Pokrenula je klub za mlade 'Teen Knin'

Nakon završenog faksa Sara se vratila kući: ‘Zagreb je nudio sve, ali Knin je ponudio ono što novac ne može zamijeniti’

Sara Filipa Delić 22-godišnja je Kninjanka koje se nakon završenog prediplomskog studija snimanja u Zagrebu odlučila vratiti u rodni grad. Iako je trebala upisati diplomski studij u gradu koji, za njezinu profesiju, pruža puno više, i kad se činilo da je sve na svojem mjestu, spakirala je kovčege, vratila se kući i zakotrljala priču o ‘Teen Kninu’, mjestu za mlade gdje će se oni moći družiti, učiti i otkrivati vlastite potencijale.

– Još kao tinejdžerica, za vrijeme svog boravka i školovanja u Kninu, maštala sam o tome kako bi bilo super omogućiti, tada svojim vršnjacima, ili nekad u budućnosti, mjesto besplatne kave, dobrih razgovora, konkretnih stvari u našem malom gradu. Kako Knin nije nudio opciju mog nastavka školovanja, put me odveo u Zagreb gdje sam provela tri godine, a gdje sam još uvijek tu ideju imala u podsvijesti. Osoba sam koja nema puno mira dok ne radi tisuće stvari odjednom, pa sam tako ja, cura iz malog grada, već na prvoj godini pokrenula jedan projekt u domu na Savi gdje sam živjela. ‘Klikom po Savi’ bilo je moje drugo ime pune tri godine. Bilo je to ime iza kojeg sam samu sebe stavljala među ljude, osluškivala njihove priče ne bi li ih prenijela kroz događaje, kroz savske priče, kroz razne načine, ali samo da ih ispričam. Ime, koje me natjeralo da učim o sebi, a istovremeno o okolini. Da od nule ne ostanem na nuli, nego da kreiram unatoč svim padovima. Bilo je to zanimljivo iskustvo, koje je nekako taman leglo na svoje tijekom treće godine, ali ja sam već na drugoj polovici svoje druge godine osjetila da moram nazad u Knin – počinje svoju priču.

Nije imala pojma zašto bi trebala nazad, kaže nam iskreno, i to u vrijeme kada se sve činilo da ide ka boljem, u vrijeme kada je sve bilo na mjestu. I posao, i ekipa i projekti.

– Nisam znala razlog, niti sam mislila da ću ostaviti sve to već nakon treće godine, ali sam znala da jedini mir imam onda kada pomislim na Knin. Tako je i bilo. Pokušala sam riješiti fakultet u roku, spakirala sam se i vratila kući. U mjesto koje su moji prijatelji već napustili, što zbog fakulteta, što zbog ispita. Mjesto gdje se vraćam živjeti sama i gdje sve ponovo kreće od nule. Prvi dan kada sam stigla imala sam samo jednu pomisao – tinejdžeri. Tu se sva moja priča vraća na početak – na mjesto besplatne kave, dobrih razgovora, konkretnih stvari u našem malom gradu. Zagreb je nudio financijski sve, ali Knin je ponudio ono što ni jedna kuna ne može zamijeniti. Ulaganje u mlade, rad za one kojima to treba i to u gradu kojem treba vratiti svoj komadić. Zagreb već ima sve i moja puzzla se tamo mogla uklopiti, ona pripada ovdje – otkriva nam kako je počela priča sa klubom ‘Teen Knin’.

Sa svojih 14 godina ‘mrzila’ je Knin, čeznula je za nekom promjenom, u srednjoj školi htjela je otići u drugi grad, a onda je nastupila promjena. Ne promjena okoline, objašnjava, već ona puno bitnija. Promjena nje same.

– Shvatila sam da se jedina prava promjena dogodi u čovjeku, a da je okolina ta koja ostaje ista i da ukoliko samo ne pokrenemo promjenu koju želimo, ona se neće dogoditi. Naučila sam da sve što želim sebi, treba željeti i drugima i kao takva sam počela uživati u činjenici da mogu stvarati, učiniti maleni korak za svijet i doprinijeti zajednici. Upravo u tome leži ideja ovog kluba, da bude dnevni boravak svakom pojedincu od 14 do 18 godina, da to bude mjesto gdje će raditi na talentima mladih ljudi, otkrivati njihove potencijale i ulagati u iste. Također, da uvijek mogu samo doći, ne raditi ništa već samo uživati u zajedništvu drugačijeg oblika, nečem drugačijem od onog što nudi svakodnevnica – objašnjava nam.

Knin je većinom u fokusu tek nekoliko puta godišnje kad su neki veliki događaji u pitanju i to je činjenica koja Saru rastužuje. Iako se tek vratila, sa sigurnošću može kazati da ljudi koji su ostali, kao i oni koji su se vratili, svojom sposobnošću su mogli biti bilo gdje u svijetu, mogli su zarađivati puno više, ali nisu.

– Ostali su jer žele doprinijeti promjeni u ovom malo mjestu i mogu kazati da Knin živi cijelu godinu, ne samo ta dva, tri dana kada je u fokusu medija i cijele Hrvatske. Ljudi kreiraju projekte, vraćaju smisao malim stvarima, imamo razne koncerte, plesnjake, edukacije i sportove. Upravo tim uvriježenim mišljenjem da u Kninu nema života sabotiramo trud i rad onih koji dišu Knin svakim danom i moj cilj je, jedan od njih, da prikažem Knin onakvim kakvim bismo ga zaista svi trebali vidjeti – smatra.

U klubu je trenutno sama, ali okružena je divnim ljudima koji je od prvog dana podržavaju, kako ohrabrenjem, tako i financijski. Planova nema, iskreno će, jer drži se one da tko zna što sutra donosi. Ali jedan plan je ipak tu i on se ne mijenja, a to je ukazati ljudima da se isplati ulagati u ljude i da nije u ‘šoldima sve’.

– Ono što bih voljela i o čemu maštam je da ova klub napreduje, kako brojem mladih ljudi, tako i prostorom. Da jednog dana imaju ne jednu, nego više različitih prostorija za različite namjene, za umjetnike, za razgovor, igranje…Kako ne bi sve ostalo na mašti nadam se da će mi prije svega pokretanje vlastitog obrta u Kninu doprinijeti u raznim mogućnostima – objašnjava Sara koja je zadovoljna početnim odazivom mladih.

U sklopu kluba ideja je organizirati radionice, a jedna od njih, i ujedno prva, je fototečaj na kojem su krenuli sa osnovama, a planiraju povezati domaće brendove kako bi sklopili suradnje kako bi mladi mogli kreirati razne sadržaje pritom fotografirajući.

– Radionice su odvojene od kluba vremenski jer ne zanimaju uvijek istu publiku, a ujedno i kako bi oni koji primjerice pohađaju tečaj fotografije i dalje mogli biti na druženjima. U klubu imamo naš dnevni boravak koji sam već spomenula, svako tjedan tu imamo besplatne tečajeve, sokove, grickalice i igre. Tu su pikado, stolni tenis i društvene igre čije donacije, naravno, uvijek rado primamo – usput poziva sve one kojima neka društvena igra kući skuplja prašinu da donesu u klub.

Uskoro pokreću projekt predstavljanja fakulteta od strane studenata sa ciljem da srednjoškolci steknu predodžbu  o studentskom životu i studiranju, a uz to pripremaju i druge projekte.

– U global trudimo se da klub nudi zabavu, dobru edukaciju na raznim područjima, učenje o prihvaćanju drugih onakvima kakvi jesu, ali na kraju krajeva i samih sebe.

Iseljavanje je veliki problem, ali Sara Filipa ne gleda ništa crno. Neki su otišli, neki su se vratili, a neki će se tek vratiti. Svi mi poletimo u veći grad, priča nam, sa pomisli kako je sve tamo divno i krasno.

– Onda shvatiš da je tamo sve već ponuđeno i da u tebi ima toliko toga što imaš za reći, a da je publika za to na nekom drugom mjestu. Za mene je to Knin, barem trenutno. Vjerujem i za ostale mlade koji su se okušali u životu u većim mjestima i putujući. Super je putovati i skupiti iskustvo, a kad se ta iskustva donesu u Knin, e to je ono što me raduje. Kao što sam već spomenula, uskoro krećemo sa još jednim projektom koji se tiče upravo ovog pitanja. Cilj je da Kninu damo šansu, puno veću od one da ga se spominje samo nekoliko puta godišnje i reći da promjena može nastupiti onda kada je samo započnemo. Upravo mi, krenuvši sami od sebe- kaže nam za kraj.

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.