Brankica Stanić Rak 33-godišnja je šibenska nevista i spisateljica koja već tri godine s obitelji živi u Dublinu. Nedugo nakon odlaska na Zeleni otok, Brankica se vratila pisanju kojim se počela baviti u srednjoj školi, kada je objavljen i njen prvi roman ‘Druga strana medalje’. Odlučila je svaki slobodan trenutak koristiti za pisanje, što je rezultiralo romanom ‘Putevima svitanja’ koji je svjetlo dana ugledao u svibnju ove godine. Roman donosi priču o fotografkinji Tini koja odbacuje koncept ‘sreće’ nametnut od drugih i odlazi na put u nepoznato- napušta zaručnika, Hrvatsku i upušta se u borbu kako bi pronašla smisao, zadovoljstvo i sreću.
– Ideje za roman su se rađale usput. Počela sam sa pisanjem nepovezanih ulomaka, ponajviše su to bila zapažanja o unutrašnjem svijetu čovjeka i što ih je više nastajalo, priča je sama od sebe počela dobivati određeni oblik. Tada je trebalo samo osmisliti lik koji će to sve proživljavati, dodati mu malo problema i izazova, te umiješati u sve to malo ljubavi. Pretpostavljam da se prirodno nametnula tema promjene jer sam i sama prošla kroz veliku prilikom preseljenja u Irsku, započinje Brankica.
Prva godina pisanja ‘izrodila’ je svega nekoliko poglavlja, no uskoro je dala otkaz na poslu kako bi mogla priuštiti rad do sitnih jutarnjih sati. Roman je završen u rujnu prošle godine, a čitatelji ‘beta’ verzije sugerirali su neke promjene. U prosincu je kenula avantura vezana za izdavanje.
– U romanu ima autobiografskih elemenata, ali ne u klasičnom smislu. Radnja je potpuno izmišljena, no kao mjesto radnje preuzela sam sva mjesta gdje sam živjela i gdje živim. Tinini doživljaji Irske su moji osobni, dok su osobine nekih likova posuđeni od stvarnih osoba koje sam imala priliku sresti tijekom života. Moje pisanje uvijek nosi dio mene, ali se skrivam iza izmišljenih likova, kaže.
Priča nam kako joj je životni put priskrbio dovoljno izazova koji se uvijek pojavljuju u njezinim knjigama. Naglašava kako bi bez podrške supruga teško uspjela napisati sve što je naumila.
– Suprug mi je ogromna podrška. Prije nego sam dala otkaz imali smo dugi razgovor; hoću li ostati na poslu i provoditi tamo većinu svog dana jer sam iz kuće sa sinom izlazila ujutro u osam, vraćala se navečer u sedam ili ću biti doma sa sinom i pokušati konačno dati priliku svome snu. Rekao je kako nismo došli u Irsku da bi rintali dan i noć jer nemamo izbora kao što nismo imali u Hrvatskoj, došli smo jer smo željeli bolji život. Ako imaš priliku da pokušaš ići putem koji želiš, a ne onim kojim si primorana ići zbog životnih okolnosti, iskoristi je. To sam i učinila. Na kraju se tih nekoliko stotina eura koje sam zarađivala na poslu, vratilo kroz moje pisanje jer sama polagano stvaram svoj posao.
S obzirom da imam malog dečkića, većinom pišemnavečer, kad svi spavaju ili sat dva ujutro. Povremeno se vikendom zaletim do obližnjeg coffee shopa i priuštim si nekoliko sati pisanja u miru, pojašnjava.
Što je pjesnik htio reći?
– U životu nam se događaju situacije na koje nemamo nikakav utjecaj i mnogi od nas će zbog istih poprilično narušiti kvalitetu svog života obuzeti krivnjom, žaljenjem, gorčinom. Zaboravljajući da je bez obzira na sve opet samo na nama kako ćemo provesti svoj život, hoćemo li prihvatiti, oprostiti i dati sve od sebe da okrenemo vodu na svoj mlin ili ćemo se ugušiti u moru negativnih emocija koje neprihvaćanje nosi sa sobom i onda tamo negdje pod stare dane shvatiti da smo živjeli za druge, a ponajmanje za sebe. Tina, glavni lik u knjizi, spoznaje sebe, tko je zapravo, što želi. Pomiče svoje vlastite granice, prihvaća promjene, čini ono što bi svatko od nas trebao bez obzira kakve su nam priče i od čega su satkane; preuzima odgovornost za svoj život, kaže autorica.
Brankica je napisala već nekoliko ulomaka treće knjige, no naglašava kako sve ide dosta sporo s obzirom na obaveze koje su se s izdavanjem knjige pojavile.
– Dosta energije odlazi na promoviranje knjige,a velika mi je želja baš u Šibeniku napraviti promociju, no za sada nemam mnogo informacija. Ujedno, tu je i pisanje kolumni i uredničke obveze na APortalu, kao i vođenje mog osobnog bloga. Ipak ide pomalo, nadam se da će već iduće godine biti gotova, kaže.
Knjiga ‘Putevima svitanja’ mogla bi biti okarakterizirana kao jedan mali šibenski projekt, jer je, osim autorice koja je prava šibenska nevista, na naslovnici poznata šibenska fotografkinja Sanja Lydia Kulušić, a fotografirala ju je također Šibenčanka, fotografkinja Marija Laća.
Šibenski portal je u suradnji s ovom mladom autoricom odlučio nagraditi jednog od vas. Sve što trebate je poslati svoje ime i prezime te broj mobitela na mail marketing@sibenskiportal.hr i objasniti zašto baš vi želite pročitati ovu knjigu. Dobitnika objavljujemo u ponedjeljak, 5. lipnja.
