Od sjemeništa do šefa kuhinje: Stjepan Vukadin iz Rogoznice je odabrao svoj poziv

Imati 23 godine i raditi nešto što uistinu voliš, posao koji te ispunjava u svakom trenutku, uistinu je privilegija. Tu privilegiju ima Stjepan Vukadin iz Rogoznice koji je ostvario svoj san i postao kuhar. Njegov put do kuhara, i to šefa kuhinje s tako malo godina, je bio sve samo ne običan.

vukadin3

 

OD KOMPJUTERA, PREKO KRUNICE DO KUHAČE

– Nakon osnovne škole, u kojoj sam prolazio s odličnim uspjehom, htio sam odmah upisati Turističku školu, smjer kuhare, ali roditelji su bili protiv toga. Upisao sam na kraju tehničku školu, smjer tehničar za računalstvo, ali sam se nakon pola godine prebacio u sjemenište. Stric mi je svećenik i od malih nogu sam bio u crkvi kao ministrant. Kada netko kaže da je osjetio poziv, to je jednostavno tako. Cijelo vrijeme sam razmišljao o tome kako ću otići tamo. U tehničkoj školi sam pokupio sve papire, župnik me odveo do jednog sjemeništarca u Vodice da mi objasnio kako to sve ide, ali ja sam to zacrtao u glavi i to je to –priča nam Stjepan koji ističe da je roditeljima bilo drago zbog te odluke.

ukadin10

vukadin

vukadin2

‘AKO IMAŠ SAN, IMAŠ I ODGOVORNOST PREMA SEBI DA GA OSTVARIŠ, INAČE SI SAMO SANJAR’

Nakon tehničke škole Stjepanov put se nastavio u klasičnoj gimnaziji nakon koje je trebao slijediti Bogoslovni fakultet, ali planovi su se ipak promijenili.

– Bilo je naš osam sjemeništaraca u prvom razredu, imao sam dosta zaostataka iz grčkog i latinskog, te sam izgubio godinu. Tada sam donio odluku, u biti onu prvotnu, da odem u kuhare. Nisam se našao u tome, našao sam se u ovome i zahvaljujem Bogu što je ispalo ovako. Oduvijek sam volio kuhati, majku sam uvijek pratio po kuhinji i gledao kako što radi. Sestra će isto krenuti mojim stopama i upisati kuhare. Škola je takva da je u većini slučajeva upisuju oni koji imaju lošije ocjene i tu nema ljubavi prema kuhanju. U zadnje vrijeme se to mijenja, ali i dalje je tek mali broj onih koji će strukovna zanimanja upisati zbog prosjeka. Imao sam nedavno situaciju gdje sam tražio kuhara i to se pokazala kao jako teška misija iako su svi uvjeti bili više nego dobri – nastavlja Vukadin koji je svoj profesionalni put započeo u Marini Frapa gdje je i bio na praksi.

vukadin4

vukadin7

vukadin9

Kako nam priča, škola je završila 20. svibnja, a on je već 21. počeo raditi. Prva sezona je bila ‘vatrena’, ostao je bez šefa kuhinje i trebalo se snaći.

– Ostao sam praktički sam u kuhinji usred sezone. Onda je došao direktor: ‘Stipe, šta ćemo?’ Direktor, koji je isto profesionalni kuhar, i ja smo odradili tu sezonu. Radim tokom cijele godine, a kada mi dođe godišnji ne znam što ću od sebe i odem raditi bilo što sa strane. Nisam naviknuo ne raditi, i u principu prvi posao sam našao odmah nakon osnovne škole. Rad dosta izgradi osobu za kasniji život kada shvati da nije sve u životu servirano, a taj stav zahvaljujem roditeljima i njihovom odgoju – priča 23-godišnji Vukadin koji trenutno radi u Marini Baotić u Segetu Donjem kao šef kuhinje i kaže da se njegova hrana nije ‘samo za slikati već i za najesti’.

vu

U svemu u životu Stjepan je oduvijek gledao da napravi nešto više, nikada se nije vidio kao običnog kuhara koji će se zadovoljiti, kako kaže, pripremom miješanog mesa i tjestenina. Oduvijek je znao i mislio da će napraviti nešto od sebe i svojeg života, gledao je prema boljem.

vukadin8

– U školi jesam naučio neke osnovne stvari, to svatko može, a onda je do osobe koliko će to proširiti. Otišao sam na koji tečaj, ali većinu toga sam naučio proučavajući fotografije i knjige, te surfajući. Puno toga čovjek može naučiti sam kada ima želju, volju i strast prema nečemu. Danas su emisije poput Masterchefa možda i ponukale neke da upišu kuhare, posebice ako shvate da se može zaraditi, ali moje mišljenje je da se ovaj posao ne može raditi dobro ako ne postoji ljubavi. Onda sve dolazi samo od sebe. Postoji toliko literature iz koje se može naučiti, ja u sobi imam 50-60 kuharica koje dosta koristim – nastavlja Vukadin koji ističe da je bitno surađivati kolegama, pratiti njihov rad i ‘krasti’ ideje.

 

Rogoznički kuhar je imao prilike kuhati i za neka poznata imena glazbene scene, pa su tako njegove specijalitete probali Kemal Monteno, Dino Merlin, Tonći Huljić  i mnogi drugi estradnjaci.

‘AKO SI KUHAR, NIJE GUŠT KUHATI ZA SEBE, VEĆ ZA DRUGE’

Kući ipak nije kuhar i kada dođe doma najslađa je ‘materina spiza’, paštašuta s pomidorima ili pečena kokoš s krumpirima, njezino je najbolje.

Svaki kuhar je počeo s guljenjem krumpira, a Stjepan sada s 23 godine ne može reći da zna sve, ali iskustva ipak ima. Nešto iskustva je skupio u Njemačkoj u koju je otišao vidjeti ima li istine u svim pričama o tome kako je kod susjeda uvijek trava zelenija.

vukadin11

vukadion6

vukdin1

– Sve ono što pričaju o zaradi, nije baš tako. Radio bih po cijele dan, krene priča o jednoj plaći, drugi mjesec dobiješ manje. Ništa tamo nije bilo vrijedno toga. Ovdje se radi, posebno kada je sezona, ali uvijek se nešto može iskombinirati. Dostupan sam na mobitel cijeli dan, ali ovo je posao koji volim i ništa nije teško – objašnjava Stjepan koji naglašava koliko je bitan odnos s ljudima u ovom poslu i drži se one ‘posao je posao’.

Druženja će biti, ali kada imaš ulogu šefa, autoritet mora postojati.

U zadnje vrijeme se na našem području otvara veliki broj restorana, ali kapacitet ljudi nije velik. U većim gradovima je razvijenija kultura odlaska u restorane, kod nas su to još uvijek iznimne prilike. Ta činjenica ipak ne obeshrabruje Stjepana koji bi u budućnosti volio otvoriti svoj restoran.

vukadin12

– Ne bi to bilo ništa preveliko jer se često ljudi izgube u toj veličini, a najbitnije je ljudima ponuditi nešto zbog čega će se vratiti . Primjer dobrog restorana, koji je i prepoznat, je svakako šibenski Pelegrini – ističe Vukadin koji se drži one da nema iskrenije ljubavi od one prema hrani.

 

 

 

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.