Arhitekt crkve u Kninu Ante Vrban: Neka me napadaju, al’ mene je vodila Biblija

Projekt crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta nije najveći u mojem portfoliju, ali mi je intimno najdraži jer je rađen za Boga u kojeg vjerujem, za Hrvatsku koju beskrajno volim, za branitelje koji su novu hrvatsku povijest napisali baš u Kninu i za vjernike koji će crkvu prigrliti kao svoju. Jer već jesu, gotovo da nije prošao dan kad sam bio u Kninu a da netko nije naišao i kazao mi kako je crkva prelijepa – kazao je za Slobodnu Dalmaciju mladi, svjetski priznati arhitekt Ante Vrban (35), potpisnik interijera nove kninske crkve.

Njegov je projekt u medijima, na njegovo iznenađenje, izazvao tipično hrvatske oprečne reakcije. Dio struke staroga kova zgrozio se nad bjelinom kompjutorske projekcije objavljene u medijima, no oni koji su crkvi imali pristup, ponajprije kler, oduševljeni su. U vrijeme kad smo mi ušli u crkvu, nekoliko dana prije proslave “Oluje”, čistačice su je pjevajući glancale da na svečanosti bude bez trunke prašine.

Djedovim stopama

– To što one pjevaju, to što je na ovom projektu radilo više od 500 ljudi od početka do kraja, od kojih nisu svi bili ni katolici, nego i muslimani i pravoslavci, to me čini beskrajno ponosnim i sada znam da sam, kada me je inicijalno nazvao fra Josip Gotovac, ekonom Provincije, i ponudio mi ovaj projekt, dobro odabrao – zaneseno govori Vrban, otkrivajući kako je zbog Knina odbio jedan od dva ponuđena projekta u Londonu, vrijedan milijune funti, jer ga je srce vuklo kući.

ante vrban sibenik  (2)

Želja da bude priznat ondje gdje je kao arhitekt poniknuo, a pogotovo u Šibensko-kninskoj županiji, gdje je živio i radio njegov djed po majci Ante Kelava, koji je kao arhitekt projektirao škole i pošte baš u Kninu, bila je jača od engleskih milijuna. No, presudilo je još nešto…

Eiffelov toranj

– Nikada do sada nisam radio neki sakralni projekt i to mi je bio ogroman izazov. Htio sam Hrvatskoj u naslijeđe ostaviti nešto što će biti tu i kad nas više ne bude, nešto što će sutra sigurno biti shvaćeno bolje nego što je danas, jer nemojte zaboraviti ni to da je katedrala u Barceloni, Sagrada Familia, u početku gradnje izazivala zgražanje, a danas je jedan od najljepših primjeraka sakralne arhitekture.

Bolje nije prošao ni Eiffelov toranj u Parizu, tako da mene ti prvi napadi nisu previše iznenadili. Stojim iza svakog utkanog detalja nove crkve i znam da sam napravio projekt za budućnost, za sutra, za mlade ljude, za one koji su shvatili poentu, a njih je, srećom, puno više od onih koji su ostali začahureni u nekim bivšim vremenima, te pritom mislim čak i na struku – govori Ante, ali ne s gorčinom, nego više sa žaljenjem u glasu.

Kaže da se pri uređenju crkve vodio onom biblijskom: “Ja sam svjetlo svijeta.” Unutrašnjost je lišio nepotrebnih detalja i oplemenio ju je samo rasvjetom s vlastitim potpisom.

Svjetlosni stupovi

– Da je ovo crkva 21. stoljeća, svjedoči i podatak da je energetski učinkovita, a u izradi su korišteni neki novi materijali, kao što je barisol, materijal koji se pod toplinom savija i hlađenjem oblikuje u željene forme, a od kojega su napravljeni svjetlosni stupovi u obliku Krčića, izvora rijeke Krke koji je u neposrednoj blizini Knina. Svjetlo se i iz meni najdražeg dijela crkve, oltara, spaja u križ koji je otvor u fasadi, a rasvjeta, iako je LED, nema hladnoću, nego je zbog 3000 kelvina u boji sunčeve svjetlosti, što u prostor dodatno unosi toplinu i čini ga ugodnim za boravak i molitvu.

Htio sam svoj toj čistoći i bjelini dati i malo boje, i vitraji kroz koje prodire svjetlost učinili su mi se sjajnim rješenjem. I onda sam upoznao lik i djelo časne sestre i akademske slikarice Zdravke Spomenke Milić, koja potpisuje sve vitraje u crkvi i s kojom bih volio surađivati i na nekim svojim budućim, nesakralnim projektima, kao što su dvorci u Francuskoj, što ću raditi 2016. godine, jer je nevjerojatno talentirana – kaže Vrban.

I sve utkano u interijer s hrvatskim je potpisom, rad domaćih tvrtki.

– Kad smo počeli raditi, crkva je izvana još bila nedovršena, a iznutra je bila u betonu. Radili smo dva i pol mjeseca dan i noć, a ja sam paralelno radio i londonski projekt, zbog kojega sam jednom tjedno bio u avionu za englesku prijestolnicu. Ali uz dobru organizaciju, bezrezervnu podršku svih, uz crkvene oce, ponajprije Grada Knina s Josipom Rimac na čelu, sve smo stigli i prije roka. I ne mogu dočekati “Oluju” da svi crkvu vide – zadovoljno će Vrban.

IZVOR: Slobodna Dalmacija

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.