Željko Krnčević Pigo ‘Uvik san za dišpete, a obitelj je na prvom mistu’

Željko Krnčević Pigo rođen je u Šibeniku, u kako sam kaže, jednoj krasnoj obitelji. Otac mu je bio mehaničar koji je radio u Šumariji, a majka daktilograf.

-Jedan dida je radija u Jadranki, a prije rata je organizira Križare u Šibeniku. To je bila katolička organizacija, koju je osnova moj dida s još nekoliko ljudi. Baba je bila domaćica. Drugi dida mi je bija veterinar iz Splita, a druga baba koja je bila iz Sinja me praktički odgojila. Rođen sam na Mimincu, a moj prvi jezik je bija- sinjski. Kanije sam progovoria po šibenski, kaže.

Njegov život počeo je morem i terenom, a djed mu je govorio da će mu napraviti štapić kojim će moći tražiti blago i nalaze pod zemljom. Kasnije se izmislio detektor.

zeljko-krncevic-pigo-5 zeljko-krncevic-pigo-13 -Nekadašnji Partizan je meni bija tinel. Od rođenja do srednje škole, kući bi samo spava, a sve ostalo se dešavalo tamo. Neko vrime smo bili ‘semafor’, minjali smo rezultate na utakmicama. Minjali smo brojeve, a kad bi doša Zadar, to bi bija vrhunac. Helena Markulin, Neno i Dragan Slavica i Željko Petraš- nas petoro smo bili prava ekipa, igrali smo basket, žmirale i ostalo.

Uskoro se počeo baviti plivanjem, i kaže kako je to utjecalo na njegovu razmaženost.

– To je bilo u osnovnoj školi, a plivali smo u Crnici. Tamo san bija dio jedne gomile, i svatija sam da ako budem nevaljanac dobit ću po ušima. Zimi se išlo na pripreme u Rijeku. Tada san pliva u štafeti i tu smo dobili medalje na prvenstvu Jugoslavije. Mene je dopalo da plivan kraul, i bija san najslabija karika. Košta san ih drugog mista, pa smo završili na trećem.

zeljko-krncevic-pigo-18

Neko vrijeme je jedrio, a potom je prešao na ronjenje. U Šibeniku je tada osnovan ronilački klub podvodnih aktivnosti. Tada se skoro utopio.

– Moj prijatelj Ranko Jurković i ja smo išli na tečaj u Čaplinu kod Jadrije. Ja san ronija treći i to s aparatima Đure Đakovića. Bili su jedini na svitu koji bi potonili kad bi bili prazni. Pitam Ranka koliko iman zraka, on kaže da iman dosta. Sa mnon u paru je bija Zoran Lučić Luca. I doša san na 30 metara i neman zraka. Torpedira san šta san brže moga, i kad san izaša bija san blid ka krpa. Skužija san da je Ranko reka da iman rezervu samo da ga ne zezamo. Trča san za njim po brodu da ga ubijen, smije se.

zeljko-krncevic-pigo-7

Išli su i na Kornate, gdje su zafrkavali jednog akademskog slikara. On je lovio ribu na mjestu gdje je zapravo i nema, a oni su ronili i na udicu mu stavljali ‘krepane’ ribe. Pigo kaže da je slikar bio sasvim zadovoljan.

Srednju školu je, zbog bolesti, završio u Osijeku. Djed Josip Bakotić pisao je iz hobija, pa ga je zainteresirao za režiju, a s njim je zavolio i fotografiju. Otac Vinko ga je vodio na svaki film koji je dolazio u Šibenik,  a tada je s očevom ekipom kao desetogodišnjak igrao na pa – pa po gradu glumeći kauboje. Međutim, ništa ne bi bilo čudno da oni nisu imali između 40 i 50 godina. I nekako je prirodno došlo da ode na režiju.

– Bija san prvi ispod crte, iako su mi pomagali Dušan Vukotić  i Mate Relja. Onda san bija na pravu jednu godinu, i odlučija san se za arheologiju. A fotografija mi je isto tako bila velika ljubav, i tim se bavim do dan danas. Fakultet mi je bija puno lip, jer nas je bilo malo i odma se vidilo ko je kvalitetan. Računa sam da iman čiste dvije godine terena, lipi je to period bija. Tu sam upozna i ženu, i to u Osijeku na terenu, objašnjava.

Vjenčali su se nakon godinu dana, a onda su došli Mare, Vice, Josip i Kata.

zeljko-krncevic-pigo-6 zeljko-krncevic-pigo-8

-Sad su tu već Luca i Ana. Zet mi je super, a nevista bi mi tribala bit jedna dobra Franka. Ja u obitelji uživan, jer da nije obitelji, ne bi napravija ni deset posto od onog šta san napravija. Tu se moramo dobro razumit, to puno znači.

Za sebe kaže da je uvik radija neke ‘dišpete’, no sviju ih se ni ne sjeća.

– Jednom mom prijatelju triba je broj mobitela od jednog mog rođaka. I ja ti njemu izdiktiram njegov vlastiti broj. I tako ti on zove sam sebe nekih deset minuta. Onda san mu reka da izdiktira broj, pa je skužija. Jednom san da broj od zološkog vrta, i reka mu da će se javit novinar, gospodin Medved, a ako se ne javi da njega traži, pa je on zva zološki i tražija Medveda, smije se Pigo.

Kaže da mu fali ‘priblezgavanja’.

-Volin kad okolo ima publike, pa niko to ne razumi. Iman ti ekipu ‘Vitezova kamenog masnog stola’. To je pravo viteško društvo- Pero Mioč Vitez od bubrežnog kamenca, Dragan Zlatović Vitez dalekog pogleda, Branko Lovrić Vitez slabog glasa, pokojni Marko Paić Vitez gromkoga glasa, Ante Pulić Vitez od kristalne kocke šećera, Keke je bio Vitez od upravnih vjeća, Zlatko Jurić Vitez od svakakvih pizdarija, Mate Gulin Vitez caklenih nogu, Ive Stočić Vitez pahuljica, a za Anđelka Babačića se ne mogu sitit, a ja sam bija Župan. Naša ‘Pučka kuhinja’ nahranila je brojne goste koji su posjetili Šibenik, priča ozbiljno Pigo.

Tada se dogodila jedna anegdota, i to baš u razdoblju biranja novog, ali pravog župana.

-Za jednim stolom su sidili političari, a za drugim Vitezovi. Ja dolazim, a oni u glas viču evo našeg Župana. Ovi drugi gledaju šta se događa, znaju da san u stranci, al nije me niko kandidira. Sad ti se znamo s doktorom Madžarom organizirat i to su ti, zapravo, ostaci naše pučke kužine, objašnjava nam.

zeljko-krncevic-pigo-1

U Muzej je u studentskim danima dolazio redovito, još od 1979. čak je bio i volonter. U međuvremenu se zaposlio u arheološkom odjelu,1992. godine. Do sada je napisao desetak znanstvenih i dvjestotinjak što stručnih što popularnih radova radova, odradio  dvadesetak izložbi, uredništava i masu arheoloških istraživanja. 1998. je magistrirao, u međuvremenu postao i muzejski savjetnik.

– Do prije nekoliko godina bija san najmlađi, a sad san valjda najstariji. Mlade kolege su odlične, i imamo tim koji može napraviti čuda, kaže.

Neizostavno je bilo pitanje i o nadimku, jer kaže da se više ne odaziva na Željko, a čak ga i unuka zove Pe.

– Puno ih misle da je to zbog pjegica, al nije. Inače, upozorenje svima. Kad san bija mali puno san se izlaga suncu, a sad mi koža uzvrača udarac, to mi je doktorica rekla. Mažite se kremama, jer sunca su jaka, upozorava Pigo.

Zapravo, priča o Pigi nije misteriozna. Naime, njegovo profesor zvao se Željko Crnogaća, a zvali su ga Pigo.

– U Gimnaziji je profesor Slipčević pita ko mi je drža tjelesni, i kad san reka Pigo, to se zadržalo i osta mi je nadimak. Međutim, ima tu jedna crna anegdota. Naš Željko je poginija u ‘tetrapaku’ prema Vodicama. Ja san tada isto vozija ‘tetrapaka’ i studira u Zagrebu. Došla je vijest u Zagreb da je Pigo poginija, a ja dolazin u kafić, a Željko Maglov kad me vidija pa u nesvist. Mislija je da san ja poginija, pojašnjava.

zeljko-krncevic-pigo-2

Kalama, skalama i butama Pigin je projekt koji je posvećen preminulom Milivoju Zeniću.

– Ove godine smo razmišljali napraviti jedan natječaj ‘Pretty old town’ jer želimo s foto klubom otići na višu razinu.

Kaže kako je cijeli život bio vezan uz životinje, a tu se rodila ljubav prema pticama.

– Otkad znam za sebe, iman pasa. Čak i moja Luca ima dogu i njih dvi su ekipa. Tice je uzgaja rođak iz Sinja, tradicionalno. Uvatija san 50-e godine i odlučija sam ispunjavat svoje želje. Napravija san uzgajalište za tice. Znaš kod nas ti je alternativa, il nađeš ljubavnicu il kupiš motor. Ja san kupija Minija i posla svoju grlicu na natjecanje, bila je treća na svitu, kaže.

Sad ima i OPG, a razmišlja nabaviti i dvije košnice pčela. Potakao je i osnivanje Družbe ‘Braća Hrvatskoga Zmaja’ u Šibeniku, predložio osnivanje Gradske straže, te bio aktivan u Ogranku Matice Hrvatske u Šibeniku. Dobio je Nagradu Grada Šibenika, Nagradu Grada Skradina, Plaketu Županije i Plaketu Općine Murter Kornati.

– Znaš, čak se govorilo i da ću postat fratar, vezan sam za crkvu i za HDZ, smije se.

Osvrnuli smo se i na ‘Gurmanske ćakule’, a kako Pigo kaže to je ‘red pisme, red priče i red jela’.

-Priča se o nekim stvarima koje će za 30 godina nestat ako ih ne očuvamo. Ima toliko običaja koji bi mogli otić u zaborav, kaže.

zeljko-krncevic-pigo-11 zeljko-krncevic-pigo-4 zeljko-krncevic-pigo-3 zeljko-krncevic-pigo-12

Ostala mu jedna neostvarena želja, a i neki savjeti koji je poželio podijeliti s nama.

– Želin napravit đir u Formuli 1, i voziti Ferrarija. Ovo druge je nemoguće, a ovo prvo ću sigurno ostvariti. Volija bi da svak napravi nešto za svoj grad. Ne možemo uvik grintat da se ništa ne događa, moramo sami nešto poduzet. Volite se šta više, kaže Pigo.

zeljko-krncevic-pigo-13 zeljko-krncevic-pigo-17

Neslužbeno, naređeno mi je da kažem da Portal ne trpi mnogo teksta, i da priče ima još, ali obećao mi je da su u pripremi memoari. Nestrpljivo čekamo, i sretan Vam rođendan Pigo!

 

 

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.