaže, ali optimistično dodaje, ‘idemo dalje!’
– Ne može se više tražiti posao samo u struci. Razmišljala sam o prekvalifikaciji, ali sad zbog djece nisam u mogućnosti. Išla bih i van Hrvatske, čak sam imala i neke ponude za Njemačku, ali obitelj je protiv. Ne znam, doduše, jezik, ali ono što se mora naučiti brzo se savlada – rekla nam je Ivana za kraj
