Sara nam je otkrila živi li se ili preživljava u Kninu: ‘Tužno je vidjeti prazne ulice jer imamo potencijala’

Tijekom dana ususret proslavi Oluje i na sam 5. kolovoz Knin je grad pun ljudi i nebrojenih događanja, grad koji je tada centar Hrvatske i u koji su uprte oči javnosti. No, što kad se ‘svjetla pozornice ugase’, živi li Knin i ostala 364 dana u godini ili samo preživljava? Koliko mogućnosti nudi mladim ljudima i vide li oni svoju budućnost u Zvonimirovom gradu?

Sara Filipa Delić, studentica druge godine Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, cijeli je svoj život provela u Kninu gdje je završila osnovnu i srednju školu.

– Žao mi je što se Knina ljudi sjete samo na Dan Oluje jer smatram da je to grad pun potencijala, ali mislim kako smo do sada ulagali više- manje u krive stvari. Drugo, vjerujem da svaka mlada osoba tokom svog odrastanja poželi otići u neko veće mjesto gdje bi imali više mogućnosti i gdje ima više ‘života’. Takva sam i sama bila, ali se moja perspektiva unazad nekoliko godina promijenila za 180 stupnjeva jer sam shvatila da se promjena ne događa nikakvim odlaskom, nego u nama samima. Sad mogu reći da volim život ovdje, ali da puno prostora  za napredak ima, priča nam 20-godišnja Kninjanka.

sara

Koliko je Sara upućena, sadržaja za mlade osobe u Kninu gotovo da i nema. Imali su velikih propusta na području sporta jer su se mnogi klubovi jednostavno ugasili.

– Osobno sam  osam godina trenirala rukomet  i znam da je meni to uvelike pomoglo, a i uljepšalo djetinjstvo. Ne znam zašto se klubovi gase, niti bih ulazila u to, ali mislim da bi grad trebao više ulagati u mlade po pitanju sporta. Što se drugih stvari tiče, ne znam što bih uopće mogla istaknuti. Za mlađe se još uvijek uspije naći nešto zanimljivo, ali konkretno za omladinu gotovo ništa. Jedini život mladih ljudi ovdje, je onaj po kafićima, otkriva nam Sara.

U rujnu prošle godine Sara je spakirala kofere i otišla u Zagreb gdje je upisala Akademiju dramskih umjetnosti. Nakon godinu dana života u velikome gradu priznaje da je nemoguće usporediti život u Kninu i Zagrebu.

– Život u Zagrebu i ovaj u Kninu su razlika nebo i zemlja. Ponekad mislim kako vodim dva života, na dva različita načina, ali moj odlazak u Zagreb definitivno nije umanjio želju za povratkom u Knin. Sam Knin mi je nekako sinonim za odmor. Volim doći doma među svoje ljude, tamo di sam svoj na svome. A ono šta mi definitivno nedostaje u Zagrebu je predivna  prirodna baština koja krasi Knin- ona koja ne poznaje užurbani život 24/7 i ona koja odiše savršenim mirom, za dušu i tilo, priznaje mlada fotografkinja.

Vidi li se u budućnosti u Kninu nije nam mogla otkriti jer ne voli živjeti prema svojim željama, kaže.

– Uvijek bude suprotno od onog šta poželim i ispadne baš onako kako bi trebalo biti. Ali definitivno bih htjela učiniti nešto za Knin, uložiti svoj dio u njega i doprinijet koliko mogu. Jako volim Knin, ne znam gdje će me put odvesti, ali da će biti stanica na koju ću se uvijek vraćati, mislim da hoće, priča nam Sara.

Hrvatska je ‘pogođena’ valom iseljavanja mladih koji u potrazi za sretnijom budućnosti odlaze van granica Lijepe naše. Oni koji su spakirali kovčege i uzeli jednosmjernu kartu za zemlje gdje je trava zelenija od one naše, kažu kako u Hrvatskoj perspektive za mlade nema.

sara2

– Sve to ovisi kako mi sami gledamo na to. Vječni sam optimist i u svemu se trudim vidjeti ono dobro. Istina je da mladi sve više i više odlaze. Razloga za odlazak je uvijek bilo i bit će. Kako nas većina studira van Knina, nemamo se priliku ni posvetit stvarima koje bismo možda željeli promijeniti u Kninu. Ali bilo kako bilo, htjela bih da mi mladi udružimo snage i pokrenemo se, za dobrobit nas samih, ali i onih koji će doći nakon nas, smatra Sara koja je kao i većina njeezinig kolega nakon završene srednje škole otišla na fakultet.

Oni koji su ostali, kaže nam, podijeljenih su mišljenja i dok se jedni nadaju odlasku čim prije, drugi su jednostavno primoran ostati.

Manjak sadržaja i mogućnosti za mlade svakako su najveći minusi života u Kninu gledano s aspekta mladih.

– Prije tri tjedna sam se vratila s faksa i zapravo je ovo bio najžalosniji povratak jer na ulici skoro nikog da i nije bilo. Tužno je vidjeti prazan grad i stvarno mislim da, iako smo malen grad, imamo jako puno potencijala. Ne želim da ljudi misle kako je Knin samo jedna ulica kojom prođu kad idu na put, već da uživaju zaustaviti se u Kninu kako bi posjetili slapove, tvrđavu, izvor Krke, Krčića, tok uz Marunušu. Jer što su  primjerice Rastoke drukčije od nas?, pita se mlada Kninjanka.

Knin ima svoje mane, ali ima i dosta prednosti u koje su ljudi van Knina slabo upućeni.

– Imamo stvarno jako puno toga, ali slabo upućujemo ljude na to. Kad već govorim o prirodnim ljepotama, mislim da bi rijeke koje imamo mogle sadržavati isto tako i puno sadržaja za mlade kao što su rafting, kajak, kanuing i slično. Naše najveće prednosti smatram ujedno našim manama. Možda to sve nije lako kako se u mojoj glavi čini, ali da je moguće, mislim da je, zaključuje.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.