Mladi o otoku Murteru: Problem je što ljudi nemaju interesa da se neki sadržaj pokrene

O problemima, potencijalima i potrebama mladih koji žive u gradu često se razgovara. O njihovim se problemima – čije postojanje ni ne želimo dovesti u pitanje –  debatira, nude se nekakva rješenja, njihove potrebe izlaze na vidjelo. Iako su mladi generalno prepoznati kao ranjiva skupina u društvu, unutar jedne marginalizirane skupine uvijek postoji i ona marginaliziranija. Jednu od takvih podskupina mladih koja se često zanemaruje, o kojoj se malo ili nimalo govori, koja je zbog svoje geografske izoliranosti često zapostavljena, čine mladi otočani.

Sunce, more, bezbrižnost… A što je s mladim otočanima?

Kada je o otoku riječ, bez obzira o kojem se od otoka iz jadranskog arhipelaga radi, prva je slika kod većine građana ista. Pogled u morske daljine i bespuća, reset za umorne misli, dodir pijeska ili šljunka, miris borova, cvrkut ptica i slatki okus domaćeg voća. Priroda, sunce, spori hod, sve vrijeme ovoga svijeta na raspolaganju – potpuna bezbrižnost. Rijetko se u toj slici nađe prostora za razmišljanje o tome kakav je uistinu život mladih na otoku,onda kada se svi ljetni posjetitelji vrate kućama, kada sa sezonom odu i koncerti, festivali, sezonski poslovi, događanja i sadržaji za mlade. Čime se mladi na otoku bave, što im od sadržaja nedostaje, što je ono na čemu zavide mladima koji žive u gradu te što nikada ne bi na svom otoku mijenjali – upitali smo nekolicinu mladih s triju otoka, Šolte, Hvara i Murtera.

Vrijeme na otoku ima drugačiji tok

Uz očite prednosti koje su tema svih umjetničkih slika, pjesama i razglednica, mladi otočani ističu bliskost i toplinu međuljudskih odnosa, ono što raste obrnuto proporcionalno s brojem stanovnika na nekom području, kao iznimnu prednost života na otoku te vrijeme koje, za razliku od stanovnika grada, oni još stignu uhvatiti.
– Imaš više vremena za sebe. Dok sam živjela u gradu, nisam imala vremena niti sam smatrala bitnim da razmišljam o sebi i svom razvoju. Isto je i s odnosima s drugim ljudima, na otoku obično ne živi velik broj ljudi i postoji veliki međugeneracijski jaz ali ljudi se više trude jedni oko drugih – imaju više razumijevanja, više uče jedni od drugih – kaže Marieta o životu na Murteru a Mario sa Hvara ističe: – Za mene je najveća prednost života na otoku zajedništvo. Većina ljudi osjeća se kao dio zajednice i sukladno tome pomažu jedni drugima i mogu se kod nekih stvari osloniti na ljude oko sebe. Prednost bi za mene definitivno bila i činjenica da vrijeme ima drugačiju definiciju na otoku nego što ima u gradu. U nekoliko sati u gradu je teško obaviti istu količinu stvari koji je moguće obaviti na otoku – komentira.

Teško se prihvaća sve što je novo i drugačije

Djetinjstvo na otoku nešto je zbog čega su sretni svi sugovornici; mala zajednica koja si međusobno pomaže, sigurnost, zdravlje, igre i aktivnosti na otvorenom, boravak u prirodi, poznata lica. Upravo je potonje istovremeno prednost i mana otoka. Uvijek isti ljudi, iste teme – činjenica je svima jednako draga, koliko i naporna, a ono što posebno smeta je to što zbog istih ljudi i istih tema teško prolaze nove ideje. – Za mene je trenutno najveća mana života na otoku mentalitet ljudi. Većina ljudi je zatvorena i ne prihvaćaju apsolutno ništa što je novo ili drugačije, naravno postoje iznimke, ali većina će biti protiv nečega samo zato jer im je to nepoznato ili strano – mišljenje je Marija iz Jelse s kojim se slaže i Andrea sa Murtera naglašavajući da je problem ljudi to što uopće nemaju interesa da se neki sadržaj pokrene.

Nepostojanje interesa za pokretanjem promjene ili sudjelovanjem u istoj problem je koji se često pojavi kada je o mladima riječ, bez obzira na mjesto stanovanja, no mladi otočani ističu da je problem ipak veći što je zajednica manja jer je i teže okupiti one koji će sami biti pokretači i realizatori ideje. Benito sa Hvara komentira da mu ne nedostaju „bilo kakvi ljudi, već oni koji su sposobni zavrtit priču” pa nastavlja: – Zabava je prolazna, lako se zabavit, popi’ pivu skoči u rivu. Kultura nam je prid očima a mi je ne vidimo. Stoga je zaključak da ljude treba educirat u svim pogledima, ali ne zato šta ne razumiju kako stvari stoje, nego zato da nauče kako nije potrebno odspavat zimski san, nisu ga ni naši didi i none spavali. Mladi su otočani upitani za rješenje kada je u pitanju problem istih ljudi i istih priča. Marieta rješenje za Murter, kao i za sve male zajednice, vidi u organizaciji gostujućih aktivnosti koji bi samim time doveli i nove ljude, nove teme, a osim upoznavanja novih ljudi, mještani bi dobili nove ideje za unapređenje postojećih sadržaja.

Mladima fali prostor za aktiviranje

Postojeći kulturni, zabavni i edukativni sadržaji za mlade različiti su od otoka do otoka, no svima je zajednička činjenica da ih nema dovoljno. Na pitanje koje bi sadržaje voljeli imati na svom otoku, mladi su imali pregršt kreativnih i konkretnih odgovora. – Ono što nedostaje mladima na Šolti je nekakav info centar ili klub za mlade. Neki polivalentni prostor u kojem će mlade netko saslušati, informirati, savjetovati, ponuditi im program u kojem mogu sudjelovati. U tom klubu bi se uvijek mogla pročitati dobra knjiga, slušati dobra glazba, postojala bi kinoteka i samo okruženje bilo bi poticajno i motivirajuće – predlaže Sandra sa Šolte. Mario sa Hvara ističe da mu najviše nedostaju koncerti i kino, a Barbara smatra da je na Murteru problem generalni nedostatak kulturnih sadržaja za mlade, kao i prostora za izvannastavne aktivnosti. U Jelsi nedostaje, prema Hrvojevom mišljenju, društvenih događanja koja će povezivati mlade kao što su tribine, debate, inicijative za zajedničke interese, edukativna predavanja o efikasnoj i ekonomičnoj poljoprivredi, susreti svih udruga mladih na otocima, natječaji na kojima će mladi iznositi svoje vizije I ideje te osobe I organizacije koje će u potpunosti pomoći mladima da ostvare te ideje.

Sadržaja nedostaje, ali ne nedostaje ideja

Ideja im, za razliku od sadržaja, nimalo ne nedostaje, kao ni rješenja za probleme koje su naveli. Jedno od rješenja za implementiranje kvalitetnih sadržaja za mlade na otoku jest prilagođavanje sadržaja određenoj skupini ljudi ili ponuda sadržaja koji su ‘dovoljno općeniti da bi bili zanimljivi svima’. Mala promjena je sasvim dovoljna da se neke stvari pokrenu. Ne možemo očekivati da će u mjestu s 1500 ljudi otvoriti kino ili da će se organizirati koncerti, ali primjerice neka druženja uz projektor i prikazivanje filmova ili koncerata u nekom većem društvu bi bila sasvim dovoljna zamjena. Organiziranje filmskih večeri s nekom tematikom ili gledanje koncerata je dovoljno realno da bude izvedivo, a opet zabavno. Što se tiče edukativnih sadržaja, mislim da bi trebala postojati platforma primjerice na internetu preko koje bi se ljudi prijavljivali za radionice ili tečajeve koji ih zanimaju, i ukoliko se skupi dovoljno ljudi da se taj tečaj ili radionica organizira – predlaže Mario kao optimalno rješenje za mlade sa Hvara, a Marieta rješenje za Murter vidi u razvijanju strategije otoka, suradnji s lokalnom samoupravom te u širenju informacija, ideja i obrazovanju uprave kao i usmjeravanju mladih. Nepostojanje strategije razvoja otoka krucijalan je problem koji mladi nisu u mogućnosti sami riješiti i za koji im, smatraju, treba suradnja s donositeljima odluka. Akcija je jedino rješenje, nakon akcije se vide rezultati , a rezultati bude optimizam, čak i u pesimista – zaključuje Benito iz Jelse.

Ili si za otokom lud, ili na otoku poludiš

Ovi mladi ljudi imaju niz kvalitetnih ideja i snova, uočavaju probleme i nalaze rješenja, znaju točno i vrlo precizno što nedostaje i na koji bi se način to moglo realizirati. Nedostatak kvalitetnih, zabavnih i edukativnih sadržaja u njihovim mjestima puno je manji problem od nedostatka sluha za njihove potrebe i probleme. Svjesni svih nedostataka i poteškoća života mladih na otoku, ono što nikada ne bi mijenjali, kako kažu, njegova su ljeta, kao i sama ideja otoka – male zajednice koja živi u skladu s prirodom. Promjene koje im ipak trebaju, svjesni prednosti koje nudi škoj, započeli su uvoditi sami jer, kako Benito kaže, svaki mladi čovik, ako nije linguza, može iskoristit te prednosti i pobit drugi dio one narodne „Ili si za otokom lud ili na otoku poludiš“.

Optimizam i aktivizam mladih otočana za svaku je pohvalu a njihove su vizije budućnosti otoka realne i ostvarive i mnogo je toga što mogu i hoće učiniti, no da bi to ostvarili potrebna im je pomoć i podrška. Umjesto vremena i novaca uloženih u kontempliranja na važnim konferencijama i tribinama o dugoročnom rješenju i održivoj viziji otoka, donositelji odluka trebali bi konačno podignuti glavu malo dalje od vlastitog tanjura i vidjeti mlade koji čekaju zeleno svjetlo za pokretanje promjene.

 

IZVOR:http://infozona.hr/

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.