Posvajanje ili udomljavanje djece u Hrvatskoj je i dalje proces koji traje predugo, zbog čega sve veći broj djece odrasta u domovima. Prema podacima dječje pravobraniteljice u 2017. godini sveukupno se u ustanovama za skrb o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi nalazilo 756 djece, od čega 120 djece mlađe od sedam godina. No priča jedne šibenske obitelji, čiji su podaci poznati redakciji, iznimka je u tom slučaju. Oni su u manje od godinu dana uspjeli posvojiti dijete i podijelili su s nama svoje viđenje problema posvajanja u Hrvatskoj, kao i cijeli proces kroz koji su morali proći.
– S obzirom da jedno razdoblje nismo dobili biološko dijete, a nalazi nisu bili obećavajući, odlučili smo pokrenuti proces posvajanja. Prvi korak bio je slanje kratkog pisma u Centar za socijalnu skrb s osnovnim podacima o nama koji želimo posvojiti i molba da nas se uzme u obradu. Sljedeći korak je njihov poziv i dogovor oko termina za dolazak na razgovor sa socijalnom radnicom u kom razgovaramo o svojim obiteljima, koliko imamo članova, čime se bavimo, gdje smo odrastali, kakvim se aktivnostima bavimo… – priča nam šibenski par.
Potom su uslijedili psihotestovi i razgovor sa psihologom, ali i škola za posvajanje u Obiteljskom centru zajedno s drugim parovima kao priprema na to što ih čeka u roditeljstvu posvojene djece, što traje oko tri mjeseca.
– Kad je izrađen naš profil i kad smo na kućnu adresu dobili potvrdu da smo podobni za posvajanje, unijeli su nas u registar na nivou cijele Hrvatske. Nakon toga smo pisali pismo u kratkim crtama kakvo dijete želimo, odnosno odredili smo dobnu granicu, spol, nacionalnost, poremećaje u slučaju da su bitni, dolaze li braća i sestre u obzir ako ih ima. Potom se šalje pismo poštom ili mailom na otprilike 90 Centara u Republici Hrvatskoj i čekaš odgovor koji dođe od samo nekoliko Centara i uglavnom bez korisnih informacija i tvrdnjom da nema ‘odgovarajućeg’ djeteta – objašnjavaju proceduru.
Djece za posvajanje zapravo ima, ali nemaju svi rješene papire da bi mogli na posvajanje.
– Najsporije je zapravo rješavanje papira kojim bi dijete bilo podobno za posvajanje, jer roditelji predugo imaju roditeljska prava ili prava skrbništva, premda se već zna da nisu adekvatni za odgoj ili su u zatvorima, narkomani, zlostavljači. Sudstvo je presporo i prava roditelja na skrbništvo su preduga, i zbog toga je procedura toliko spora i komplicirana – smatraju Šibenčani.
U slučaju da stigne poziv iz nekog Centra za dijete koje odgovara profilu posvojitelja, slijedi razgovor sa zaposlenicima Centra, a potom i vrijeme za razmišljanje.
– Uslijedi nekoliko krugova razgovora s djelatnicima i djetetom, prije nego su posvojitelji i dijete spremni zajedno ići kući, a potom se Centru dostavlja ostatak potrebne dokumentacije. Mi smo imali sreće. U manje od godinu dana uspjeli smo postati roditelji posvojitelji i ne namjeravamo stati na jednom djetetu. Želimo još – iskren je šibenski par.
Procedure su spore, ali to nije loše
Procedure posvajanja i udomljavanja su prespore, smatra ravnateljica Centra za socijalnu skrb Šibenik Davorka Grbac Plavčić, no tvrdi kako to samo po sebi nije loše. Problem treba sagledati iz različitih perspektiva.
– Iz perspektive djeteta koje treba udomitelja ili posvojitelja procedura je prespora. Događa se da dijete predugo ostaje u biološkoj obitelji gdje je zanemareno ili zlostavljano pa se to odražava u vidu raznih razvojnih poteškoća, a može ostaviti i trajne i teške posljedice na život i zdravlje djeteta. Vode se dugotrajni sudski postupci u kojima je teško dokazati neadekvatnu roditeljsku skrb i moguće loše posljedice za dijete. Stava smo da bi trebalo pojednostaviti zakonske procedure i ubrzati ove sudske postupke. S druge strane, stava smo da procedura za postati registrirani potencijalni posvojitelj ili udomitelj treba trajati više mjeseci, pa i do godine dana, kako se to u praksi često i dešava. Dolazak djeteta u obitelj doslovno vam promijeni život i cijelu obitelj. Zato je važna psihološka priprema da osoba postane spremna promijeniti svoj ustaljeni život i obiteljske prilike, a to traži vrijeme. Takva priprema roditelja za prihvat svog biološkog djeteta traje punih devet mjeseci – objašnjava socijalna radnica Grbac Plavčić.
Protekle dvije godine Centar za socijalnu skrb Šibenik, nadležan za gradove Šibenik, Vodice, Skradin, te općine Pirovac, Tisno, Murter, Tribunj, Bilice, Primošten i Rogoznicu, zaprimio je po tri zahtjeva za postati potencijalni posvojitelj, jedan zahtjev za udomiteljstvo i jedan za srodničko udomiteljstvo.
– Nažalost, na našem području imamo samo jednu udomiteljicu zainteresiranu za tradicionalno nesrodničko udomiteljstvo. Na razini Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku formiran je Registar potencijalnih posvojitelja. U tom Registru je 19 potencijalnih posvojitelja s našeg područja nadležnosti. Od njih 19, osam ih je već posvojilo po jedno dijete unatrag pet godina, ali žele posvojiti još djece i zato ostaju u Registru. Ovaj Centar nije imao niti jedno posvojenje u 2016. ni u 2017. godini, ali upravo smo pri kraju realizacije jednog takvog postupka. U istom razdoblju imali smo dva udomljenja u obitelj srodnika i jedno nesrodničko udomljavanje – kazala nam je Grbac Plavčić.
Pravila koliko se dugo čeka na posvajanje djeteta – nema. Vremenski može trajati od jedne pa sve do pet godine.
– Poneki odustaju jer su, smatraju, predugo čekali. Problem je što nema djece koja odgovaraju iskazanim interesima potencijalnih posvojitelja jer većina njih želi zdravo dijete, niske kronološke dobi, da nije pripadnik određene nacionalne manjine i po drugim ograničenjima. Mislim da su naši potencijalni posvojitelji dobro vođeni kroz stručne postupke Centra i da su realni u svojim zahtjevima glede djece koju žele posvojiti. Usuđujem se procijeniti i da je brojka od osam realiziranih posvojenja na 11 nerealiziranih dobra, imajući saznanja da je u nekim sredinama taj omjer puno lošiji. Ohrabruje nas i činjenica da ovih osam i dalje žele posvajati djecu, a mi pratimo iz blizine te lijepe priče o osmero djece koja su našla nove roditelje i novi dom – poručuje ravnateljica šibenskog Centra za socijalnu skrb Davorka Grbac Plavčić.
